Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja

oh ato, GaE—

VINA:

ae sat
pa BJ #2 rodi

a DI SA

-»
ew

že

ki

Ag

DRICHE - Pod f >D
ojria > a\
Po ODRA

TAR <
' . Ea Collana ee Atti-br 44

—>7% oak uva | ad
. E le dot aK se S * . > Sa
= londie suk 3 ie ia ' a NJ |
"DIMA (“32 . , i.

Bi hh |

b. K E LL MO, > |

«Povi veriatoje Jednć

Zrin Rovigno, 2017.

M Ka > =
Al LEVI TT < Nm br. 44, str.1 -415, Rovinj-Rovigno, 2017.

A R

COLLANA DEGLI ATTI - Br. 44

Tiskanje ove knjige poduprijeli su:

MINISTERO DEGLI AFFARI ESTERI DELLA REPUBBLICA ITALIANA
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA REPUBLIKE ITALIJE
ISTARSKA ŽUPANIJA - REGIONE ISTRIANA

CENTRO DI RICERCHE STORICHE - ROVIGNO
CENTAR ZA POVIJESNA ISTRAŽIVANJA - ROVINJ

UNIONE ITALIANA - FIUME * TALIJANSKA UNIJA - RIJEKA
UNIVERSITA POPOLARE - TRIESTE * NARODNO SVEUČILIŠTE - TRST

UREDNIŠTVO ITAJNIŠTVO
Trg Matteotti 13, Rovinj-Rovigno (Hrvatska-Croazia), tel. (052) 811-133, fax (052) 815-786

Internet: www.crsrv.org e-mail: infoecrsrv.org
UREDNIŠTVO
MARINO BUDICIN, Rovinj - Rovigno LUCIANO LAGO, Trieste
RINO CIGUI, Brtonigla -Verteneglio ANTONIO PAULETICH, Rovinj - Rovigno
FRANCO CREVATIN, Trieste ALESSIO RADOSSI, Rovinj - Rovigno
GIUSEPPE CUSCITO, Trieste GIOVANNI RADOSSI, Rovinj - Rovigno
DONATA DEGRASSI, Trieste DIEGO REDIVO, Trieste
ANITA FORLANI, Vodnjan - Dignano FULVIO SALIMBENI, Trieste
EGIDIO IVETIC, Rovinj - Rovigno GIUSEPPE TREBBI, Trieste
UREDNIK

MARINO BUDICIN, Rovinj - Rovigno

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNICI
LUCIANO LAGO, Trieste GIOVANNI RADOSSI, Rovinj - Rovigno

PRIJEVOD
RODOLFO SEGNAN, Rijeka - Fiume

IZDAVAČKA KOORDINACIJA
FABRIZIO SOMMA, Trieste

IZDANJE NIJE U PRODAJI

Sva autorska i grafička prava, niti jedno isključeno,
pripadaju Centru za povijesna istraživanja u Rovinju

Tiskano u mjesecu srpnju 2017., u tiskari ArtGroup - Trieste

UDK: 912(262.30rientale)"652/653/654" ISSN 0353-3301
ISBN 978-953-7891-19-0

CENTRO DI RICERCHE STORICHE - ROVIGNO
CENTAR ZA POVIJESNA ISTRAŽIVANJA - ROVINJ
Collana degli Atti - br. 44

EGIDIO IVETIC

ISTOČNI JADRAN

Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja

UNIONE ITALIANA — FIUME * TALIJANSKA UNIJA - RIJEKA
UNIVERSITA POPOLARE TRIESTE * NARODNO SVEUČILIŠTE - TRST

COLLANA DEGLI ATTI, Centro Ricerche Storiche - Rovigno, br. 44, str. 1 - 415, Rovinj-Rovigno, 2017.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sadržaj
Predgovor, Giovanni Radossi i Marino BudiCiN... nn st
Doo e na st
Istočni Jadran
IEONO PNIIMOTE Lead sa oj ošo st.
JEHIONN PIMOKE i da aan s od la ak oksid tinad st.
Žž NOČEN O na odo os s S s o st.
goca m e me m ren mn mj ra a e e st.
Ilirske civilizacije, grčke kolonije, rimsko doba... nana vno vnnanvnnvavnnvnvnnvnvnna st.
OG6. 0010. SIOIJECE ra ss ni o ba ot o ikona st.
OKO 12 SLONJES E o dose o S s S S KA st.
Oo 016 SIOIJEČO ass is ea stoi st.
DevelnaeSIO SIoljeće aan ita dio ijo didi iona iki st.
Dvađešelo SIDIJeĆ e i ai roj tešnja st.
Tematske karte, uredili Darko Pokrajac i Nello GrbaC nn st.
Kartografska svjedočanstva, uredio Nicolo SPONZA st.
BIONO OGI: eros odak no a iii st.
Bibllodranje zao n stdi ba Gos ta st.
KOZAO SIKA. ooaaanda ho anna ones nea nke aeadeh st.
Kazalo tematskih karata... o st.
kazalo Kartografskili reprodukeljaistoaućičnossaanikianiioieilsjotičjetanjndiiblanusi ica udiisosnisinanag st.
POVZETE E. eno o an s sd st.
2 lji, m mem meme st.

11

17
22
31
42
47
59
73
84
96

109

131

207

355

371

397

401

405

M1

413

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Predgovor

U današnje vrijeme, u kojemu smo preplavljeni šumovima o raznim zbivanjima i
nekom vrstom kolektivnog nemira, postoji potreba za stalnim obnavljanjem pam-
ćenja i spoznaja o prošlosti. Baviti se poviješću je poziv i podrška upravo prema
tom zahtjevu. Postoji potreba, također, o pričanju povijesti i memoriji konkretnih
područja, koja svi prepoznaju, još više u graničnim krajevima kao što je ovaj naš
u kojemu živimo i djelujemo. U tom je pravcu krenuo i sazrio u našem rovinjskom
Centru za povijesna istraživanja ambiciozan znanstveni i kulturološki projekt u
obliku ovog Povijesnog Atlasa istočnog djela Jadrana, jednog primorja koje je
među najrazvedenijima na Sredozemlju, ne samo horografski, već i metaforički,
jer je to mjesto isprepletanja kultura i civilizacija. Takva nam složenost pripada.
Nije, naime, slučajno što ovakav projekt nastaje u redovima jedne, danas zasigur-
no, manjinske zajednice na Istočnom Jadranu, ali koja čvrsto vjeruje u potrebu
podržavanja svoje povijesti, u dijalogu s drugim povijestima. To je ambiciozan
projekt jer se radi o povijesnoj viziji koja prenosi na šire područje sva ona iskustva
koja su sazrela u Istri tijekom više od četiri desetljeća rada unutar naše istraživač-
ke i dokumentacijske ustanove, uvijek otvorene, ponavljamo, prema suradnji i
dijalogu.

Egidio Ivetic je suradnik Centra za povijesna istraživanja od 1990., službeno od
1992. U svim tim godinama njegova je karijera bila akademska, pri Sveučilištu u
Padovi. Poznate su njegove knjige o modernoj povijesti Istre, o morskim posjedima
Venecije, o Istočnom Jadranu, o Balkanu i ideji Jugoslavije. Stručnjak, dakle, za više
povijesti koje obuhvaćaju osovinu od Venecije do Balkana, Ivetic je ostao prisutan u
svojoj Istri s proučavanjima, sa stalnim posjetima rovinjskom Centru, sa zalaganjem
usmjerenim prema redefiniciji historiografije kako graničnih područja koja je toliko
istraživao, tako i Jadrana kao prostora na kojem se ponavlja u širem mjerilu, potkon-
tinentalnom, ono što je mjerljivo u povijesti naše Istre.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Evo, dakle, knjige Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja, djela
na koje smo kao Centar za povijesna istraživanja ponosni i zbog toga što u karto-
grafskom dijelu prikazuje ikonografsku baštinu naše ustanove. Pored toga, ovaj izda-
vački pothvat je i doprinos za jednu novu jadransku kulturu, regionalnu, nacionalnu,
ali pogotovo europsku.

Rovinj, rujan 2014.

Giovanni Radossi

Marino Budicin

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Uvod

U novije vrijeme, unutar općih kulturoloških promišljanja, primjećuje se povećani
uspjeh tematskih atlasa nastalih s ambicijom da prikažu ne samo sadašnje i prošle
zemljopise, već i mjesta kulturnih imaginacija kao što su npr. one književne. Takvu
tendenciju prati povratak, ili možda nezaustavljivi rast, zemljopisa kao znanstvene
discipline koja je i način iščitavanja, uređivanja i naposljetku predstavljanja tematika i
kulturnih krajobraza. Prije svega, potrebna je neposredna i jasna informacija, budući
da su danas podaci mnogobrojni i lako dostupni, ali i neizbježno zbunjujući. Mapirati
znači shvatiti, urediti spoznaje, ocrtati radnju. Novi tematski zemljopisi katalogiziraju
pripovjedačka iskustva koja nam pripadaju, bilo da su ona književna, umjetnička ili
jednostavno povijesna. Stvarati tematske zemljopise putem tematskih atlasa postalo
je neophodno za prenošenje spoznaja i za samo istraživanje.

Polazeći od ovih pretpostavki, u Centru za povijesna istraživanja u Rovinju sazrela je
ideja o Povijesnom atlasu istočnog Jadrana koji sada izlazi u knjižnom obliku. Dakle,
imati povijesni atlas kao tekst o prošlosti, kao sredstvo razumijevanja i oblik preno-
šenja spoznaja o prošlosti jedne primorske regije prepune značenja - to nam je bila
namjera. Atlas se, snagom svoje dokumentarne misije, postavlja višedimenzionalno
u odnosu na povijesna zbivanja o kojima govori, kao i u odnosu na raznovremenost,
ali isto tako višedimenzionalno, ili ako Želimo i transnacionalno, u odnosu na prošle i
sadašnje granice, na političke i vjerske entitete, civilizacije, kulture, narode i nacije. On
je instrument i kulturno svjedočanstvo za današnja vremena.

Zašto Istočni Jadran? Što je to Istočni Jadran? Zasigurno je to neko primorje, jedna
obalna crta, neki fizički prostor između kontinenta i mora. To ne znači i da je to pred-
vidljivo mjesto. Obalna područja dobivaju sve značajniju ulogu u promatranju dugih
vremenskih trajnosti povijesnih procesa. Povijest mora i primorja doživljava u ovo po-
sljednje vrijeme plodonosno razdoblje, pogotovo u slučaju oceana ili Sredozemlja. |
sam Jadran dobiva na značaju kao granični povijesni prostor i stjecište mediteranskih

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

i europskih civilizacijskih modela'. To je područje u kojem su se jezičnim podjelama
i jezičnim zemljopisnim prostorima, kao što je onaj između romanskog/talijanskog
i slavenskog, i vjerskim podjelama (katolicizam, pravoslavlje i islam) pridodale kroz
stoljeća i ,čvrste“ granice među carstvima, kraljevstvima i državama. Linije razdvaja-
nja između mletačkih posjeda, Habsburškog carstva i Osmanskog carstva od 16. do
18. stoljeća ostavile su opipljivi trag i dandanas.

Razni zemljopisi zajednički dijele Istočni Jadran. Radi se, u okviru Sredozemlja, o po-
sebnom primorju koje priziva složena povijesna stanja, kao što su bila velika medi-
teranska trgovačka središta ili drugi konteksti u kojima su se jezici i vjeroispovijesti
ispreplitali stoljećima, kao na primjer na osmanskom Levantu, na tom širokom i ra-
zvedenom području (uključujući i Cipar) gdje su turski i grčki jezik, islam i pravoslav-
lje živjeli u suživotu do 20. stoljeća, ili Libanon i Palestina, ili pak srednjovjekovna
Andaluzija u kojoj su istovremeno bili prisutni arapski, kastiljski i hebrejski jezik, te
kršćanstvo, islam i judaizam. Istočni Jadran je dio onog šireg prostora koji se danas
naziva Zapadnim Balkanom, diskutabilnim terminom, ali svakako neophodnim kako
bi se imenovale države nastale na tlu bivše Jugoslavije. On je dio, u slučaju današnje
Julijske krajine, slovenskog i hrvatskog primorja (uključujući Dalmaciju) i Kulturkreis-
a Srednje Europe. On je konkretna granica između Italije, Slovenije, Hrvatske, Bosne
i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke. Nalazimo se, dakle, u nekom središnjem
prostoru podložnom raznoraznim atribucijama, konceptualnim i činjeničnim, izme-
đu Srednje Europe i Mediterana, između Zapadne i Jugoistočne Europe, između čak
sedam država.

Uzevši u obzir takav zemljopis, nije slučajno da je u rovinjskom Centru za povijesna
istraživanja, posvećenom dokumentiranju talijanskog prisustva u Istri, Rijeci i Dalma-
ciji, ali već desetljećima otvorenom k tome da se povijest ovih teritorija proučava kao
dijalog, a ne suprotstavljanje, pokrenuta incijativa mapiranja cijelog primorja od Gra-
da ultaliji do Albanije. Iza tih nastojanja stoji iskustvo u proučavanju povijesti jedne
regije kao što je Istra, obilježene prošlim i sadašnjim granicama. Istra je krajnja točka
Sredozemlja i krajnja točka Središnje Europe, sabiralište jadranske povijesti. Međutim,
složenosti Trsta, Istre, Dalmacije, Boke kotorske, Bara ili Drača nisu isključivo njihove
posebnosti. To je, moglo bi se reći, također Istočni Jadran iako u umanjenom mjerilu.
Složenost Istočnog Jadrana pokazuje se i ponavlja u svakom mjestu posebno. Među-
tim, na Zapadnom Jadranu i u većini primorskih područja na Sredozemlju, ako pažlji-
vije promatramo, ne nalazimo takvu kompleksnost, barem ne u tolikoj mjeri.

! Kao referenca: E. Ivetic, Un confine nel Mediterraneo. LAdriatico orientale tra Italia e Slavia (1300- 1900),
Viella, Roma, 2014., str. 7-20.
2 Na istom mjestu.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Ovim je svojim obilježjima Istočni Jadran postao omiljen u svojoj cjelini i u detaljima
piscima i putnicima, od Alberta Fortisa i Rebecce West do drugih“. Ali ne i povjesniča-
rima koji, zna se, daju prednost nacionalnoj dimenziji. Brojnost nacionalnih povijesti
na istočnom Jadranu - talijanska, slovenska, hrvatska, srpska, bosansko-musliman-
ska, crnogorska, albanska te, u manjem dijelu grčka, kojima treba pridodati još dvije:
njemačku (austrijsku) i mađarsku — njihove historiografije, svaka sa svojim vizijama,
školama, prijeporima, može izgledati obeshrabrujuće. Ne postoji dijelić teritorija, od
Goriškog područja do Epira, koji nema barem dvije verzije nacionalnih priča. Stvarna
složenost prostora podudara se sa složenošću isčitavanja prošlosti. Iz toga proizlaze
i poteškoće u shvaćanju Istočnog Jadrana kao nečeg jedinstvenog. Tome treba pri-
dodati i objektivne teškoće u proučavanju tog primorja. Od povjesničara Jadrana, od
onoga koji to želi biti, traži se ne samo znanje jadranskih jezika (četiri, bez grčkog),
veći dobro poznavanje nacionalnih kultura proglašenim jadranskima, povijesnih per-
spektiva, historiografskih tradicija koje su često u međusobnom sukobu zbog nekog
pograničnog područja ili nekog zbivanja. Izgleda kao da velebnost istočnojadran-
skog krajobraza traži nešto u zalog od onoga koji ga želi stvarno upoznati. Potrebna
su, zasigurno, duga i brižljiva proučavanja, savladavanja jezičnog znanja i putovanja,
kako bi se moglo prodrijeti u srž ovog područja kojeg zemljopisci prepoznaju kao
nešto jedinstveno, ali koji povjesničarima izmiče, jer dok gledaju stablo ne vide šumu.

Ipak, što je drugo europska povijest nego skup mnogih složenih i višestranih prošlih
stvarnosti koje je teško povezati i ispričati? Čini se, štoviše, da nas je homogenost
sadržana u nacionalnoj pripovjedačkoj strukturi, u nacionalnoj povijesti koju čine us-
poni i padovi, krize i preobrazbe, jednoobraznost i razdijeljenost, odvratila od kom-
pliciranih situacija (složenost - nije banalno reći - nastaje kada dođu u odnos barem
tri-četiri različita faktora). Specijalizacije su oslabile naše sposobnosti uspoređivanja
i sintetiziranja, mogućnost da stvarno budemo Europljani (ili Mediteranci), činjenicu
da jesmo složeni. Zbog toga je potrebno predlagati alternativne sheme nacionalnim
zemljopisima. | eto ovdje Istočnog Jadrana kao primorskog područja, sa svojom povi-
ješću, i eto Jadrana kao područja mora. Jedan topos u kojem se promatraju, pod razli-
čitim kutovima, nacionalne povijesti što se ovdje sastaju.

Sve je to proizašlo iz uvjerenja da postoji jedna jadranska civilizacija kao zbir lokal-
nih kultura, jadranskih varijanti nacionalnih kultura, usprkos svim specifičnostima i
svim različitostima, usprkos homogenizaciji modernosti i nacionalnim podjelama. U
tom smislu, osobno se već više godina slažem s povijesnom idejom o Jadranu koju
je predložio Sergio Anselmi i dijelim teze Santea Graciottija, znamenitog talijanskog

3A. Fortis, Viaggio in Dalmazia, ur. E. Viani, uvod G. Pizzamiglio, Marsilio, Venezia, 1987.; R. West, Black lamb
and grey falcon. A journey through Yugoslavia, The Viking Press, New York, 1941., (2 knjige).

Jo

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

slaviste koji je s pojmom Homo adriaticus ukazao na treći nivo, onaj koji obuhvaća
sintezu, romansku i slavensku kulturnu simbiozu već više puta ostvarenu na obalama
tog mora, one modele i inspiraciju što mogu formulirati ideju o jadranskoj civilizaciji
temeljenoj na križanju civilizacija. Slažem se s njegovom idejom o jadranstvu kao sa-
mosvijesti o toj jadranskoj civilizaciji, prošloj i sadašnjoj“. Za izmučeno Sredozemlje ta
je ideja upravo pravodobna.

Kao doprinos i dodatni korak u pravcu što su ga trasirali ovi učitelji sposobni da gle-
daju povrh granica, ovaj Povijesni atlas dolazi kao krajnji rezultat mojeg osobnog
studijskog ciklusa kojeg sam želio nazvati Jadran. Ime, značenje i pravac u kojem se
ponavlja regionalna povijest i tematika granica, počev od Istre koja je utjelovljenje
jadranske jezične i kulturološke višedimenzionalnosti, pa do obuhvaćanja cijelog Ja-
drana, pojmljivog kao cjelovito područje, mjesto povijesti, sistem sistema, kulturni
prostor konvergencija i divergencija, granica, most, upravo jedno Sredozemlje u Sre-
dozemlju".

Atlas se sastoji od tri dijela. U prvom se daje definicija Istočnog Jadrana i povijesni
presjek zbivanja od najdavnijih vremena do danas. Na obali, koja je među najrazve-
denijima na Sredozemlju i u Europi, izredale su se civilizacije i carstva, narodi i države.
U tekstu su preuzeti dijelovi iz nekih drugih mojih knjiga i eseja. Slijede zatim Te-
matske geografske karte, sveukupno njih 150, u kojima je prikazana povijest primorja.
Pored općih karata (politička uređenja), prisutne su i one posebne koje se odnose na
određena područja i gradove, te planimetrija važnijih mjesta. Treći je dio, naslovljen
Kartografska svjedočanstva, putovanje kroz kartografiju prošlosti, koja je, u raznim

* O značenjima Jadrana: S. Anselmi, Adriatico. Studi di storia, secoli XIV-XIX, Clua, Ancona, 1991 .; Isti, Storie di
Adriatico, il Mulino, Bologna, 1996.; Isti, Ultime storie di Adriatico, il Mulino, Bologna, 1997.; Isti, Mercanti, cor-
sari, disperati e streghe, il Mulino, Bologna, 2000. Također: P Matvejević, Golfo di Venezia, Consorzio Venezia
nuova - F. Motta, Venezia-Milano, 1995.; F. Fiori, Un mare. Orizzonte adriatico, Diabasis, Reggio Emilia, 2005.;
Adriatico mare d'Europa: la geografia e la storia, ur. E. Turri, Rolo Banca, Bologna, 1999.; Adriatico mare d'Euro-
pa: leconomia e la storia, priredili E. Turri, D. Zumiani, Rolo Banca, Bologna, 2001.; LAdriatico. Mare di scambi
tra Oriente e Occidente, Istituto regionale studi europei Friuli Venezia Giulia, Pordenone, 2003.; Immaginare
[Adriatico. Contributi alla riscoperta sociale di uno spazio di frontiera, ur. E. Cocco, E. Minardi, FrancoAngeli,
Milano, 2007. Usp. S. Graciotti, Uhomo adriaticus di ieri e quello di oggi, u Homo Adriaticus: identita culturale
e autocoscienza attraverso i secoli. Atti del convegno internazionale di studio, Ancona 9-12 novembre 1993, ur.
N. Falaschini, S. Graciotti, S. Sconocchia, Diabasis, Reggio Emilia, 1998., str. 11-26.

* Radi se o pravcu proučavanja koji je razvijen kroz šest knjiga (tri istarske i tri jadranske), počevši od jedne
jadranske regije u moderno doba sve do razmatranja Jadrana u svojoj cjelini: E. Ivetic, La popolazione
dell'Istria in eta moderna, Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 1997. Isti, Oltremare. L'Istria
nell'"ultimo dominio veneto, Istituto veneto di scienze, lettere ed arti, Venezia, 2000.; Isti, Llstria moderna,
1500-1797. Una regione confine, Cierre edizioni, Sommacampagna Verona, 2010.; Isti, Un confine nel Me-
diterraneo. LAdriatico orientale tra Italia e Slavia (1300-1900), Viella, Roma, 2014; Isti, Adriatico orientale.
Atlante storico di un litorale mediterraneo, Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 2015.; Isti, Storia
dell/Adriatico, il Mulino, Bologna, u pripremi za tisak.

14

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

epohama, prikazivala zemlje Istočnog Jadrana. Ovo opširno poglavlje bilo je moguće
ostvariti zahvaljujući bogatom kartografskom fondu kojim raspolaže rovinjski Centar
za povijesna istraživanja. Od preko 700 katalogiziranih i izloženih primjeraka u pro-
stranom sjedištu ustanove, izabrani su samo oni najreprezentativniji koji daju opću
sliku priobalja i određenih mjesta. U biti, radi se o tri pravca u atlasu: tekst, tematske
karte, kartografski prikazi. Tri načina da se rekonstruira i ispriča ono što je bilo, odno-
sno kako je nekad bio viđen Istočni Jadran.

Ovaj Atlas je imao dugo sazrijevanje. Osmišljen je prije poprilično godina (još 2007.).
Nailazio sam na mnoge tehničke poteškoće. Ambicije su bile velike, izvori oskudni,
slobodno vrijeme nedostatno s obzirom na druge prioritete, u mom konkretnom slu-
čaju to su bila istraživanja i akademske obaveze. Pothvat, o čijoj složenosti konačni
ishod ne može svjedočiti, ne bi bio moguć bez Centra za povijesna istraživanja i nje-
govih ljudi, ustanove s impozantnim knjižnim, dokumentarnim i kartografskim fon-
dom, svakako najvećim na Istočnom Jadranu. Ustanove koja je s tog aspekta jedna
od najznačajnijih na jadranskom prostoru koji je danas pojmljiv kao euroregija. Teh-
ničku pripremu Tematskih karti obavili su inženjer Darko Pokrajac i Nello Grbac. Radi
se o obradi izvornika. Za skrb i točno rekognosciranje Kartografskih svjedočanstava
zaslužan je Nicolo Sponza. Iznad svega, nedostižan je doprinos ravnatelja Giovannija
Radossija. Svima njima izražavam najdublju zahvalnost.

Egidio Ivetic

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Istočni Jadran

Jedno primorje

Jadran je, dakle, jedno Sredozemlje unutar Sredozemlja. Njegova je površina manja
od Baltičkog ili Crnog mora, ali je jednaka nekoj europskoj državi srednje veličine:
138.000 km“. Radi se o moru homogenog oblika (uskog i izduženog) i složenog u
svojim kulturološkim stratifikacijama'. Unutar Sredozemlja Jadran je oduvijek imao
prepoznatljivu fizionomiju i bivstvo. Radi boljeg razumijevanja: u razdoblju od 15.
do 18. stoljeća Sredozemlje je promatrano kao skup triju mora, triju unutarnjih ba-
zena. Jedna imaginarna linija na osovini između Tunisa, istočne Sicilije, poluotoka
Salento (Apulija) i Jonskih otoka dijelila je te bazene: zapadno od te linije nalazilo
se Zapadno Sredozemlje, Zapad; na istoku je bilo Istočno Sredozemlje, Levant; na
sjeveru Jadran, najdublje uvučen u Europski kontinent“. Od 19. stoljeća do danas
politička i gospodarska važnost Jadrana, u biti njegova nekad središnja uloga, po-
stepeno je opadala. Danas je on podijeljen između šest država: Italije, Slovenije, Hr-
vatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije, ili pak sedam, ukoliko pribrojimo
i Grčku zbog sjevernog dijela otoka Krfa. Treba primjetiti, radi usporedbe, da izlaz
prema moru na Zapadnom Sredozemlju ima šest država (Španjolska, Francuska,
Italija, Maroko, Alžir, Tunis), dok na Levantu deset država (Grčka, Malta, Turska, Ci-
par, Sirija, Libanon, Izrael, Palestina, Egipat, Libija).

! Adriatico mare d'Europa: la geografia e la storia, ur. E. Turri, Rolo Banca, Bologna, 1999.; Adriatico mare
d'Europa: leconomia e la storia, ur. E. Turri, D. Zumiani, Rolo Banca, Bologna, 2001.; LAdriatico. Mare di
scambi tra Oriente e Occidente, |stituto regionale studi europei Friuli Venezia Giulia, Pordenone, 2003; Hi-
stoire de KAdriatique, ur. P. Cabanes, Seuil, Paris, 2001, naročito: M. Sivignon, Le cadre naturel, str. 13-22;
Homo Adfriaticus: identita culturale e autocoscienza attraverso i secoli. Atti del convegno internazionale di
studio, Ancona 9-12 novembre 1993., ur. N. Falaschini, S. Graciotti, S. Sconocchia, Diabasis, Reggio Emilia,
1998.; F. Fiori, Un mare. Orizzonte adriatico, Diabasis, Reggio Emilia, 2005.

2 F Braudel, Civilta e imperi del Mediteraneo nelleta di Filippo II, Torino, Einaudi, 1976., str. 118; str. 94-132.

17

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 1. Veduta pulskog amfiteatra G. B. Piranesija, 1748.

Jadran je more intime, kao što je sretno izrekao Predrag Matvejević. To ne znači da
narodi koji su pored njega živjeli, a žive i danas, poznaju njegovu povijesnu bitnost.
Koliko se, u stvari, međusobno znaju stanovnici sjevernog i južnog primorja? Koliko
je poznata zapadna obala onima koji stanuju na istočnoj? Znamo da razlike ima-
ju prevagu u odnosu na sličnosti. Jadran kao mjesto i povijesni pojam, a posebno
Istočni Jadran, pojavljuje se s većom učestalošću samo posljednjih godina, nakon
nestanka Jugoslavije. Istočni Jadran je, dakle, pojam koji okuplja različitosti, nasta-
lih iz političkih situacija šest priobalnih država, specifičnih i oprečnih u svojoj ras-
cjepkanosti u odnosu na homogenost talijanske obale Jadrana“. Pri tome mislimo
na Istočni Jadran kao zemljopisni i povijesni pojam. Kao na mjesto, na područje i na
priobalje s vlastitim subjektivitetom?. Ova tvrdnja nije neprijeporna. Kada se govori
o jadranskoj povijesti, pretežu vizije i ograničenja u nacionalnom smislu, koje se po-
zivaju na današnjicu, na suvremene političke i državne situacije. Na temelju takvih
interpretacijskih isključivosti, sadašnje nacionalne države smatraju kako posjedu-
ju suverenitet na prošlost jadranskih područja koja im danas pripadaju. Takva bi

3 P Matvejević, Mediterraneo. Un nuovo breviario, Milano, Garzanti, 1993., str. 23.

*“ Lezioni per I/Adriatico. Argomenti a favore di una nuova euroregione, ur. F. Botta, G. Scianatico, uvod F.
Cassano, FrancoAngeli, Milano, 2010.

>" E. lvetic, Un confine nel Mediterraneo. LAdriatico orientale tra Italia e Slavia (1300-1900), Viella, Roma,
2012, 515 7-15.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

prošlost bila prilagođena nacionalnim pričama, ako ne i mitologijama“. Ne čudi nas
stoga što je višestoljetna dominacija Venecije predstavljena kao okupacija praćena
ekonomskim i društvenim iskorištavanjem autohtonih stanovnika na područjima
koja se podudaraju s današnjim državama“. Strani okupator i vanjski politički faktor
vraćaju se kao historiografski kliše. Radilo bi se o nepovoljnim faktorima koji su, po
narativnoj i retoričkoj shemi itekako prisutni u udžbenicima i pregledima državnih
povijesti, onemogućili samostalan razvoj autohtonih naroda, prouzrokovali diskon-
tinuitet. Za razdoblje između 11. i 19. stoljeća te negativne uzroke predstavljaju
razne germanske dinastije, Kraljevina Ugarska, Venecija, Habsburgovci, Osmansko
carstvo. Ti su povijesni entiteti navodno razvili i nametnuli imperijalne sisteme koji
se tumače kao imperijalizmi 19. stoljeća, a uspostavljeni su radi kontrole područja
između Jadrana, Alpa i Dunava.

Nepotrebno je reći kako takve interpretacijske sheme ograničavaju pristup izvori-
ma i specijaliziranim historiografijama po pitanju mađarske, habsburške, mletačke i
osmanske povijesti. Moderne historiografije se sve više oslanjaju na međunarodne

UK DNU TKAMPLE DAUGUSTK,A POLA,
, sh
s, MEN NJI ALL,

SI. 2. Veduta Augostovog hrama u Puli, iz knjige Voyage Pittoresque, autora L. F. Cassas - J. Lavallće, 1802.

* 2, Krpina, Lltalia agli occhi dei Croati, Edit, Rijeka, 2005.; N. Raspudić, Jadranski (polu)orijentalizam.
Prikazi Hrvata u talijanskoj književnosti, Jurčić, Zagreb, 2010.
7 Mito e antimito di Venezia nel bacino adriatico, secoli XV-XIX, ur. S. Graciotti, II Calamo, Roma, 2001.

19

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

studije, na grupe istraživača i na skupna istraživanja. Nacionalna povijesna viđenja
čine Jadran nečim nekonzistentnim. Da li onda ima smisla govoriti o jednom pri-
morju kao o nečemu zasebnom? Naravno, nacionalne historiografije će se nastaviti
razvijati i kretati svojim putem, međutim, smatram da nepristran pristup ideji Ja-
drana, odnosno povijesti njegovih regija, stanovnika i kultura koje su se pojavile na
njegovim obalama, može navijestiti plodonosna istraživačka iskustva, što je sigur-
no u europskom i mediteranskom interesu. Radi se, ipak, o osobitom pograničnom
području na kojem se višestruko preklapaju i evociraju različitosti: razlike u vjeri i
vjeroispovjesti (katoličko i pravoslavno kršćanstvo, islam), razlike između političkih,
zakonodavnih i upravnih modela (habsburških teritorija, mletačkih i osmanskih po-
sjeda), posebnosti između društvenih i gospodarskih modela, jezika, kultura, pri-
=. : o padnosti i identiteta/iden-

| tifikacijaš. I još k tome, kako
ne uzeti u obzir da se na
“Istočnom Jadranu, svaki za
| sebe redaju različiti načini

po

u poimanju Jadrana. Po-
stoji ih čak sedam ili osam,
i to onaj talijanski, sloven-
ski, hrvatski, bosanski, srp-
ski, crnogorski, albanski, te
dodajmo tome i onaj au-
strijski (njemački). Jadran
je, naravno, more i obala -
jedan skup primorskih re-
gionalnih sistema, morska
fronta za onoga koji gleda
s kopna, kopnena fronta za
onoga koji dolazi s mora,
prostor u kojem se gotovo
svugdje primjećuju ljudski
| zahvati. Obala ima dvostru-
ke . ko značenje. More je vode-

< ARSCULADP.TEMPEL IN SPALATRO. | š ni otok i skup priobalja što
ga okružuje, dok je primor-

SI. 3. Asklepijev hram u Splitu, grafika iz 1842.

* [vetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 7-15.
SI. 3. Asklepijev hram u Splitu, grafika iz 1842.

eee o e e e o o e e e e e e e e e e o o / es 20 eo 6 06 o o o ooo e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

je uski pojas, dubok desetak kilometara, kojeg čine dine, lagune, ušća, uvale i rtovi,
strme planine, skupovi otoka. Danas je to humani Jadran, jedan krajobraz kojeg je
čovjek preobrazio, u kojem se živi s morem. Radi boljeg shvaćanja, to su Venecija i
Trst, Ancona i Split, Bari i Drač i svi drugi otoci i luke, kao i cijeli prostori laguna, ci-
jela obalna područja“.

More je izvanredan tekst za iščitavanje povijesti i alternativa ustaljenim povijesnim
pričama. More ima tu prednost što ga možemo smatrati nečim neuhvatljivim u od-
nosu na neke ideološke sheme kao što su nacija i država. Bit primorskog teritorija
su sama opipljivost i njegov zemljopis, a to su elementi koji oslobađaju more od
unaprijed stvorenih značenja!“. Uostalom, kao što je već rečeno, u historiografiji na
globalnom planu pojavilo se povećano zanimanje za proučavanje oceana i mora
kao mjesta povijesti, mjesta na kojima se procijenjuje svjetska povijest. Pri tome
mislim na Atlantik, na ono što se sada definira kao Atlantic studies, na Tihi i na Indij-
ski ocean, odnosno na povijest velikih oceanskih prostora, kao na sintezu, naraciju
i privilegirana mjesta za povijesna uspoređivanja te referentne okvire za analitič-
nije pristupe''. A Sredozemlje je more povijest, kao što je rekao Fernand Braudel.
Sredozemlje je prvo more proučavano kao mjesto povijesti. Sredozemlje je, dakle,
ravnopravno s trima oceanima kao predmetom povijesnog proučavanja, a Jadran
je, naravno, dio mediteranske priče. Jadran se ubraja, nakon tri oceana i samog Sre-
dozemlja, među ona mora kao što su Baltičko i Crno, koja su tek odnedavno postala
temom historiografskog zanimanja, među pogranična mora, mjesta konvergencije
i posredovanja, među mora s osobitom povijesnom složenosti.

To su teoretske pretpostavke koje Jadran čine pomorskom i povijesnom regijom
Europe i Sredozemlja. To je regija u kojoj se istočna obala, odnosno Istočni Jadran,
nameće kao mjesto i sadržaj za povijesno promišljanje i pregledavanje, višedimen-
zionalno u odnosu na konsolidirana historiografska tumačenja.

* E. Cocco, Metamorfosi delAdriatico orientale, Homeless book, Faenza, 2002.

9% S, Moscati, Civilta del mare. | fondamenti della storia mediterranea, Liguori, Napoli, 2001.

"" PHorden, M. Purcell, The corrupting sea. A study of Mediterranean history, Blackwell, Malden (Ma).- Ox-
ford, 2000., str. 9-25; Sea changes. Historicizing the ocean, ur. B. Klein, G. Mackenthun, Routledge, New
York, 2004.; Seascapes. Maritime histories, littoral cultures, and transoceanic exchanges, ur. J.H. Bentley, R.
Bridenthal, K. Wigen, University of Hawaii Press, Honolulu, 2007.; B. Bailyn, Atlantic History. Concept and
Contours, Harvard University Press, Cambridge (Ma.), 2005.; Major problems in Atlantic history. Documents
and essays, ur. A. Games, A. Rothman, Houghton Mifflin, Boston, 2008.; Atlantic history. A critical appraisal,
ur. J.P. Greene, Ph.D. Morgan, Oxford University Press, Oxford-New York, 2009.; M. Kearney, The Indian
Ocean in world history, Routledge, New York, 2004.; Reinterpreting Indian Ocean worlds: essays in honour
of Kirti N. Chaudhuri, ur. S.C.A. Halikowski Smith, Cambridge Scholars, Newcastle upon Tyne, 2011.; M. K.
Matsuda, Pacific worlds. A history of seas, peoples, and cultures, Cambridge University Press, Cambridge-
New York, 2011.

21

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Teritorij i more

Istočni Jadran određuje, na temelju kriterija fizičkog i političkog zemljopisa, Bal-
kanski poluotok ili balkanska regija i predstavlja zajedno s Jonskim morem njego-
vu zapadnu granicu'*. Konture Balkana čine na jugu Egejsko i Mramorno more, a
na istoku Crno more. Kontinentalnu granicu, po konvenciji, određuju tokovi rijeka
Dunav-Sava-Kupa. Riječ je o dugačkoj graničnoj crti dugoj 1.200 km, tako da se još
uvijek razmatra da li se radi o poluotoku. O točnoj sjeverozapadnoj granici se prilič-
no raspravljalo među geografima, ali je prevladalo mišljenje da bi ona mogla biti na
Grobničkim alpama, kod prijevoja Gornje Jelenje, istočno od Rijeke, ili općenitije u
Riječkom zaljevu'?. Unutar tog prostora balkanska regija je podijeljena na dva dijela.
Onaj sjeverni, kontinentalni, ima oblik nepravilnog trapeza čije su krajnije točke Ri-
jeka, ušće Dunava, Vlora i Istanbul. Južni dio je stvarni poluotok i odgovara antičkoj

Ki RE» fo) N A

E ostiš.“

* Mona iprariu E.

Sl. 4. Antička Salona, rekonstrukcija, 18. st. (?).

'2 K, Kaser, Suidosteuropćische Geschichte und Geschichtwissenshaft, B&hlau, Wien-K&lIn-Weimar, 2002.; K.
Kaser, Balkan und Naher Osten. Einfiihrung in eine gemeinsame Geschichte, B&hlau, Wien-Koln, 2011.

13 V, Rogić, Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga 1. Prirodna osnova i historijska geografija, Školska
knjiga, Zagreb, 1990.

eee o o e e o o e e e e e e e e e e e o / e 22 eo 06 06 o o o eee e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Heladi te obuhvaća prostor južno od linije Krf-Solun'“.

Istočni Jadran označava najvećim dijelom, dakle, zapadnu obalu kontinentalne
mase balkanske regije. Ali, nije samo to u pitanju! Kod Gornjeg Jelenja, ako slijedi-
mo logiku planinskih razdjelnica, nalazi se krajnja istočna točka talijanske geograf-
ske regije. Također, tršćanski kras i istarski poluotok izgledaju kao izdanci Srednje
Europe što ulaze u Jadran. Izdanci koji zajedno s lukom venetskih laguna do ušća
rijeke Po čine Sjeverni Jadran, područje koje je most između istočnog i zapadnog
Jadrana, između Srednje Europe i Sredozemlja'?. Ukratko, postoji više zemljopisa
koji se križaju u ovim dijelovima Europe. U svakom slučaju, kraški reljef je onaj koji
najviše obilježava Istočni Jadran. Kada se autoputom dolazi iz Venecije u Trst, na-
kon što se prođe Soča, nailazi se na Kras koji je potpuno različit od Furlanske nizi-
ne. Kras se spaja s Julijskim Alpama i sa sistemom Dinarskog gorja koje se proteže
paralelno s obalom. Radi se o stvarnim preprekama koje su stoljećima otežavale
komunikaciju između obale i unutrašnjosti. U stvari, primorska područja su dobrim

“spray Ze

“i

BE /

E Tu

fovan piy

= 8

L ET I E

E 2 NALETI ID DJ IJE: ZGODA. mm." m a

SI. 5. Peristil Dioklecijanove palače u Splitu, crtež objavljen u Londonu u prvoj polovici 19. stoljeća.

"4 J,Cvijić, La peninsule balkanique. Geographie humaine, A. Colin, Paris, 1918.

"5 Fenomenologia di una macro regione. Sviluppi economici, mutamenti giuridici ed evoluzioni istituzionali
nell'alto Adriatico tra eta moderna e contemporanea, tom 1., Percorsi storici e storico-giuridici, ur. G. de Ver-
gottini, D. Rossi, G. F. Siboni; tom 2., Percorsi economici ed istituzionali, ur. G. de Vergottini, G. Cevolin, I.
Russo, Leone, Milano, 2012.

eee o e e e o o e e e e a e e e e e o o / e 23 eo 6 o o o ooo eee e oo eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

k ' vd] : A
(7 Fprahr 7
na

PSEZKa : ves Se dB mp: td p- s oku

TS €. < NS Me
if jA BA b) nz %
4 4 KA Ra bh Se MV KLI ibi po a Pa

hmm sanaj ie
pa 5) Tim dl

Fig. 6 - Grad Trst 1625. (crtež perom).

dijelom svoje povijesti, sve do nedavno, bila odvojena od svojeg zaleđa. Istočni
Jadran bi prvo trebalo shvatiti kroz njegovu dugačku obalnu razvedenost, s gra-
nicama prema kontinentu koje su istovjetne granicama njegovih regija, odnosno
unutrašnoj strani Krasa, Istre i Dalmacije. Naravno, to nije dovoljno, jer je uvijek
riječ o neodređenim granicama. Utvrditi s preciznošću gdje prestaje utjecaj mora
gotovo je nemoguće - tome nas je naučio Fernand Braudel. Kao što postoji veliko
Sredozemlje, tako postoji i veliki Jadran. To je neizbježan komplementarni odnos
koji se uspostavlja između primorja i njegovog zaleđa. Sa zemljopisnog aspek-
ta, planinski lanci Julijskih Alpa, Dinarskog gorja i Pinda su općenite teritorijalne
razdjelnice. Širina primorskog pojasa kreće se oko tridesetak kilometara i na tom
dijelu dolazi do izravnog utjecaja Jadrana na gospodarskom i društvenom planu,
odnosno do onih mjesta u kojima se more naslućuje, do kojih se može doći u jed-
nom danu hoda. Na temelju takvog zemljopisa, povijesne regije uz Istočni Jadran
su istočna Furlanija, Goriška regija, Kranjska, povijesna Hrvatska (uključujući Gor-
ski kotar i Liku), Bosna, povijesna Crna Gora, povijesna Srbija (Raša), kontinental-

24

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

na Albanija, Epir'*. Ukratko, to je jedan luk koji se proteže između Srednje Europe
i Balkana i čini jedno karakteristično lice Mediterana.

Primorski dio između Soče i rijeke Bojane obuhvaća 66 naseljenih otoka, 659 ne-
naseljenih otočića i približno 500 hridi raznih veličina. Površina tog otočnog niza
prelazi 3.000 km“. Na zapadnoj obali Istre nalaze se hridi i otočići te otočje Brijuni.
Izvanredni niz dalmatinskog arhipelaga počinje na Kvarneru, gdje su najveći oto-
ci Krk, Cres, Lošinj, Rab i Pag. Oko Lošinja nailazimo na manje otoke: Zeča, Unije,
Susak, Ilovik, a zatim (prema Zadru) Silba, Olib, Premuda, Ist, Molat, Vir i Sestrunj.
Slijedi zadarski bazen s velikim Dugim otokom, Kornatima te Ugljanom i Pašma-
nom nasuprot grada i šibenski arhipelag s otocima Murterom, Žirjem i Zlarinom'".
U središnjoj Dalmaciji se nalaze Čiovo koje zatvara Kaštelanski zaljev i grad Trogir,
zatim Šolta i Brač koji su kulisa za promatrača sa splitske rive, te Hvar i Vis, smješteni
više prema otvorenom moru". Južnije su smješteni Korčula (sa Šćedrom između
nje i Hvara), Lastovo i Mljet. Korčula se nalazi upravo nasuprot Pelješca, uskog po-
luotoka koji zatvara ušće Neretve, dok je Elafitski arhipelag (Šipan je najveći otok) u
blizini Dubrovnika. Na otvorenom moru se nalaze još otočići Svetac, Biševo, Sušac
i, na sredini Jadrana, Palagruža. Poneki se manji otok nalazi i u crnogorskom pri-
morju, na ulazu i unutar Boke kotorske (Sv. Marko kod Tivta) te Sv. Nikola nasuprot
Budve, dok još južnije, na albanskoj obali, postoji samo jedan otok, Sazan, na ulazu
u Vlorski zaljev. Mali otoci Othonoi i Ereikoussa, sjeverno od Krfa, zatvaraju Jadran
s juga. Obala od ušća rijeke Timave kod Devina sve do Ulcinja je stjenovita, jedan
stalni greben s bezbrojem gudura i klanaca, koji kod Ulcinja prepušta mjesto dugim
pješčanim dijelovima sve do Vlore, a kod poluotoka Karaburn obala ponovo postaje
strma i kamenita.

Razvedenost obale obilježavaju Tršćanski zaljev, istarski poluotok, Kvarnerski zaljev
(između Istre, Cresa i Lošinja), Riječki zaljev (između Krka, Istre i kontinenta), Kvar-
nerić (morski prolaz između Cresa i Lošinja na zapadu te Krka, Raba i Paga na istoku)
i razna otočja. Istarski krajolik čine Miljski, Koparski i Piranski zaljev, Limski kanal i

"5 J, Roglić, Jadranske teme, Geografsko društvo, Split, 2005.; J. Roglić, Geografske regije Hrvatske i susjednih
zemalja: geografske posebnosti i razvojni procesi, Školska knjiga-Geografsko društvo, Zagreb-Split 2006.;
Geografija Slovenije, ur. 1. Gams, I. Vrišer, Slovenska matica, Ljubljana, 1998.; Atlasi gjeografik i popullsise se
Shqiperise, ur. R. Memushaj, Ilar, Tirana, 2008.

"7 Zadarsko otočje. Zbornik, Narodni muzej, Zadar, 1974.; Povijest i tradicije otoka Zlarina, ur. D. Rihtman Au-
gustin, Zavod za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku, Zagreb, 1982.; Otoci Isti Škarda, ur.
J. Faričić, Sveučilište u Zadru-Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije-Matica hrvatska-Hrvatsko
geografsko društvo, Zadar, 2010.; Otok Rava, ur. J. Faričić, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2008.; J. Faričić, Geo-
grafija sjevernodalmatinskih otoka, Školska knjiga, Zadar-Zagreb, 2012.

'8 Vjs. Od VI. stoljeća pr.n. e. do 1941., ur. G. Novak, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb,
1961.; Hvar kroz stoljeća, ur. G. Novak, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1972.

23

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SaceA por
šOENranRA **

-
-
Li
-
7
=
-

pitišitiiiši zed

SI. 7. Topografski plan Venecije, kojeg
su objavili nasljednici Johanna Baptiste ki
Homanna, Nirnberg, 1762.

eee o o e e o e e e e e & e e e e e e o / e 26 eo 06 o o o o e oo ee e e e o o e e e e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

TRAMONTANA

(1
Ba
5-7

RA

MNOM

—_

e

i i
Bani kui m -
M NSTE=LI Fr

gjlma

uz
3

“

2?
+

Kn
iG 6)

La

a

oj

: ref
4)

della inclita Cia sli

ENETIA

Ča. ai. O mii Cini Svigo i.
Vans Vaxarranvn ad Exemplar
JEri majoris gui Šereničuno Sxx fenzxo
ornfčeratue. Iimotge «120 prode in kano meinirrem.

firnam. neda “o

Icanografica

Rap siratation e

na

« fimannianiz .Wdredikns “ SE

M tErid a siv
"ire

\aH
th

i Eas

. As
sera

|
m
.
>
PA
“
m

hd

Fata HK Čre

a
Pb

beca

im

VET. SI
s ERI)
nin

27

i

di
.
LJETI

ji

i

hit

|

m
f
Pih

ši
tu

i
mini
mim
i

niji

*
KI

/
TE)

š

i

1

i:
i
iRi
ivi
ii

i

dili

iii
bi

KUBI:
ili

sha
kak Shhhh

i
mi

uu

|

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 8. Plan Kopra kojeg je nacrtao Giacomo Fino 1619., po narudžbi Koparskog podestata i kapetana
Bernarda Malipiera.

Raški zaljev. U Dalmaciji se nalaze Trogirski zaljev, Kaštelanski zaljev pored Splita
te Boka kotorska; u Albaniji Drinski zaljev, Drački zaljev i Vlorski zaljev!'?. Mnogi
su morski prolazi, pravi morski putevi između obale i otoka, od kojih je najimpo-
zantniji Velebitski kanal, zatim Srednji kanal u zadarskom otočju, Zadarski kanal,
Brački kanal, Hvarski kanal, Korčulanski kanal, Lastovski kanal, Neretvanski kanal,
Mljetski kanal te mnogo južnije Krfski kanal. Zasebna je pak pojava Boka kotor-
ska koja podsjeća na fjord, ali ina švicarsko Luzernsko jezero. Malo je rijeka izme-
đu Istre i Dalmacije: Dragonja, Mirna i Raša u Istri imaju mali vodeni kapacitet. U
Dalmaciji se nalaze Zrmanja, Krka, Cetina i Neretva (koja obilježava Hercegovi-
nu). Albanskim primorjem teku rijeke prilično bogate vodama kao što su Bojana
i Drim, zatim Shkumbi, Semani i Voiussa s raznim pritokama. Duž jadranske obale
postoje tri jezera: Vransko pored Zadra u Dalmaciji, Skadarsko i jezero Butrinti u
Albaniji (na granici s Epirom). Cijela istočna strana Jadrana obilježena je reljefima

' G, Marcotti, LAdriatico orientale da Venezia a Corfu. Guida illustrata, Bemporad, Firenze, 1899.

eee o o e e o o e e e e & e e e e e o o / o 28 eee e e e e e e e e e e e e e e e e e e / s

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

što počinju s tršćanskim i istarskim Krasom». Istarski poluotok je odvojen od
kontinenta planinskim vijencima Ćićarije i Učke. Riječko zaleđe čini područje
Gorskog kotara kojim dominiraju reljefi Velike i Male Kapele što dolaze gotovo
do mora na Hrvatskom primorju. Povijesni je to naziv za područje od Bakra i
Kraljevice do Karlobaga, preko Crikvenice, Novog Vinodolskog i Senja?'. Od Se-
nja prema jugoistoku se pruža planinski masiv Velebita, ne naročito visok lanac
(približno 1.700 metara) koji se nadvio nad morem u dužini od 140 kilometara
i koji je stoljećima bio prepreka za komunikaciju između slabo naseljene Like
(glavno središte Gospić) i sjeverne Hrvatske s Dalmacijom. Ravne kotare pored
Zadra zatvara prema unutrašnjosti planina Svilaja, Zagora i Dinara više prema
unutrašnjosti čine šibensko zaleđe, dok se iznad Splita uzdiže Kozjak koji s Mo-

"=
=

"u
"i
' ' ,

ran)
otot4

SI. 9. Rovinj u Coronellijevoj grafici, 1708.

2 Jadransko more, u Pomorskoj enciklopediji, tom 6., Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža,
Zagreb, 1985., str. 135-214; M. Marković, Hrvatski otoci na Jadranu, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.; M.
Marković, Kvarnersko primorje. Stanovništvo i naselja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.

2! M. Marković, Gorski kotar. Stanovništvo i naselja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.

29

ITI

. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1- 415

Sl. 10. Opsada Knina i stavljanje grada pod mletačku vlast 11. rujna 1688., crtež V. M. Coronellija, 1687.

sorom i Biokovom čini jedinstvenu barijeru sve do ušća Neretve“. Hercegovač-
ke planine Bjelašnica i Orjen surovo su zaleđe Dubrovnika, dok uzvisine Krivošije i
Grahovo te planina Lovćen uobličavaju Boku kotorsku. Između Dubrovnika i Boke
se nalazi plodna primorska nizina Konavle, a poluotoci Sutorina i Luštica zatvaraju
Boku kotorsku s mora. Između Kotora i Budve je kratka i kosa terasasta zaravan Gr-
balj. Planine Sutorman i Rumija dijele Skadarsko jezero od mora. Geograf Carlo Ma-
ranelli je lijepo opisao kako reljefi određuju ovo područje: ,Dalmacija ima površinu
od 12.831 km, ali dok je u svom sjevernom dijelu između Šibenika i Dinare široka
sedamdesetak kilometara (udaljenost od Milana do Piacenze), južnije kod Trogira
se sužava na 15-20 km (udaljenost od Venecije do Dola), kako bi se svela na pojas
od tek 4 km (udaljenost od Rima do Portonaccia) pored Dubrovnika“?3.

U unutrašnjosti Albanskog primorja razvijaju se široki planinski lanci koji prema
moru čine brdoviti krajobraz između rijeka Voiussa i Semeni, a postpeno se spu-

22 K. Kužić, Povijest dalmatinske Zagore od 7. st. do 1918., Književni krug, Split, 1997.; Dalmatinska zagora.
Nepoznata zemlja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007.; M.
Marković, Dalmacija. Stanovništvo i naselja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.

23 (C, Maranelli, Dizionario geografico dell'Alto Adige, del Trentino, della Venezia Giulia e della Dalmazia,
Laterza, Bari, 1915., str. 56, (Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 2012.).

eee o e e e o o e e e e & e e e e e e eo o 30 eo 606 o o o eo ee e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

štaju sve do starogrčke kolonije Apollonije, pored mjesta Pojan. Između Semenija i
Shkumija brdoviti je lanac Lushnja. Od Skadarskog jezera do Vlorskog zaljeva pro-
teže se priobalni pojas isprekidan tim brdovitim reljefom. Primorsku nizinu čini niz
naplavljenih uvala. Skadarska ravnica je izvorno bila zaljev dinaridskog tipa. Izme-
đu mjesta Shengjin i rta Kepi i Gjuhezes nižu se nekad veoma močvarne ravnice,
kao što su Dračka nizina kojom teče rijeka Arzen i nizina Muzakije kojom prolaze
donji tokovi rijeka Shkumbi, Semeni i Voiussa. Ova područja obilježavaju lagune
odvojene od mora priobalnim pojasevima. Albanska obala je kroz puno stoljeća
bila siromašna lukama, a brodovi su ju uglavnom izbjegavali. Tek se u posljednjih
pedesetak godina konkretizirala primorska i pomorska dimenzija tih područja?“
Dobro su poznate luke Istočnog Jadrana za trgovački promet: Trst, Kopar, Rijeka,
Bar, Drač i Vlora??, dok su za turistički promet važne luke: Pula, Zadar, Split, Dubrov-
nik i Kotor.

Značenja

Pristup Istočnom Jadranu nije jednostavan za onoga koji dolazi s kontinenta. Do-
voljno je proputovati dugom i zavojitom Jadranskom magistralom kako bi se uvi-
djele njegove zamke. Nasuprot tomu, različita je perspektiva s mora: otoci, rtovi,
luke, bezbrojne uvale prihvaćaju i pružaju utočište brodovima u tranzitu. Izgleda
kao da se obala više daje moru nego zaleđu. Za razliku od zapadne obale, niske,
pjeskovite i s malobrojnim prirodnim lukama, ona istočna je od najdavnijih vreme-
na bila prolazni put unutar Jadrana. Brojne uvale su stoljećima olakšavale plovidbu
na pravcu sjeverozapad/jugoistok. Istra, koja svojim oblikom ulazi u more, gleda i
prema istoku i prema zapadu i spaja dva dijela Jadrana. Možda nije slučajno što je
već od antike uspoređivana s Janusom, bogom s dva lica, dok je Venecija, ovisno o
točki gledišta, smatrana prvim ili pak posljednjim gradom Istočnog Jadrana.

Istočni Jadran, uzevši u obzir povijesno nasljeđe i zemljopisna obilježja, može se
dijeliti na tri područja: 1. sjeverni dio čine Istra, Trst i Kras, Rijeka i Hrvatsko primorje
(zapadna strana Velebita); 2. središnji dio obuhvaća povijesnu Dalmaciju (uključu-
jući otoke Cres, Lošinj i Krk), dubrovački teritorij i Boku kotorsku; 3. južni dio obu-
hvaća Budvu i današnje Crnogorsko primorje (Bar, Ulcinj) i cijelu albansku obalu do
Butrinta (Epir). Dioba je moguća i prema povijesnim regijama: Istra s površinom od

2 Durresi. V&eshtrim gjeografiko-ekonomik, ur. |. Xaxa, A. Shuka, A. Papajani, Globus, Tirane, 2004.; Trevat
shqiptare: gjeografi, histori, ekonomi, ur. M. Dollma, E. Samimi, Dajti 2000., Tirana, 2008.

25 Luke istočnog Jadrana. Zbornik pomorskog muzeja Orebić, ur. M. Kozličić, Zaklada Cvito Fisković, Orebić,
2006.

31

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

približno 3.500 km“; Dalmacija koja na moru počinje s otocima Cresom, Lošinjom i
Krkom, a na kopnu od kraja Velebitskog kanala (zadarsko zaleđe) do Boke kotorske,
s površinom od približno 12.800 km; izvorna Crna Gora obuhvaća unutrašnjost iz-
među Boke kotorske i Skadarske ravnice, s površinom od približno 2.000 km; Alba-
nija s površinom od približno 28.000 km“.

Hercegovina izgleda kao mediteranska regija prema krajoliku i klimi, iako ne doti-
če more. Ona spaja, kao obrnuti klin, unutrašnji teritorij između Dalmacije i Crne
Gore i može biti tumačena kao jadranska regija. Hercegovina kao teritorijalni pojam
nastaje u 15. stoljeću. Prije toga taj se prostor označavao dijelom Raše (Srbije) ili
Bosne“. Povijesna Hrvatska od 9. do 16. stoljeća obuhvaćala je unutrašnjost Dal-
macije s Ninom, Kninom i Drnišom do Neretve. Bila je to povijesna regija Jadrana i
Sredozemlja. Sa širenjem Osmanskog carstva ova se Hrvatska (označena nazivom
Banadego u mletačkim izvorima) smanjila, sve dok nije u potpunosti nestala uslijed
mletačko-osmanskog rata 1537.-1540“. Nije, međutim, nestao pojam Hrvatske koji
se pomaknuo, već od 15. stoljeća, prema sjeveru i obuhvatio Liku, današnji Gorski
kotar (reljefe Male i Velike Kapele) i područje do Zagreba (tada je bio grad Slavo-
nije). Stvaranjem austrijske Vojne krajine koja je na primorju počinjala kod Senja i
Karlobaga, područje južno od Rijeke do početka Velebitskog kanala počelo se nazi-
vati Hrvatsko primorje, a koristi se i dan-danas. Po teritorijama nekadašnje izvorne
Hrvatske proširila se Dalmacija ,novim stečevinama“ (acquisto nuovo), nakon Mle-
tačkih pobjeda u Morejskom ratu 1684.-1689., do Linije Grimani koja je određena
mirom u Sremskim Karlovcima 1699. Nešto kasnije dodatno se proširila ,novijim
stečevinama“ (acquisto nuovissimo), do Linije Mocenigo, određene mirom u Poža-
revcu 1718. nakon rata 1714.-1718.2. Na kraju, Istra, Dalmacija, Hrvatska, Crna Gora,
Hercegovina, Albanija su regionalni povijesni pojmovi koji asociraju na Istočni Ja-
dran, i obratno.

Ovaj dio Sredozemlja podsjeća na liniju razdvajanja između Istoka i Zapada. Da-

26 7, Šehić, Historischer Atlas Bosnien und Herzegowina. Bosnien und Herzegowina auf geographischen und
historischen Karten, Sejtarija, Sarajevo, 2007.; Hum i Hercegovina kroz povijest. Zbornik radova, ur. |. Lučić,
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011., (2 knj.).

27T, Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Školska knjiga, Zagreb, 2007. (1997.); M. Bertoša,
J. Vrandečić, Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, tom 3., Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom
vijeku, Leykam international-Barbat, Zagreb, 2007.

28 S, Obad, S. Dokoza, S. Martinović, Južne granice Dalmacije od 15. stoljeća do danas, Državni arhiv,
Zadar, 2005.; Dalmatien als europđischer Kulturraum. Beitrćige zu den Internationalen wissenchaftlichen
Symposien “Dalmatien als Raum europćischer Kultursynthese“, Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za po-
vijest, Split, 2010.

32

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 11. Coronellijev prikaz grada Osora, oko 1700.

kle, jedno je to primorje što za Veneciju ima značenje fronte i granice?. Fronta, u
najširem smislu te riječi, označava mobilnu liniju koja se pomiče prema naprijed ili
prema nazad, iza koje su u slučaju Istre stajali Habsburgovci, a u Dalmaciji Osman-
lije. Bila je to konfrontacija koja je oscilirala između djelovanja lokalnih i dvorskih
diplomacija i vojnog suparništva zbog uključenosti stalnih postrojbi i fortifikacija.
Takvo stanje dovelo je i do otvorenih sukoba: od 1450. do 1797. odigrala su se dva
krvava mletačko-habsburška rata koja su sveukupno trajala deset godina, te sedam
mletačko-osmanskih ratova koji su se protegnuli na čak 71 godinu. Ali primorje je
značilo i granicu, u smislu određivanja područja pod nadležnosti Države i njenog
suvereniteta. Istra i Dalmacija, pogotovo njihovo priobalje, smatrane su neophod-
nim mjestima za Republiku Sv. Marka?".

Takvoj se mletačkoj logici suprotstavljala habsburška politika, iako je ona bila do-
sta nepovezana u odnosu na jadranske posjede. Istina je da su Habsburgovci stal-
no osporavali mletački suverenitet na području između laguna kod Grada, Trsta i
Kvarnera, pogotovo kroz djelovanje uskoka (1560.-1618.), senjskih gusara, ali je isto
tako istina da su Austrijske nadvojvode gledale na jadranske posjede kao na peri-
ferne krajeve, gotovo nepoznate sve do 18. stoljeća, koji su pogodno korišteni za

2 Balcani Occidentali, Adriatico e Venezia fra XIII e XVIII secolo-Der westliche Balkan, der Adriaraum und
Venedig (13.-18. Jahrhundert, ur. G. Ortalli, O.J. Schmitt, Osterreichische Akademie der Wissenschaften,
Wien, 2009.

3B, Arbel,,Venice's maritime empire in the Early Modern period“, u A companion to Venetian history 1400-
1797, ur. E.R. Dursteler, Brill, Leiden-Boston, 2013., str. 125-254.

33

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Crzpip saa
s
BJ

: m.
u " =* : < “
HK “= = 4 Fe
Pad : p.

re > Zs.

N «a zir “ musa " :

: mu VA zr

-ZWr g Prog eiara

. Broš

Sl. 12. Povlačenje i bijeg Turaka s Cerničkog polja, 1689., crtež perom.

nagrađivanje najvjernijih podanika?!'. Pomorska orijentacija se počela osjećati tek
početkom 18. stoljeća, a postala je stvarnost nakon 1797.

Balkan je u osmansko doba bio na neki način zatvoren prema obali i moru, okre-
nut samom sebi duž osi Panonska nizina-Istanbul, za razliku od rimskog i srednjo-
vjekovnog ,Balkana“ što je činio integrirani sistem s Jadranom kroz putove kojima
se odvijala gospodarska i trgovačka razmjena i ostvarivali međusobni kontakti na
temelju reciprociteta između obale i zaleđa?“. Od 16. stoljeća na dalje more je bilo
pod nadležnosti Venecije, a kontinent pod Visokom Portom.

Postojao je zatim zemljopis vjeroispovijesti. Na južnom dijelu Istočnog Jadrana, na
području Albanije, Raške (povijesna Srbija) i Duklje (današnja Crna Gora) u sred-
njem vijeku je prevladalo pravoslavlje, prvotno s Carigradskom crkvom, a zatim od

3! E. Faber, Litorale austriaco. Das osterreichische und kroatische Kiistenland, 1700-1780, Historisk institutt
Universitet i Trondheim, Steiermarkisches Landesarchiv, Trondheim-Graz, 1995.

3? E. Celebi, Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama, Svjetlost, Sarajevo, 1967.; N. Moačanin, Turska
Hrvatska. Hrvati pod vlašću Osmanskog Carstva do 1791. Preispitavanja, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.

eee o e e o o o e e e e & e e e e e e o / e 34 eee e e e e e o e e e e e & & e e e e e / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

13. stoljeća sa srpskom. Rimskoj crkvi su pripadale Istra, Dalmacija i Hrvatska??. Bo-
sna je tijekom cijelog srednjeg vijeka ostala neodređena, zemljom granica i here-
za. Na primorju, između Kotora i Bara, pravoslavlje i katoličanstvo su se susretali u
svakom mjestu. Od 15. stoljeća na dalje katolicizam i latinitet ponovo su određivali
poltičke granice Zapada“.

Rimska crkva je u Hrvatskoj i Dalmaciji dosegnula svoj krajnji teritorijalni kontinu-
itet u jugoistočnoj Europi. Izvan habsburških i mletačkih granica, na osmanskim
područjima je ostalo veoma malo katolika, a svjetovni je kler bio isključen. U Bosni
i Hercegovini i okolici Skadra bili su tolerirani samo fratri iz Reda male braće. U mle-
tačkoj Dalmaciji i Dubrovačkoj republici politička je granica bila istovjetna sonom
katoličkom. Dalmatinske biskupije, po svećenstvu i po vjernicima, bile su percipira-
ne kao katoličke tvrđave. Osmanski islam je dosegnuo svoje krajnje zapadne gra-
nice u Dalmaciji u 16. stoljeću. Nedaleko od Zadra nalazile su se osmanske tvrđave
i utvrđena mjesta s džamijama. Minareti su bili normalna pojava u okolici Zadra i u
Boki kotorskoj. Malo toga, nažalost, znamo o tom pograničnom islamu čiji su nosio-
ci bili bosanski slaveni. Unutar granica Osmanskog carstva, na jadranskom primor-

SI. 13. Dvorac San Servolo - Socerb pored Trsta, grafika J. W. Valvasora, Ljubljana, 1679.

33 P Kawerau, Ostkirchengeschichte, vol. 4, Das Christentum in Siidost- und Osteuropa, E. Peeters, Lovanii,
1984.

34 Crkva i društvo uz Jadran - vrela i rezultati istraživanja. Zbornik radova, ur. V. Kapitanović, Katolički bogo-
slovni fakultet, Split, 2006.

eee o e e e o o e e e e e e e e e e e o / e 35 eo 6 06 o o o ooo e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ju, priznate su grčka pravoslavna crkva, a od 1557. i ona srpska pod jurisdikcijom
Pećke patrijaršije. Carigradska patrijaršija je bila nadležna za albansko primorje, a
srpska za područja Dalmacije pod vlašću Osmanlija.

Podjela između mletačkih i osmanskih posjeda pogodovala je, zapravo, stvaranju
nove vjerske granice između katolika i pravoslavaca u primorju? Bila je to poprilič-
no određena granica u razdoblju od 15. do druge polovice 17. stoljeća. Nakon toga,
širenje Mletačke republike prema Dinarskom gorju u periodu od 1684. do 1718.
dovelo je do stvaranja nove Dalmacije i do miješanja, na novim teritorijama, pra-
voslavnih i katoličkih zajednica, kao što se dogodilo i u habsburškoj Vojnoj krajini.
Pravoslavna Dalmacija, kako su je nazivali vjernici i srpsko pravoslavno svećenstvo,
nastala je zahvaljujući osmanskim zauzimanjima, ali je zapečaćena mletačkim osva-
janjima?*. Podjele teritorija između katoličkih i pravoslavnih zajednica postale su

Sl. 14. Pulski kaštel, veduta mletačke utvrde V. M. Coronellija, 1708.

35 Geografie confessionali. Cattolici e ortodossi nel crepuscolo della Repubblica di Venezia (1718-1797), ur. G.
Gullino, E. Ivetic, FrancoAngeli, Milano, 2009.
% N, Milaš, Pravoslavna Dalmacija: istorijski pregled, Sfairos, Beograd, 1989. (1901.).

36

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

linije razgraničenja između Hrvata i Srba.

Postojala je još jedna stara i bitna razlika između romanstva i slavenstva duž obale?“.
Podatak o prisustvu slavenskih naroda od 7. i 8. stoljeća u Istri i Dalmaciji smatra se
već duže vrijeme neupitnim, iako ostaju otvorena neka pitanja o načinu poimanja
stanovnika primorja i unutrašnjosti u ranom srednjem vijeku. Zasigurno, obala je
doživjela rimsko-bizantski kontinuitet (o čemu postoje prijepori za Dalmaciju u 7.i
8. stoljeću), za razliku od zaleđa koje, međutim, nije bilo kompaktno slavensko, po-
gotovo ako se uzme u obzir prisustvo vlaških stanovnika, odnosno romaniziranih
autohtonih zajednica koje su jezično ostale romanske i poslije 11. stoljeća. Različi-
tosti između slavenstva i romanstva bile su na početku i etnički i politički čimbenik
i označile su drugačiji razvoj romanskih urbanih zajednica i slavenskih sela u zale-
đu. U Dalmaciji između 10. i 15. stoljeća, uslijed lokalnih migracija, slavenstvo se
postepeno proširilo na gradove i na otoke. Bio je to pretežito jezični fenomen. U
Dalmaciji se slaveniziralo stanovništvo i jezik, ali su ostale nepromijenjene institu-
cionalne i kulturološke specifičnosti priobalnih mjesta u odnosu na unutrašnjost?#.
Slavenstvo primorja, iako sličnog jezika, nije bilo identično na društvenom i kultur-
nom planu slavenstvu zaleđa. Afirmacija mletačke dominacije u Dalmaciji od 13.
stoljeća zasigurno je ojačala romansku jezičnu dimenziju, iako je autohtoni roman-
ski govor, dalmatsko narječje, nadomjestila venetska lingua franca. U stvari, tije-
kom dugih stoljeća pod znakom Serenissime istovremeno su bili prisutni venetski i
lokalni slavenski govori, tzv. schiavonesco koji odgovara hrvatskom jeziku u čakav-
skoj i štokavskoj primorskoj inačici??. Upravo slavensko/hrvatska jezična dimenzija
Dalmacije donosi nam već u srednjovjekovnim izvorima termin Schiavonia koji se
većim dijelom referirao na neromansku jezično-kulturnu dimenziju, a odnosio se
upravo na Dalmaciju, ali i na druga susjedna područja, prije svega na Hrvatsku. Ako
su se u Dalmaciji granice između slavensko/hrvatske i talijansko/venetske dimenzi-
je ostvarivale unutar samih urbanih sredina, dajući prostora višejezičnosti, hibrid-
nim oblicima i simbiozama, sjevernije, u Istri ta se različitost događala na samom
teritoriju, na sjevernom i zapadnom seoskom području, dok su najvažniji gradovi
ostali kompaktno romanski*.

Usprkos društvenim različtostima, postojali su višedimenzionalni aspekti u odnosi-
ma između grada i sela, kao i između primorja i planinskih predjela. Gospodarska

37 [vetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 82-94.

38 €, Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters, K. Akademie der Wissen-
schaften, Wien, 1901-1904.

% P Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Toponomastička ispitivanja, Jadranski institut Ju-
goslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950.; P. Šimunović, Istočnojadranska toponimija,
Logos, Split, 1986.

4% G, Radossi, La toponomastica di Rovigno d'lstria, Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 2008.

37

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

kretanja zbog prirodnih resursa, investicija, referentnih tržišta, seljenja stoke, migra-
cija, neizbježno su spajali ,različite“. Kultura stočara susretala se s gradovima i primor-
skim stanovništvom. Nije to bila samo razmjena dobara, već i stalna usporedba s,dru-
gima“. U tom odnosu što se svugdje ponavlja od Trsta do Drača (i općenito je obilježje
najvećeg dijela Sredozemlja), već od kasnog srednjeg vijeka prisustvujemo afirmaciji
populacija/zajednica koje su posrednici između primorja i kontinenta, odnosno sta-
novništva kojeg je teško okarakterizirati terminima kao što su narodnost ili pripad-
nost vjeri i vjeroispovijesti“. Među njima se ističu, po njihovoj učestalosti u izvorima,
Vlasi, stanovnici planinskih dijelova, izvorno romanski s romanskim govorom (6.-11.
stoljeće), a zatim su potpuno slavenizirani (11.-15. stoljeće)?.

Jasno je kako se ispod uopćenosti samog termina Istočni Jadran krije lokalna slože-
nost. Tome pridonose zbivanja, politički i civilizacijski faktori što su naizgled vanjski
spram ovog primorja, kao npr. tisućljetni odnos s Venecijom. U tom dugom vre-
menskom razdoblju dojmljiva je činjenica kako su se mletački ljudi osjećali ugodno
u takvim situacijama, iako su uvijek ostali istaknuti u svojim ulogama vladara. S
lokalne perspektive Venecija je predstavljala otvoreno more, a mletački podestat, i
to puno prije uspostavljanja suvereniteta Mletačke republike, utjelovljavao je kul-
turni stil i pogotovo način vladanja. U tome se povijest višestruke granice na Istoč-
nom Jadranu stapa s onom Venecije. Recentna istraživanja su dokazala da se nije
radilo o jednostavnom funkcionalnom odnosu između vladarice i podređenih gra-
dova-luka?#. Postojalo je u tome nešto temeljno i za samu Veneciju. Nije moguće
zamisliti Veneciju bez svojeg jadranskog omotača i bez svojih posjeda s one stra-
ne mora. Isto tako nije moguće zamisliti Istočni Jadran bez razmišljanja o Veneciji.
Ukratko, nesumnjiva je komplementarnost dviju strana. Mletački jadranski sistem
što se učvrstio u 15. stoljeću, okupio je čitav niz manjih realnosti i bio je zasnovan
na gradovima i selima, otocima, podregijama. Tomu je prethodio dug proces obo-
stranog prilagođavanja. Zasigurno, sheme kao što su ,centar-periferija“ i vladavina
jačeg nad slabijim“ treba revidirati i po pitanju odnosa između Venecije i Istočnog
Jadrana. Studije ukazuju na postojanje višepolarnog odnosa i na razne mehanizme
kojima je održavan odnos centar-periferija**.

Urbani centri Jadrana odigrali su središnju ulogu kod izgradnje teritorijalnog su-

“ T. Stoianovich, Balkan worlds. The first and last Europe, Sharpe, Armonk (NY)-London, 1994.; Z. Mirdita,
Vlasi. Starobalkanski narod. Od povijesne pojave do danas, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009.

+ Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, ur. |. Mužić, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2010.
“3 Venezia e la Dalmazia anno Mille. Secoli di vicende comuni, ur. N. Fiorentin, Regione Veneto-Canova, Tre-
viso, 2002.; Venezia e Dalmazia, ur. U. Israel, OJ. Schmitt, Viella, Roma, 2013.

“G. Ortalli, ,lI ruolo degli statuti tra autonomie e dipendenze: Curzola e il dominio veneziano“, Rivista
storica italiana, 98 /1 (1986.), str. 195-220.; G. Ortalli, ,Beyond the coast - Venice and the Western Balkans:
the origins of a long relationship“, u Balcani Occidentali, Adriatico e Venezia, str. 9-25.

38

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 15. Riječki samostan Reda Pustinjaka sv. Augustina, na Liburniji, Steidlin, oko 1730.

vereniteta. Venecija je uvijek radije pregovarala s urbanim protustranama u kojima
je postojalo komunalno uređenje, pa je to činila i s jadranskim sredinama. Bila je
to iskušana praksa već od 10. i 11. stoljeća u Dalmaciji i Istri koja je potom prošire-
na i na velike gradove u unutrašnjosti talijanskog poluotoka. Izvorno, u Dalmaciji
ne treba podcijeniti postojanje zajedničke bizantske podloge. Kod obaveza koje
su vezivale svaki centar s Venecijom, pogotovo od 15. stoljeća na dalje, postojao
je osjećaj o privilegiranom i na neki način izravnom odnosu s Comune Veneciarum
(Mletačkom komunom), postojali su isti pravni temelji u načinu upravljanja komu-
nalnim životom koji su bili plod duge i precizne statutarne politike pokrenute još u
11. stoljeću, postojala je slična praksa u društvenom i vjerskom životu, kao i među-
sobne veze preko pomorskih puteva koje su i udaljenija mjesta činila srodnima?#.

45 [vetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 123-159.

eee o e e e o o e e e e & e e e e e e o / e 39 eo 6 o o o ooo e e e e e e o eo e e e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

. == --
im “sm. —_ —

ZARA gs DALMATIE aux VENE TIENS . A amsrzunax cu. PIERRE MORTIKR i Mudpa .

SI. 16. Plan Zadra i okolice, P Mortier, Amsterdam 1704.

Ali, ako je gore navedeno bilo osnovno obilježje tog prostora, koje su onda bile epo-
he preokreta u sveukupnoj povijesti Istočnog Jadrana? Recentna istraživanja teže k
umanjivanju značaja velike frakture u 6. i 7. stoljeću, nastale s krajem zapadnog rim-
skog svijeta i dolaskom Slavena u zaleđe i u neke dijelove primorja. Sve se više ističe
postojanje određenog kontinuiteta u višestrukim društvenim, institucionalnim i kul-
turološkim procesima, pokušava se ukazati na svojevrsnu predaju štafete u pozadini
jednog, svakako mračnog kasnoantičkog svijeta (pogotovo u slučaju Dalmacije), s
obzirom na vrlo mali broj raspoloživih izvora. Mnoga pitanja ostaju otvorena. Kako se
zapravo može govoriti o potpunom prekidu uslijed slavenskih i zatim avarskih invazi-
ja, ako u 9. i 10. stoljeću nalazimo u gradovima reproducirane kasnorimske i bizantske
institucionalne oblike i susrećemo romanizirano stanovništvo još u 12. stoljeću?

Drugom frakturom smatra se osmanska ekspanzija, što je posljedično dovelo do
kraja kraljevina Srbije i Bosne te teritorijalnog svođenja Hrvatske na minimum. Taj

eee o e e o o o e e e e & e e e e e o e / o 40 eo 6 o o o ooo eee e o o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

je događaj proizveo migracije ogromnog broja ljudi, koje se mogu usporediti sonima
iz 6.-7. stoljeća. Uspostava osmanskog civilizacijskog modela na zapadnom Balkanu
je pogotovo navedena kao uzrok određenih etničkih promjena u korist pravoslav-
nog stanovništva - raznih Vlaha koji su prisutni između Dalmacije, Hrvatske i Bosne.
Ukratko, preko pitanja tko su Vlasi traže se odgovori o etničkoj, vjerskoj i u konačnici
nacionalnoj strukturi tih regija (danas država).

Uzlet nacija i nacionalnih država je treća velika prekretnica, praćena političkom i druš-
tvenom modernizacijom i pokretanjem industrijalizacije**. Između 19. i 20. stoljeća
nametnula se kontinentalna vizija primorja. Obala je prepoznata kao konstitutivni
element države, ali i naroda. Stoga je i nastalo jadransko pitanje i pojavila se potreba
za određivanjem nacionalne pripadnosti obale i dijelova mora. Do kuda je trebala
dolaziti Italija? A do kuda južna Slavija? Bio je to proces koji se nije prekinuo 1920., niti
1947., već je možda završen tek u godinama od 1991. do 2013.

Ovom prilikom nećemo ulaziti u ekonomske i društvene strukturalne konstante Istoč-
nog Jadrana kao što su kroničan nedostatak žitarica, poljoprivredna specijalizacija u
maslinarstvu i vinogradarstvu, pomorska dimenzija, migracijski tokovi iz unutrašnjo-
sti prema obali i od jugoistoka prema sjeverozapadu itd. Čini nam se mnogo značaj-
nijim ukazati na dimenziju primorja kao granice, koje je oduvijek predstavljalo za-
vršetak nečega. Tu je situaciju odredilo ono jasno morfološko razdvajanje priobalja
od unutrašnjosti, primorskih ljudi od kontinentalnih. Dijelom su to istaknute razlike,
nešto potpuno drukčije od onoga što se događalo u luku venetskih laguna. Na Istočni
Jadran se može primijeniti pojam multiple borderlands.On vrijedi zamnoge druge eu-
ropske stvarnosti, a korišten je u recentnoj hrvatskoj historiografiji kako bi se objasni-
la složenost stanja, tipičnog za granicu, koje obilježava povijest teritorija što su danas
u sastavu Hrvatske“*“. Riječ je o vjerskim i političkim granicama koje su često nametali
vlastodršci, ali i o spontanim, zemljopisnim, društvenim, kulturološkim i jezičnim me-
đama. Privilegirati u povijesnoj interpretaciji samo jedan način tumačenja, onaj naci-
onalni, u pravilu prikriva bogatstvo nijansi oko raznih granica. Stanje nije nikad bilo
homogeno u nijednom mjestu Istočnog Jadrana. Povijest 20. stoljeća razlikuje se od
prethodnih razdoblja jer je obilježena voljom za nametanjem kulturoloških, jezičnih
i identitetskih homogenizacija prema nacionalnom ključu, što je posljedica ideje o
modernosti nacija. Ali, 20. stoljeće sa svojim zbivanjima djeluje, upravo zato, kao izu-
zetak. Povijest Istočnog Jadrana je bila iznad svega povijest mnoštva malih i velikih
granica koje zaslužuju strpljivo popisivanje i analiziranje.

*# [vetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 20-24.

# D, Roksandić, Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti, 1500. - 1800., Barbat, Zagreb,
2003.; Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the “Other on the Borderlands. Ea-
stern Adriatic and beyond, 1500-1800, ur. E. Ivetic, D. Roksandić, Cleup, Padova, 2007.

41

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Počeci

Dokazana je prisutnost pračovjeka duž istočne jadranske obale u najdavnijim vreme-
nima*. U pećini Šandalja pored Pule pronađeni su artefakti čija je starost procijenjena
na gotovo milijun godina. Radi se o izuzetno važnom pronalasku. Druga nalazišta po-
tvrđuju kontinuiranu prisutnost čovjeka na jadranskom bazenu tokom posljednjeg
ledenog doba, prije 70 i 10 tisuća godina, kada je sjeverni dio današnjeg Jadrana bilo
podalplsko kopno, približno 97 metara ispod današnjeg nivoa mora, a ledenjaci su se
spuštali do predalpskih reljefa. Ovaj je teritorij bio obilježen prapovijesnom rijekom
Pad (Raša i Zrmanja su utjecale u jednu njegovu pritoku), a njime su se kretale skupi-
ne lovaca što su živjeli u pećinama i spiljama na uzvisinama, kao što je slučaj s brijegom
Šandalja pokraj Pule.

EZ

a _

Sl. 17. Prikaz Nadinske tvrđave u Dalmaciji djelo V. M. Coronellija, 1686.

*% Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom 1., Paleolitsko i mezolitsko doba, ur. A. Benac, Svjetlost, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979.

eee o o e e o o e e e e a e e e e e e e / e 42 eo 6 o o o ooo e e e e e e o eo e e e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 18. Prikaz Karinske utvrde u Dalmaciji, djelo V. M. Coronellija, 1708.

Klima je bila veoma hladna, a krajolik sličan stepi i tundri. Lovački plijen činili su divlji
konji i magarci, razne vrste jelena, ptica, vodozemaca i riba.

S klimatskim promjenama koje su se dogodile prije otprilike 12.000 godina, poče-
lo je razdoblje postupnog zatopljavanja. Ledenjaci na Alpama i u Sjevernoj Europi
su se počeli otapati, što je dovelo do podizanja nivoa mora, pa tako i Jadrana,
čiji je sjeverni bazen postao prekriven vodama. Na taj je način, prije 12.000 do
10.000 godina počeo nastajati Sjeverni Jadran s karakterističnim istarskim polu-
otokom. Jadran je postao onakvim kakvim ga poznajemo danas. Na njegovim
su se obalama razvile šume i promijenio se životinjski svijet. Odumrli su mamut,
sob, spiljski medvjed, dlakavi nosorog, tur, bizon, a pojavila su se divlja goveda,
jeleni, srne, divlje svinje, ovce i koze. Govorimo o mezolitskom dobu, zrelom pa-
leolitiku. Osim lovom i ribarstvom, ljudi su se počeli baviti i stočarstvom, a način
življenja je djelomice postao sjedilački. Ljudske zajednice su se počele vezivati
za širi teritorij, koji je u slučaju Istočnog Jadrana obuhvaćao područje od oba-

eee o e e e o o e e e e e& e e e e e e e / o 43 eo 6 06 o o ooo e e e e e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

le do uzvisina u unutrašnjosti, gdje su se u pravilu birale pećine za mjesto boravka.
Oko šest tisućljeća prije Krista (prije 8.000 godina) dogodio se prelazak u neolitik?.
Ljudske zajednice su postale stabilne na određenim područjima. Osnovni materijal za
pravljenje oružja i oruđa ostao je i dalje kamen, ali uz veći stupanj obrade tehnikom
izglađivanja, a ne više samo lomljenja. Zatim se širi materijalna kultura temeljena na
obradi keramike koja omogućava izradu posuda za čuvanje i prijenos hrane i tekući-
ne. Tijekom gornjeg neolitika na jadranske obale doseljavaju stanovnici s južnog Sre-
dozemlja koji obrađuju i ukrašavaju svježu glinu prije samog pečenja. Odatle i naziv
impresokeramička kultura čija je prisutnost potvrđena najranijim svjedočanstvima na
području od Tršćanskog zaleđa do današnje Crne Gore*. Tokom srednjeg neolitika,
duž većeg dijela istočne jadranske obale razvio se još jedan način obrade keramike,
nazvan danilska kultura prema selu Danilo pokraj Šibenika*'. U odnosu na prethod-
no razdoblje, posuđe se ističe mnogim i raznovrsnim oblicima i ukrasima. Materjal-
na svjedočanstva potvrđuju da su postojali kontakti između stanovnika Istočnog
Jadrana i srednjeg Zapadnog Jadrana. Istraživanja obavljena na nalazištima u unu-
trašnjosti primorja svjedoče o počecima poljoprivrede i uzgoju stoke. Kasni neolitik
duž istočne jadranske obale obilježen je razvojem i treće kulture, one hvarske. Njenu
osebujnost čine oslikane dvostožaste zdjele, čaše, polukuglaste zdjele, a kroz dugo
vremensko razdoblje prisutna je paralelno s modelima danilske kulture. Oba ova stila
su tipična za eneolitik ili bakreno doba u 3. tisućljeću pr. Kr. (prije 5.000 godina)“. U
tom su razdoblju datirani kontakti sa zapadnom jadranskom obalom i veze s istoč-
nim Sredozemljem. Istovremeno, bile su odlučujuće i migracije s kontinenta prema
primorju. Dolazak novih stanovnika omogućio je stvaranje lakše obranjivih naselja
na uzvisinama. Izgleda da se dogodio i povratak nomadskom stočarstvu. Stvorile su
se nove društvene hijerarhije, nastale su patrijarhalne, rodovske i plemenske zajed-
nice. U toj se fazi na istočnoj jadranskoj obali afirimirala jedna nova vrsta eneolitske
kulture, poznata kao nakovanska, prema imenu mjesta na poluotoku Pelješac. Radi
se, U biti, o simbiozi kasnohvarske kulture i utjecaja sjevernih i istočnih kultura Vinče,
Sdlkute i Badena, koja je obilježena korištenjem keramike tamnije boje. Smatra se da

+? Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom 2., Neolitsko doba, ur. A. Benac, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979.; Preistoria e protostoria dell'alto Adriatico. Atti della 21. settimana di
studi aquileiesi, Arti grafiche friulane, Udine, 1991.

* M. Spataro, The first farming communities of the Adriatic. Pottery production and circulation in the Early
and Middle Neolithic, Svevo, Trieste, 2002.

*! O. Rak, The rhyton from Danilo. Structure and symbolism of a middle neolithic cult-vessel, Oxbow Books,
Oxford-Oakville, 2011.

>? Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom 3., Eneolitsko doba, ur. A. Benac, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979.

44

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 19. Bakrorez naselja i utvrde Poličnik u Dalmaciji, djelo P. Mortiera, 1704.

su tokom te faze stvoreni temelji onih etničkih podslojeva koji će se kasnije spojiti u
ilirsko stanovništvo.

Brončano doba na Istočnom Jadranu započinje tokom drugog tisućljeća pr. Kr. U
Istri se razvijaju utvrđena naselja na vrhovima uzvisina — gradine. Slični modeli, iako
više raspršeni, prisutni su duž cijelog priobalja*3.

Tokom ove faze, na širokom prostoru između Istočnog Jadrana i njegove kontinen-
talne unutrašnjosti vjerojatno su nastale takozvane predilirske skupine. Brončano
doba završava u 12.-11. stoljeću pr. Kr. kada uslijed velikih migracija s područja Du-
nava, stanovnici koji su nosioci kulture žarnih polja dolaze u doticaj s Jadranom".
U kasno brončano doba, od približno 1300. do 750. godine pr. Kr., na području
između Dunava, Istočnih Alpi i sjevernih granica današnjeg Balkana proširila se
jedinstvena kultura čije je glavno obilježje ritual spaljivanja pokojnika, tako da

53 K, Buršić-Matijašić, Gradine Istre. Povijest prije povijesti, Žakan Juri, Pula, 2007.; K. Buršić-Matijašić, Gra-
dinska naselja. Gradine Istre u vremenu i prostoru, Leykam International, Zagreb, 2008.

** Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom 4., Brončano doba, ur. A. Benac, Svjetlost, Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1983.

eee o o e o o o e e e e & e e e e e e o / o 45 eo 6 o o o o e e e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

je pojava u cjelini i razdoblje na koje se odnosi nazvano kulturom žarnih polja.
Dosegnut je tada vrhunac u obradi bronce, a uspostavljeni su trgovinski i kulturni
odnosi među stanovnicima sa znatnih udaljenosti, pa i s cijelim jadranskim ba-
zenom. Radi se o predilirskom razdoblju tokom kojeg su se ocrtale konture bu-
dućih plemena i nadležnosti na njihovim teritorijama. Tek će se u željezno doba,
od 9. do 8. stoljeća pr. Kr., učvrstiti ono što možemo općenito nazvati kao ilirsko
doba i koje će trajati od 8. do 2. stoljeća pr. Kr. Ilirski je bio i jest konotacijski ter-
min, dodijeljen stanovnicima istočnojadranske obale u grčkim i rimskim izvorima.
Sami za sebe ti se narodi nisu definirali na taj način. Između 8. i 5. stoljeća pr. Kr.
vjerojatno je došlo do podjele nadležnosti ili suvereniteta na primorju, ovisno o
teritorijalnim i morskim posjedima raznih populacija. Vjerojatno je postojalo jed-
no upravo ilirsko područje u jezičnom i kulturološkom smislu, koje je odgovaralo

tae os ana za
Ze la EBENICO\

.*
SI. 20. Grad Šibenik i tvrđava sv. Nikole, crtež V. M. Coronellija objavljen također u djelu Viaggio di mons.
G. Spon in Dalmazia..., 1688.

55 Prgistorija jugoslavenskih zemalja, tom 5., Željezno doba, ur. A. Benac, Svjetlost, Akademija nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.

eee o e e e o o e e e e e& e e e e e e o e 46 eo 6 06 o o ooo eee e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

današnjoj središnjoj i sjevernoj Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori, jugozapadnoj Srbiji,
istočnoj Bosni, Hercegovini te središnjoj i južnoj Dalmaciji. Međutim, naše spo-
znaje ostaju ograničene te je stoga teško shvatiti u čemu se sastojao ilirizam i koje
je stanovništvo stvarno bilo ilirsko?*.

Ilirske civilizacije, grčke kolonije, rimsko doba

Populacije označene ilirskima su prema izvorima ove: Karni obitavaju na području
između Istočnih Alpi i Tršćanskog krasa; Histri su ograničeni na istarski poluotok; Li-
burni su vladari obale i otoka na prostoru između istočne Istre i područja današnjeg
Zadra do rijeke Krke; Japodi su prisutni u današnjem Gorskom kotaru i Lici; Delmati
su južno od Krke do Neretve; Ardijejci i Autarijati su dvije različite zajednice što su
živjele na područjima današnje Hercegovine; zatim su tu još i manje zajednice kao
što su Daorsi na ušću Neretve, Plereji oko današnjeg Dubrovnika. Enhelejci i Labe-
ati duž današnjeg crnogorskog primorja, upotpunjavaju tu fragmentarnu etničku
sliku. Dokleati su živjeli u srcu današnje Crne Gore, dok su Pirusti, Partini i Taulanti
zauzimali područje današnje Albanije"“.

Smatra se kako su Liburni i Histri imali malo toga zajedničkog s ostalim Ilirima i kako
su jezično bili bliskiji Venetima. Veoma su značajna arheološka svjedočanstva o ci-
vilizaciji Histra, koja je bila organizirana unutar mnogobrojnih gradina raspršenih
po cijelom poluotoku. Za Liburne se zna da su bili najstrašniji pomorci na Jadranu.
Delmati, Ardijejci i Autarijati su se bavili uzgojem krupne i sitne stoke. Općenito,
seljenje stoke s jednog mjesta na drugo bilo je dominantno na dinarskom prostoru,
tako da je prilično teško odrediti teritorijalne granice raznih zajednica. Također se
misli kako su zajednice na središnjem dijelu Istočnog Jadrana bile organizirane u
bratstva koja su potom u rimskom dobu postale dekurije sastavljene od plemena
ili gentes. Bratstva su kontrolirala pašnjake i šume na uzvisinama te plodnu zemlju
kraških dolina, na raznim poljima. Veće gradine nisu pripadale bratstvima. Na njima
nisu pronađeni obrambeni sustavi, oni su nastali tek u zadnjim stoljećima prije rim-
skog doba.

Odlučujući faktor za društveni i gopodarski razvoj bilo je grčko prisustvo na Ja-

*& P Cabanes, ,LAdriatique dans I'antiquite“, u Histoire de VAdriatique, str. 23-106.
"A, Stipčević, Thelllyrians. History and culture, Noyes Press, Park Ridge (N.J.) 1977. J.J. Wilkes, The Illyrians,
Blackwell, Cambridge (Mass.), 1992.

47

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 21. Klis s Istoka, crtež V. M. Coronellija, 1708.

dranu, utvrđeno već od 8. stoljeća pr. Kr. Utemeljenje grčkih kolonija i trgovačkih
središta ostvareno je, međutim, tek u 4. stoljeću pr. Kr. Radilo se o ljudima iz Magne
Graecie (Velike Grčke), uglavnom iz Sirakuze, a taj se proces odvijao u okviru šire
grčke ekspanzije na Jadranu*. Na istočnoj obali su tokom 4. stoljeća utemeljeni:
Vis (Issa), Lumbarda na Korčuli (Korkyra Melaina), Trogir (Tragurion), Salona (Salo-
nae), Stobreč (Epetion), Cavtat (Epidauros), Narona (kod Metkovića), Stari Grad na
Hvaru (Pharos), Dyrrachion (Drač) i najveća grčka kolonija Apollonia (u Albaniji).
Grci se nisu uspjeli smjestiti na sjeveroistočni Jadran, na području Histra i Liburna.
Suživot, iako nije uvijek tekao lako, između Grka i Ilira obilježio je 4. i 3 stoljeće. On
je vjerojatno temelj stvaranju rijetkog ilirskog političkog sklopa u 3. stoljeću pr.Kr.,
odnosno kraljevine Ardijejaca koja se protezala od rijeke Krke do područja današ-
nje Albanije i uključivala je druge manje ilirske zajednice. Kraljevina Ardijejaca je
postala slavnom u povijesti zbog gusarstva koje je ometalo rimsku i grčku trgovinu

8 L, Braccesi, Grecita adriatica. Un capitolo della colonizzazione greca in Occidente, Patron, Bologna, 1977.

48

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

na središnjem i južnom Jadranu, te zbog kraljice Teute, udovice kralja Argona, koja
je vodila rat protiv Rimljana 229 pr. Kr.

Tokom 4. stoljeća pr. Kr. Rimljani su proširili svoju vlast na Apeninskom poluotoku i
na zapadnoj jadranskoj obali. Komunikacija između Cisalpinske Galije i rimske Itali-
je, središnje i južne, bila je u stalnom porastu, a podržavala ju je plovidba dužistočne
jadranske obale. Ovaj bogati trgovinski promet često su ometali Histri i Liburni, kao
i Delmati i Ardijejci. Gusarstvo je postalo dopunskom gospodarskom djelatnosti za
tamošnje stanovništvo. Stvaranjem grčkih i rimskih naselja, Jadran se počeo mije-
njati, a najveće su novosti na ekonomskom i društvenom planu dolazile s njegove
zapadne obale. Ilirsko stanovništvo primorja, odnosno Histri, Liburni, Delmati i Ardi-
jejci, također se razvijalo i postali su posrednici između ilirskog stanovništva zaleđa
i grčko-rimske civilizacije. Pitanje o kontroli Jadranskog mora kojeg su Rimljani zvali
Superum (Tirensko more je bilo Inferum), raslo je s postupnim usmjeravanjem poli-
tičkih interesa Rima prema Grčkoj, Epiru i Makedoniji. Jadran je postajao tranzitno
more, a vlast nad njime je trebalo ostvariti stabilnom kontrolom njegovih istočnih

Sl. 22. Vedute Novigrada i Kotora, crteži P. Mortiera, Amsterdam, 1704.

eee o e e o o o e e e e & e e e e e o o / o 49 eo 6 06 o o o e ee e e e e e e o e e e ee e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Bb #
od iska

S

&
*

Sl. 23. S.Veit am Flaum, prospekt i plan Rijeke, M. Merian, Frankfurt, 1649.

obala. Rimsko širenje prema tim područjima nije bilo unaprijed smišljeno, odlučno
niti brzo, kako ga je dugo vremena prikazivala historiografija. Ilirski stanovnici nisu
bili ni Kartažani niti Grci, nisu bili od vitalnog značaja za razvoj Rima, ali su zato bili
varljivi, kao što je uostalom bila i istočnojadranska obala. To područje nije bilo bo-
gato, ali je bilo strateško u smislu širenja prema sjeveru. U 3. stoljeću pr. Kr., nakon
što je porazio Pira 275. i uspješno okončao prvi Punski rat 241., Rim je doživio brzi
gospodarski rast, ojačan kovanjem srebrnog novca i trgovinom s Grčkom i Istokom.
Trgovački putovi su prolazili kroz Otranstka vrata, gdje su se pojačali ilirski prepadi
na grčkim i rimskim brodovima. Nakon što je grčka kolonija Issa (Vis) uputila Rimu
zahtjev za pomoć te za vojnom i političkom zaštitom, sazreli su uvjeti za sukob iz-
među Rimljana i Ilira. Rim je prvo pokušao postići sporazum s kraljicom Teutom
tražeći obuzdavanje gusarstva, ali ona vjerojatno nije imala snažan autoritet prema
drugim manjim ilirskim Zajednicama. Pregovori su prestali i 229. pr. Kr. izbio je rat iz
kojeg su Rimljani izašli kao pobjednici, a Teuta je morala prihvatiti njihove zahtjeve.
Na tragu ove nove politike, 221. godine Rimljani su poduzeli prvu vojnu ekspediciju
protiv Histra. U biti, to je više bilo zastrašivanje nego stvarno osvajanje.

U narednom stoljeću, događaji su gotovo upotpunili rimsko osvajanje Galije (sje-
verne Italije). Osnivanje Akvileje 181. pr. Kr. predstavlja ključni moment za jadransku
politiku Rima. Od tog trenutka osvajanje istočne obale izvršeno je kroz dva pravca:
kopnenim je cilj osvojiti Istru, a pomorskim se željelo izravno udariti na kraljevinu

50

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Ardijejaca, odnosno na srce ilirskih zajednica. Drugi rimski pohod na Istru od 178.
do 177. označio je kraj nezavisnosti Histra, jer iako su se uporno odupirali, osvojeno
je njihovo glavno utvrđeno središte Nezakcij“. Rimljani su nametnuli svoj autoritet
u onolikoj mjeri koliko je bilo potrebno da izbjegnu ustanke. Stvoreni su uglav-
nom vojni garnizoni na najvažnijim točkama južne i zapadne obale, s kojih se mo-
gla nadzirati plovidba i osiguravati slobodan prolaz brodova i drugog trgovačkog
brodovlja. lako je Istra postala rimskom, nije odmah došlo do njene romanizacije.
Taj je proces započeo tek jedno stoljeće kasnije, od 50. pr. Kr. Iz Istre su se Rimljani
lako obračunali s Liburnima
i zatim s Japodima 171. go-
dine. | ovdje, međutim, nije
uslijedila okupacija kakvu
bi danas mogli zamisliti. Za
Rim su ova područja bila
udaljena, ali u ovoj prvoj
fazi i korisna radi osigura-
vanja plovidbe“.

Nešto kasnije, povod za
djelovanjem na središnjem
prostoru Istočnog Jadrana
bio je treći makedonski rat,
kada je 169. pr. Kr. Genci-
je, kralj Ardijejaca, stupio u
savez s Perzejem, kraljem
Makedonije, u borbi pro-
tiv Rima. Poraz Makedo-
nije prouzročio je raspad
Gencijeve kraljevine. On je
164. zarobljen i odveden u
Rim kao rob, gdje je ubrzo
nakon toga i umro. Rimlja-

Sl. 24. Plan Zadra, glavnog grada Dalmacije, ni su uspostavili izravnu ili
iz Petit Atlas Maritime J. N. Bellina, 1764. neizravnu kontrolu nad ci-

\
\ CČANAL| DE

* Les routes de I/Adriatique antique. Gćographie et ćconomie. Putevi antičkog Jadrana. Geografija i gospo-
darstvo, ur. S. Čače, A. Kurilić, F. Tassaux, Institut Ausonius, Universit€ de Zadar, Bordeaux-Zadar, 2006.;
Lillyrie mćridionale et I'Epire dans VAntiquite. Actes du 5e colloque internationale de Grenoble, ur. J.-L. Lam-
boley, M.P. Castiglioni, De Boccard, Paris, 2011.

% Oppidum Nesactium. Una citta istro-romana, ur. G. Rosada, Canova, Treviso, 1999.

9 R, Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Leykam International, Zagreb, 2009.

DI

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 25. Veduta i plan šibenske tvrđave i luke, P. Mortier, 1704.

jelom istočnojadranskom obalom koja se, međutim, u njezinom središnjem dijelu
pokazala prilično nestabilnim područjem“. Etnogrupa Delmata, zajednica stočara
koja je imala svoje glavno središte u Delminiju (Delminium), pored današnjeg To-
mislavgrada (Duvna), nastavljala se širiti prema primorju pokoravajući manja ple-
mena kao što su bili Hili, Bulini, Hijerastamni, Nesti i Maniji, a zatim je napala i grčke
kolonije Tragurion i Epetion. Rim je intervenirao, na zahtjev Isse, 156. pr. Kr. s vojnom
ekspedicijom protiv Delmata, kada je uništen Delminij. Nakon toga izvori potvrđu-
ju postojanje mirnih razmjena između grčkih središta, pogotovo Isse, s Delmatima
na ušću rijeke Salone, gdje su izgradili svoje novo središte. Naredni rimski vojni

2 D, Dzino, lllyricum in Roman politics, 229 BC-AD 68, Cambridge University Press, Cambridge-New York,
2010.

eee o o e o o o e e e e & e e e e e e oe_ e 52 eee e e e e e e e e e e e a e e e e e e / s

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

pothvati zabilježeni su 129.-128. protiv Liburna i Japoda, te 119.-117. ponovo protiv
Delmata. Liburni su prvi Iliri koji su pristupili italskom građanskom pravu (lus Itali-
cum) na temelju kojeg se njihova područja nisu mogla koristiti kao državno zemlji-
šte (agerpublicus). Još jedan ustanak Delmata doveo je do uništenja njihovog grada
Salone 78. pr.Kr.%.

Julije Cezar, prokurator Ilirika, bio je onaj koji je uveo mjere za romanizaciju ove
zemlje: prvo je poslao u razna primorska središta one poslovne ljude koji su mogli
postati suparnici Issi u trgovačkim djelatnostima. Ubrzo se nakon toga grčki mono-
pol na pomorski promet s kontinentalnim dijelovima počeo lomiti, tako da je Issa
uputila protest Akvileji 56. godine pr.Kr. U takvoj klimi, civilni rat između Cezara i
Pompeja doveo je do stvaranja dviju suprotstavljenih strana na Istočnom Jadranu,
ovisno o tome da li su bili za ili protiv Cezarove politike. Grci iz lsse, zajedno s mno-
gim drugim ilirskim skupinama, pogotovo Delmatima, svrstali su se uz Pompeja.
Zato je izbio civilni rat na primorju u kojem su učestvovale Cezarove vojne ekspe-
dicije. Poraz Pompejevih pristaša 46. pr. Kr. prouzrokovao je pad Isse i uzlet, već
tada, rimskog grada Salone. Do 44. pr. Kr., godine Cezarove smrti, svi su conventi
civium Romanorum postali rimskim municipijima. Cezarov plan konačne romaniza-
cije istočnojadranskog primorja ostvario je njegov nasljednik Oktavijan August**. U
augustovom dobu osnovane su kolonije Trsta i Pule. Oktavijan August, nakon što
je sklopio sporazum s Markom Antonijom i Lepidom, osobno se zazuzeo za rat 35.-
33. pr. Kr. na područjima Ilirika i Panonije, u kojem su poraženi Japodi i pokoreni
Delmati. Tiberije, u vojnoj kampanji od 12. do 9. pr. Kr. zauzeo je teritorije između
rijeka Save i Drave sve do Dunava. Zadnji veliki ilirski i panonski ustanak dogodio
se u 6-oj god. U Rimu se govorilo o dramatičnoj situaciji, jednakoj onoj iz Punskih
ratova. Nakon što je 9. god. poražen ilirski vođa Baton (bello Batoniano), stanje se
vratilo u normalu. Bio je to kraj ilirskih zahtjeva za političkom autonomijom. Ta ista
godina se pamti i po izgradnji Oltara veličanstvenog mira (Ara Pacis), spomenika
napravljenog po Augustovoj volji kako bi se slavio univerzalni mir u carstvu.

U vrijeme Augusta i Tiberija, u prvim godinama naše ere, Ilirik je imao vlastitu upra-
vu. Već se u Augustovom dobu počeo koristiti termin Dalmatia. Time su odavali
počast i priznavali Delmate etničkom osovinom provincije. S augustovom organi-
zacijom Italije na jedanaest regija, 16-te godine je utvrđena i granica između Italije
i provincije Ilirika na rijeci Raši u Istri. Istra je postala dijelom Desete regije (Decima
Regio), kasnije nazvane Venetia et Histria. Ilirik je postao imperijalna provincija pod

#3 Aquileia, la Dalmazia e I'lllirico. Atti della 14. settimana di studi aquileiesi, Chiandetti, Udine, 1985. (2
toma); La Dalmazia e l'altra sponda: problemi di archaiologhia adriatica, ur. L. Braccesi, S. Graciotti, Olschki,
Firenze, 1999.

% Aquileia e l'arco adriatico. Atti della 20. settimana di studi aquileiesi, Arti grafiche friulane, Udine, 1990.

53

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 26. Plan Trogira i otoka Čiova, autor Pierre Mortier, Amsterdam, 1704.

izravnom ovisnošću cara, na čelu koje nije više bio prokonzul, već legat (legatus), sa
sjedištem u Saloni.

U prvom stoljeću poslije Krista dogodio se ubrzani urbani razvoj, na nizinskim po-
dručjima primorja uvećava se poljoprivreda, te dolazi do širenja centuriacije agera
čije najznačajnijie primjere nalazimo u Puli, Zadru i Saloni*. Arhitektonski modeli iz
Rima su se prvotno proširili duž obale, a zatim prema unutrašnjosti. Ilirik je obilje-
žen uređenjem najvažnijih primorskih središta. Nastali su gradovi: Tarsatica (Rijeka),
Senia (Senj), Arva (Rab), lader (Zadar), Tragurium (Trogir), Salona (Solin), Narona (na

% PAdriatico tra Mediterraneo e penisola balcanica nell'antichita, Istituto per la storia e \'archeologia della
Magna Grecia, Taranto, 1983.

% R, Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre. Arheološki ostaci kao izvori za poznavanje društvenogospodarskih
odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr. - III st. posl. Kr.), Žakan Juri, Pula, 1998.; A. Marchiori, Oltre la costa. Centu-
riazione e insediamento nell'Istria romana, Circolo di cultura istro-veneta Istria, Trieste, 2013.

54

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Neretvi), Epidaur (Cavtat), Butua (Budva), Dulcinium (Ulcinj)*“. Stanovništvo tih mu-
nicipija je gotovo latinsko, dok su u manjim mjestima unutrašnjosti živjele pretežito
ilirske Zajednice, tzv. peregrinus (tuđinci). Zbog znatnog stupnja samostalnosti, ova
su područja još dugo vremena ostala ilirskima. Izgleda da su latinitet i romanizacija
običaja sporo prodirali. U biti, rimski je Ilirik već od 1. do 3. stoljeća poprimio obi-
lježja jezične i kulturne dihotomije između primorja i zaleđa. Ta se karakteristika
nastavila u obliku dualizma slavenstvo-latinitet još mnogo stoljeća nakon propasti
Rimskog carstva. Salona, najvažnije središte na Istočnom Jadranu, vjerojatno je
dosegnula gotovo 100.000 stanovnika početkom 4. stoljeća, kada je u njenoj blizini
sagrađena monumentalna Dioklecijanova palača.

SI 27. Plan Splita u prikazu Pierrea Mortiera, Amsterdam, 1704.

% M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Golden marketing, Zagreb, 2003.
% Dgll/Adriatico al Danubio. Lillirico nelleta greca e romana. Atti del Convegno internazionale, Cividale
del Friuli, 25-27 settembre 2003, ur. G. Urso, Ets, Pisa, 2004.

eee o o e e o o e e e e & e e e e e o o / o 55 eo 6 06 o o o eo e e e e e e o eo e e e#e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Već se u imperijalnom dobu primjećuje jasna upravna i teritorijalna, kao i gospo-
darska i društvena razlika između Istre koja je bila spojena s Venetiom, te llirika i
Epira. Zapravo, Rimljani su smatrali sjeverni dio Jadrana jednom jedinstvenom teri-
torijalnom cijelinom koju je činila regija Venetia et Histria, odnosno područje od rije-
ke Oglio u današnjoj provinciji Brescia do rijeke Raše u istočnoj Istri. Via Postumia je
glavni kopneni prometni pravac koji je dobrim dijelom prolazio kroz rimsku Desetu
regiju. Ilirik ili Dalmacija je bila provincija trokutastog oblika čije su krajnje točke
Liburnija na sjeverozapadu (njen je početak bio u sadašnjoj istočnoj Istri) i rijeka
Drina na sjeveroistoku*.

Rimsko gospodarstvo u Istri sve se više vezivalo uz maslinarstvo i vinogradarstvo.
Samo se u unutrašnjosti poluotoka održalo stočarstvo, uglavnom samoopskrbnog
tipa. Duž zapadne obale izgrađene su velike rustične vile čiji su vlasnici uglavnom
bili rimski patriciji. Istra je proizvodila cijenjena maslinova ulja i vina. Gradovi su bili

SI. 28. Veduta Pule, biskupskog grada... V. M. Coronellija, 1708.

% J, J, Wilkes, Dalmatia, Routledge & K. Paul, London, 1969.; Dalmatia. Research in the Roman province
1970-2001. Papers in honour of). J. Wilkes, ur. D. Davison, V. Gaffney, E. Marin, Archaeopress, Oxford, 2006.

56

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

-a_; —> SRNA
INA Nala mona) X

A- sma
Poe >

ha SU

Bu (S
dpi joke

a de s

m mj!
Saga le 'Poefe

SI. 29. Veduta Rovinja, autor G. Rosaccio, Venecija, 1598.

središta trgovine, uprave i razonode. Pored toga, Istra je kao regija spajala okolne
provincije Norika i Ilirika sa samom Venecijom. Ilirik je imao veliku važnost pogra-
nične provincije i bazena iz kojeg su crpili vojnu snagu, a nalazili su se tu i bogati
rudnici metala“. | ovdje su primorski gradovi bili poveznica s morem u izravnoj i
brzoj vezi prema Apeninskom poluotoku i Rimu, kao i prema zaleđu. U Epiru je pri-
obalni pojas bio slabo naseljen zbog močvarnih područja, s izuzetkom Apollonije
i Butrinta. Naselja su bila češća na vrhovima uzvisina u blizini mora“'. Dihotomija
između primorja i zaleđa, prisutna već u Istri, sve je izraženija što se više išlo obalom
u smjeru jugoistoka. Unatoč tomu, ilirsko stanovništvo postalo je dio imperijalnog
sistema, a mnogi su rimski carevi rođeni u Iliriku (Dioklecijan je rođen u Diokleji, po-
red današnje Podgorice). Tako nije bilo na području između Ilirika i Epira gdje jezik
kao npr. albanski svjedoči o zatvaranju prema rimskom utjecaju.

Prvi barbarski upadi dogodili su se u Iliriku u razdoblju 166.-180. s napadima Mar-
komana i Kvada. Još jednu dodatnu opasnost predstavljali su Germani. Stoga je
uspostavljen obrambeni sistem pored Tarsatice, utvrđena je linija s ishodištem na
obali nazvana Clausurae Alpium luliarum"?. Marko Aurelije je osnovao posebnu Ilir-

7 R. Zotović, Population and economy of the Eastern part of the Roman province of Dalmatia, Archaeopress,
Oxford, 2002.

7! New Directions in Albanian archaeology. Studies presented to Muzafer Korkuti, ur. L. Bejko, R. Hodges, In-
ternational Centre for Albanian Archaeology, Tirana, 2006.

72 A. Degrassi, II confine nord-orientale dell'Italia romana, A. Francke, Bern, 1954.

57

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 30. Plan grada Rovinja i njegove luke, oko 1750.

sku vojsku (exercitus Illyrici) sa zadatkom mogućeg premještanja u Italiju u slučaju
potrebe. Naime, već neko vrijeme je središte Carstva bilo nezaštićeno, a u njemu su
se nalazili samo pretorijanci. Administrativna reforma Carstva, koju je ostvario Di-
oklecijan, dovela je do podjele Ilirika na gornju i donju Dalmaciju. Kao što je pozna-
to, Dioklecijan se potom povukao u palaču, izgrađenu na vlastiti zahtjev pored gra-
da Salone. U dobu Teodozija Velikog, linija podjele rimskog carstva na Istok i Zapad
prolazila je kroz Istočni Jadran u visini rijeke Bojane, između današnje Crne Gore i
Albanije. Kao i drugdje, gospodarske teškoće su dovele do širenja rustičnih vila i u
Dalmaciji, na primorju i otocima, jer su one predstavljale model proizvodne samo-
dovoljnosti. Istočni Jadran je među prvim područjima na Sredozemlju na kojem se
tijekom 2. stoljeća počelo širiti kršćanstvo. Salonitanski biskup je već početkom 5.
stoljeća postao metropolitom Dalmacije. Sveti Jeronim spominje postojanje prvih
samostana na dalmatinskim otocima već na kraju 4. stoljeća.

Pad Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine zapravo nije zahvatio Dalmaciju, gdje
je prisustvo generala Marcelina produžilo rimsku upravu. Malo se toga zna o prisu-
stvu Gota i Ostrogota u Dalmaciji u kojoj nisu zabilježeni niti upadi niti uništavanja
sve do dolaska Slavena krajem 6. stoljeća. U međuvremenu, 535. godine, propala

58

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

je ostrogotska država i Dalmacija se vratila pod rimski (bizantski) suverenitet, kao
što se dogodilo i s Epirom nešto prije. Ta rimsko-bizantska vladavina je potrajala,
s nekim prekidima, gotovo 670 godina. Što se tiče Istre, ona je 476. uključena u
Odoakarovu kraljevinu, a zatim u Ostrogotsku kraljevinu Teodorika Velikog. Istarski
poluotok je 538. vraćen pod rimsko-bizantsko okrilje nakon što ga je osvojila vojska
pod zapovjedništvom cara Justinijana.

Prema konvenciji, početak srednjeg vijeka na područjima Istočnog Jadrana postav-
ljen je u 6. stoljeće, kada su migracije slavenskog i avarskog stanovništva promije-
nile demografsku sliku cijelog prostora. Dugom tradicijom proučavanja utvrđeno
je kako su Slaveni izvorno naseljavali ravničarska područja istočno od Karpata, pro-
stor između rijeka Visle, Dnjepra i Dnjestra, odnosno današnji teritorij istočne Polj-
ske i Ukrajine. Slaveni su se pojavili na lijevoj obali Dunava početkom 6. stoljeća. Od
tada su, gotovo jedno stoljeće, vršili napade, u savezništvu s Bugarima ili Avarima
na bizantska područja južno od Dunava, sve dok dobar dio balkanskog poluotoka
nije prešao pod njihov nadzor. Ilirik je područje stalnih prodora. Bizantska vojska je
još 535. i 540. uspijevala održavati obrambenu liniju na Dunavu, ali 547. Slaveni su
prodrli u Ilirik i stigli do Drača ostavljajući iza sebe, na temelju oskudnih rasploživih
svjedočanstva, samo razaranja. Ista se situacija ponovila 549. i 550., godine kada se
slavenska plemena prvi put zadržavaju na rimskom Iliriku, na području današnje
Bosne. Od tamo se napredovanje duž dolina rijeka nastavilo sve do današnje Grčke.
Na prelasku iz 6. u 7. stoljeće zapamćeni su prodori prema primorju, od Dalmacije
do Istre/3.

Od 6. do 10. stoljeća

U rimskom dobu sjeverni Jadran je unutar desete italske regije Venetia et Histria
doživio upravno jednistvo. Ova je pokrajina spajala apeninske regije s planinskim i
ilirskim provincijama. Sjeverno od linije Ravenna-Pula razvila se gospodarska kom-
plementarnost između nizina s riječnim tokovima i žitorodnim poljima te istarskog
poluotoka siromašnog žitaricama, ali bogatog kamenolomima, građevinskim ma-
terijalom, maslinama i veoma traženim maslinovim uljem. Odnosi između lokalnih
privreda, razlike u dostupnim resursima i specijalizacija djelatnosti svakako su po-

73 A. Ducellier, ,LAdriatique du IVe au Xllle siecle“, u Histoire de VAdriatique, str. 107-199.

52

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 31. Port St. George surI'Isle de Lissa, (Luka sv. Juraj na otoku Visu) Josepha Rouxa, karta iz jednog izdanja
s početka 19. stoljeća.

vezali, više nego drugdje na Jadranu, suprotne obale, tako da možemo govoriti o
jedinstvenom gospodarskom sjevernojadranskom prostoru. Postavljenom točno u
sredini, venetski lagunarni pojas postao je od 6. stoljeća posredničkim područjem.
Istovremno se razvijaju razne Venetiae na lagunama, ondosno skupine naselja sa
stalnim rimskim stanovništvom, koje su, međutim, doživjele znatan demografski
porast nakon dolaska pridošlica koji su bježali pred langobardskom invazijom.

Gotovo kao da postoji koincidencija u dolasku Langobarda na zapadnu obalu Jadra-
na 569. godine i Slavena na istočnu obalu 599.-600. U oba slučaja dogodio se bijeg
domicilnog rimskog stanovništva prema lagunama, otocima i rtovima. Međutim,
6. stoljeće nije bilo tako dramatično u Istri, jer se tek 599.-600. spominju prvi upadi
Slavena i to se vrijeme smatra početkom njihovog stalnog boravka na poluotoku.
Već se prije toga dogodila unutarnja migracija stanovništva prema obalnom poja-
su, smatranom sigurnijim, urbanizacija rtova i otoka te utemeljenje Kopra, Rovinja i
Umaga. Bizantska provincija Dalmacija se još pred kraj 6. stoljeća protezala do rijeke
Save (uključivala je današnju Bosnu), a pretrpjela je nasilnu avarsko-slavensku inva-
ziju između 605. i 615. Razorena su naseljena mjesta u unutrašnjosti i Salona (612.-

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

615.). Obalni pojas unutar gradskih bedema se uspio oduprijeti: Zadar (utvrđeni
poluotok), Trogir (otok), stanovnici Dioklecijanove palače-utvrde, odnosno budući
grad Split. Južnije je došlo do napuštanja Epidaura i osnivanja Dubrovnika, a sličan
se slučaj dogodio i s rimskim Acruviumom, odnosno budućim Kotorom. Otoci su bili
pošteđeni invazija pa je najveći dio rimskog stanovništva na njima zatražilo utočiš-
te: među najvažnijim otočnim središtima tog doba spominju se Krk, Rab i Osor. Tako
je u Venetiama i Dalmaciji stvorena nova kolektivna svijest o iskustvu bijega na oto-
ke i poluotoke i novoj pronađenoj sigurnosti koju je pružalo morsko okružje. Ta se
sjećanja na događaje koji su predstavljali sudbonosni prijelom s rimskim nasljeđem
pojavljuju često kao mitovi o osnivanju gradova, zabilježeni u kasnijim kronikama
12.-13. stoljeća.

Bizantski suverenitet, ili bolje rečeno obnovljena romanizacija pod znakom Bizanta,
bio je još jedan zajednički aspekt obje obale. Istočni Jadran, nakon ostrogotskog
perioda, prešao je pod nadzor Bizanta uslijed Justinijanovih vojnih kampanja izme-
đu 535. i 540. Venetia et Histria kao jedinstvena regija i kao teritorijalni pojam nije se
raspala. Ravenna je 554. postala bizantskim posjedom i izabrana je za sjedište isto-
imenog egzarhata. Između Istre i Ravenne odnosi su bili veoma učestali (jedan je
primjer dovoljan: nadbiskup Maksimijan, portretiran pored cara Justinijana u crkvi
sv. Vitale u Ravenni, bio je istarskog porijekla). Ova se bizantska regija protezala od
današnje Romagne, preko laguna i mjesta u regiji Venetiae (Loreo, Cavarzere, Chi-
oggia, Pellestrina, Malamocco, Murano, Burano, Mazzorbo, Torcello, Jesolo, Caorle,
Lignano i Grado, ali još uvijek ne i Rialto koji će kasnije postati Venecija), do Poreča,
otočja Brijuni i Pule u Istri“*. Dakle, bio je to jedan jedinstveni obalni pojas koji se
spajao s Dalmacijom i činio bizantsku pomorsku granicu (limes marittimus ) na Ja-
dranu“.

Povijest početaka lagunarnih Venetiae, odnosno razdoblje 7. i 8. stoljeća, temelji se
na kasnijim kronikama, na nekoliko svjedočanstava iz tog doba i na arheološkim
iskapanjima. Za Istru koja je bila bizantska do 754., postoje malobrojni, ali sigurni
podaci. Za Dalmaciju u tom razdoblju (u biti nakon 615.) nedostaju izvori (i kronike)
koji bi mogli potvrditi bizantski suverenitet, tako da su povjesničari primorani for-
mulirati hipoteze oko bizantskog kontinuiteta. Neki su znanstvenici protumačili ne-
dostatak podataka dokazom da su Slaveni sa periferije Avarskog kraljevstva utjecali

74 Storia della civilta veneziana, tom 1., Dalle origini al secolo di Marco Polo, ur. V. Branca, Sansoni, Firenze,
1979.

75 J, Ferluga, lamministrazione bizantina in Dalmazia, Deputazione di storia patria per le Venezie, Venezia,
1978; I. Goldstein, Bizant na Jadranu. Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I, Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1992.; Isti, Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1995.

61

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

na život rimskih gradova i otoka. Ali, to su samo pretpostavke. Samo naseljavanje
slavenskog stanovništva i njihovo postupno organiziranje u sklavinije, teritorijalne,
a možda i etničke zajednice koje su priznavale vlast Bizanta od druge polovice 8.
stoljeća, ostaje uglavnom nerazjašnjena činjenica. Sasvim je otvoreno i pitanje o
postojećim odnosima između Slavena i Hrvata u dalmatinskom zaleđu do 9. stolje-
ća“. Isto tako ništa ne znamo o zbivanjima vezanim za rimske/latinske stanovnike
koji su se sklonili na planinskim područjima u unutrašnjosti i koji su se pojavili ka-

ZESSINA
2. % 4 | N
\ 12
Ponr La SSINA

Dvospalmadare

a s

eH
_ spalmate:

<
Vrana PE
—

“-...
o“So.....

mao a

SI. 32. Nautička karta hvarske luke i Paklinskih otoka, 18.st. (?).

7 L, Margetić, Histrica et Adriatica. Raccolta di saggi storico-giuridici e storici, Centar za povijesna
istraživanja - Rovinj, Rovinj, 1983.; S. Antoljak, Hrvati u prošlosti. Izabrani radovi, Književni krug, Split,
1992.;N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.; L. Margetić, Iz ranije
hrvatske povijesti. Odabrane studije, Književni krug, Split, 1997.; Croatia in the Early Middle Ages, Philip
Wilson Publishers, AG M, Croatian Academy of Sciences and Arts, London-Zagreb, 1999.

62

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

snijih stoljeća pod nazivom Vlasi ili Morlaci. O doseljavanju Hrvata, što treba datirati
U 7., ili možda 8. stoljeće, kao i o etnogenezi Hrvata postoje različita tumačenja“. Pri-
hvatljivim se smatra kako je određena demografska slavenizacija Dalmacije započela
od najjužnijih otoka Korčule i Mljeta, a zatim Hvara i Brača, te da je najprije zahvatila
unutrašnjost tih otoka, a tek u neko kasnije vrijeme i obalu koja je ostala pod nadlež-
nosti Rimljana/Latina. Taj proces treba vremenski postaviti između sredine 7. i počet-
ka 9 stoljeća. Nedostatak podataka ili njihova nepouzdanost o tome što se događa-
lo u Dalmaciji do 805., odnosno 812. onemogućava naše shvaćanje o funkcioniranju
bizantskog jadranskog sistema prije pojave Franaka. Zasigurno je latinsko-slavenski
dualizam Dalmacije (iako, zbog preciznosti, treba spomenuti da su postojala razna
slavenstva) nastao u to vrijeme, obilježavajući povijest te regije od tada pa na dalje.

Jasna geostrateška redefinicija Sjevernog i Istočnog Jadrana dogodila se između 751.

SI. 33. Hvar, grafika iz 18.st. (7).

77 Etnogeneza Hrvata. Ethnogeny of the Croats, ur. N. Budak, Matica hrvatska, Zavod za hrvatsku povijest Fi-
lozofskog fakulteta, Zagreb, 1995.; L. Margetić, Dolazak Hrvata. Ankunft der Kroaten, Književni krug, Split,
2001.; N. Budak, T. Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka, Školska knjiga, Zagreb, 2006.; L. Margetić, O
etnogenezi Hrvata i Slavena, Književni krug, Split, 2007.

63

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

DOVCHE DE 2.6) "Dobrota

(ATTERO fRsano aki o
k Koa ATTERO

£23 15678940 e kao H h
Zehelz doro => 4 Moai“: jee. m : 5

K

š

TT Prrzagno

T) a .

će

a

S MANJU
A. Je

:
H
1
:&38

£
Sl. 34. Mapa Boke kotorske Josepha Rouxa, karta iz jednog izdanja s početka 19. stoljeća.

i 812. Ravenski egzarhat je 751. pao u langobardske ruke, a 754. ista je sudbina za-
desila i Istru. Ali, langobardski je uspjeh bio kratkotrajan, jer im se 774. Karlo Veliki
nametnuo, omogućivši time dolazak Franaka na Sjeverni Jadran. U toj tranziciji vlasti,
Venetiae i lagune su ostale bizantske*. Sam Bizant je iskoristio takvo stanje i ponovo
zauzeo Istru od 774. do 778., a potom je poluotok prešao pod franački suverenitet.
Taj prelazak je definitivno udaljio pokrajinu od istočnog utjecaja, uz žaljenje lokalnog
stanovništva koje je 804., okupljeno na saboru kod rijeke Rižane, protestiralo protiv
novotarija koje su uveli Franci. Gubitak Istre, afirmacija profranačke struje u Venetia-
ma i pogotovo agresivna franačka okupacija Dalmacije 805. godine, uz pomoć Mle-
čana, potaknuli su Bizant na reakciju. Njegova je vojna flota stigla 806.-807. u Sje-
verni Jadran kako bi potrvrdila svoju pomorsku i političku prevlast. Franci nisu imali
adekvatna sredstva za vojni odgovor na moru. Druga bizantska ekspedicija, s istim
namjerama, ostvarena je 809. Za Bizant su to bili veliki financijski i taktički napori, za-
dnji te vrste, ali zahvaljujući njima primireno je odmetništvo Mlečana i Dalmatinaca
te je došlo do potpisivanja Aachenskog mira 812. Bio je to ključan trenutak: Venetiae,
zahvaljujući bizantskom štitu, uspjele su zadržati široku samostalnost i ostati izvan

78 Storia di Venezia, tom 1., Origini, Eta ducale, ur. L. Cracco Ruggini, M. Pavan, G. Cracco, G. Ortalli, Istituto
dell'Enciclopedia italiana Treccani, Roma, 1992.

64

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

karolinške države. Nedaleko od njih, već kod Lošinja, počinjala je bizantska Dalmaci-
ja, uski pojas primorja i otoka koji je činio zapadnu granicu područja pod bizantskim
utjecajem, takozvane sklavinije koje su tijekom 9. stoljeća, s izuzetkom Hrvatske, do-
živjele bizantsko pravoslavno pokrštavanje.

Aachenski mir je bio trenutak prekretnice??. U godinama nakon mira osnovana je Ve-
necija-Rialto, što će kasnije činiti općepoznatu Veneciju. Nasuprot sve većoj ulozi Akvi-
leje kao sjedišta patrijarhije, ali pod Karolinzima, Mlečani su odgovorili 828. prenoše-
njem relikvija evanđeliste Marka iz Aleksandrije u Rialto i na taj način postavili temelje
za uspostavom ideološkog svetačkog kulta kao osnovom političke i crkvene samo-
stalnosti Venetiae. Tada je počela i mletačka pomorska aktivnost na obalama Istočnog
Jadrana. More, nakon zadnjih manevara bizantske flote, ostalo je prostor u kojem su
Mlečani mogli slobodno djelovati. Treba, međutim, razlikovati Istru, tada već uključe-
Nu u karolinške državne sklopove, od bizantske Dalmacije. U prvom slučaju, unatoč
kontinuitetu gospodarskih i društvenih odnosa s venetskim lagunama, raskinute su
veze s crkvom, jer su istarski biskupi dali prednost Akvilejskom patrijarhu kao svojem

> m —
—— —>=-
“aa |E
a “14 =-
—Ž ka“
- 2 s Pr H

SE
ma 4

ša
osa
ji
MUP
+ 8)
OK. mA M
RIAA NU

SI. 35. Prikaz Herceg Novog, G. F. Camocio, 1574.

7 LAdriatico dalla tarda antichita alleta carolingia, ur. G. Brogiolo, P. Delogu, All'insegna del giglio, Firenze,
2005.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

[Roto rev Al PORTO va CITTA a TRIESTE fes JaA
' GEOGRAFO AX Sua MATSTA CEsABKA Snu AUG

ASI ,

KA
K—— >= +“ - y

o ktteoo s tko jeon ttojjA aa

k FOL RA 4 7

E 9. Surto Sebe nano vk ete fa Portu. di

Portu de Molat 14 Prrta PIVA Beg
Viona 18. drz ookodnci: Pie slovern

h . Cderic0 24, Ve ho z ia E (apnu

ue SA. ud

SI. 36. Prospekt luke i grada Trsta
Albrechta Carla Seuttera, Augsburg, oko 1760.

eee o e e e o o e e e e a e e e e e e o / e

66

eo 6 o o o ooo eee e e o o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Pi
4 Cae | : a. = raku Z ie Soktov 2 dia Cid. 3 derDom 4 Lfoiter Karoki. Collegu.#
Pena afro E 7 4, 4 fenhrana Kirche B deg: «ohne Brun. S Petero Kiroh a. dug RetfeHinno, Pi
Poknać diala PRE . .. S teti. 20. Kjje onimi u la o Mienor o ask MiusZhorss das alta. Mola. —
ora zo Bu 3 j 3

Kk Menoriti 25
26 Lat s Mođa

Auježza m Verlag bey TOBIAS CONRAD LOTTKE Geogran Anglburg.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ko

di
Frana m ses wi ray 4 MI i
1) i: rm rr bi! - d e pa E k i PT fm ćaih nmi 4 Ali Ko i Mk dam

Sl. 37. Urbis lustinopolis Prospectus, veduta Kopra Marca Sebastiana Giampiccolija i
Francesca del Pedra, oko 1781.

m ik i g _ a mu za == in SELA 5 :
a. 3 ugi KRR S PIBE u ja ab

uporištu te su se, dakle, prilagodili političkoj situaciji. Jača i neizbježna je bila veza
Venetiae s Dalmacijom - bio je to politički, strateški, pomorski, ali i kulturološki čin.
Mlečani su imali sve veću motiviranost za interveniranjem, odnosno želju da postanu
pomorskom policijom i da zamijene Bizant u toj ulozi. Njihovo se djelovanje oslanjalo
na točnu svijest o,vojnoj misiji“ i na samostalniju ulogu proizašlu iz političkog polo-
žaja mletačkog vojvodstva koje se nalazilo daleko na bizantskoj periferiji".

U ovoj svojoj težnji Venecija se morala mjeriti s dva nova suparnika na moru: Sarace-
nima, koji su osnovali, na vratima Jadrana, emirat u Bariju 847., te Slavenima koje pak
treba dijeliti na Neretljane, čije su polazišne točke djelovanja bile na ušću Nereteve te
otocima Braču, Hvaru, Korčuli i Mljetu, i Hrvate, bolje politički organizirane u vlastitoj
državi pored bizantske Dalmacije. Zapravo, Hrvatska je postepeno inkorporirala osta-
le sklavinije*'. Niz događaja otkriva nam odnos snaga između Mlečana i Neretljana:
835. Neretljani su svim silama napali mletački konvoj brodova; 839. dužd Pietro Tra-

8 R, Cessi, La repubblica di Venezia e il problema adriatico, Edizioni scientifiche italiane, Napoli, 1953.
8 JV. A. Fine, The early medieval Balkans. A critical survey from the sixth to the late twelfth century, University
of Michigan Press, Ann Arbor (Mi), 1983; Croatia in the Early Middle Ages.

68

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

donico nagodio se s hrvatskim knezom Mislavom i neretljanskim velikim županom
Družakom, ali već 840. Neretljani su porazili mletačku mornaricu; 841. Saraceni su
porazili zajedničku flotu Mlečana i Bizantinaca kod Taranta, a zatim su krenuli u pljač-
kaške pohode do Cresa i Adrije, što su ponovili i 842. Neretljani su 846. došli do mjesta
Caorle. Ovi događaji, zabilježeni u kasnijim kronikama i prepričavani kroz generacije,
svjedoče o teškoćama u razvoju mletačke pomorske sile. Venecija-Rialto je u razvoju
i postalo joj je jasno da mora uspostaviti nadzor nad cijelim Jadranom, kako ne bi
ostala ograničena samo na njegov sjeverni dio i kako ne bi bila prepuštena na milost
i nemilost onima s nešto boljom flotom.

Bizantsko preuzimanje Taranta 880. godine okončalo je saracensko prisustvo na ula-
zu u Jadran te je došlo do veće stabilnosti na moru, što je Venecija iskoristila kako bi
881. napala Comacchio. Na dalmatinskoj obali, sve samostalnije mletačko djelovanje
ipak je pažljivo pratilo bizantsku politiku. S Hrvatima i Neretljanima bilo je sporova
i kompromisa. Jedan od posljednjih sukoba dogodio se 887. i u njemu je poginuo
dužd Pietro I. Candiano koji je vodio malu flotu protiv Neretljana. Nakon toga, kroz
više desetljeća, uslijedila je razboritija politika Mlečana. Venecija je ipak jačala i bila je
priznato bizantsko vojvodstvo na jadranskom prostoru i šire. Trgovinska djelatnost je
napredovala te je Venecija postala posrednikom u robnoj razmjeni između dvorova

Sl. 38. Veduta grada Rijeke, crtež J. W. Valvasora, 1689.

eee o o e e o o e e e e & e e e e e o o / e 69 eo 6 06 o o ooo e e e e e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

na padanskom prostoru i Istoka. Pored toga, mletačka kovnica je počela djelovati
oko 820., a kovanice sv. Marka su se proširile Jadranom preklapajući se s bizant-
skim, karolinškim i arapskim novcem, dok je industrija soli omogućila razvoj do-
datnih gospodarskih međuzavisnosti između laguna i unutrašnjosti te laguna i
prekomorjaš?.

Između 887. i 931. Venecija je ušla u fazu relativne političke stabilnosti i afirmacije.
Jednom je epizodom potvrdila svoju sposobnost neovisnog djelovanja na balkan-
skom poprištu koje se preobražavalo. Humski knez Mihajlo, dux Sclavorum, vladar
na području koje odgovara približno današnjoj Hercegovini, oteo je 912. sina dužda
Pietra Badoera prilikom njegovog povratka iz Carigrada gdje je bio u službenom po-
sjetu, te ga predao bugarskom caru Simeonu. Ovim su činom Bugari željeli pokazati
Bizantu svoju snagu, a indirektno su tu namjeru imali i humski slaveni. Jasno je kako
su u sklavinijama (Hrvatska, Hum, Duklja, Raša, Bugarska) Mlečani smatrani bizant-
skim izdankom. Međutim, Venecija je samostalno riješila slučaj i platila otkupninu.
Upečatljiva je prisnost kojom je Venecija djelovala na geografski udaljenim mjestima,
dok su u njenoj neposrednoj blizini, odmah nakon laguna, odnosi bili drukčiji.

Istra, ponekad označena markom, bila je minorno područje Svetog Rimskog Car-
stva: od 814. (godina smrti Karla Velikog) dio je Furlanske marke; od 843. u sasta-
vu je Akvilejske marke unutar Kraljevine Italije kao dio carstva koje je pripalo lo-
tarinškoj liniji; zatim pripada veronskoj i akvilejskoj krajini (Furlanija) koju je 952.
Otto II Saksonski dodijelio u feud svom bratu Henriku Bavarskom. Dakle, ova mala
jadranska knežija, u sastavu većih teritorijalnih pokrajina na sjeveroistoku Italije,
postala je dijelom njemačkog kraljevstva i bila je pod nadležnosti germanskih fe-
udalnih dinastija?3. Još se jedan prelazak dogodio 976. kada je poluotok zajedno s
Furlanijom ušao u sastav vojvodine Koruške. Nakon tisućite godine, istovremeno s
rasparčavanjem velikih njemačkih vojvodstva, od Koruške su nastale pogranične
marke, odnosno markgrofovije Kranjska (područje oko današnje Ljubljane) i Istra
(na krajnjem jugoistoku Njemačke). Iz 1062. potječe jedan siguran izvor u kojem se
Istra više ne navodi kao podređeni subjekt, već kao marchia Histria, markgrofovija,
dakle samostalni entitet unutar carstva. Bila je to relevantna uloga koja je možda
proizlazila iz pomorskog potencijala markgrofovije, ali je Istra i dalje bila vezana za
Kranjsku kroz osobu zajedničkog markgrofa Ulricha iz kuće Weimar. Međutim, u
11. stoljeću Istra je bila prilično udaljena za njemački carski suverenitet. Političku

# G. Ortalli, ,lI ducato e la (civitas Rivoalti“: tra carolingi, bizantini e sassoni“, u Storia di Venezia, tom 1.,
Origini, Eta ducale, ur. L. Cracco Ruggini, M. Pavan, G. Cracco, G. Ortalli, Istituto dell'Enciclopedia italiana
Treccani, Roma, 1992., str. 725-789.

83 B. Benussi, L/stria nei suoi due millenni di storia, Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 1997.,
(Trieste, 1924).

70

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

stvarnost na Sjevernom Jadranu uvjetovala je Venecija, formalno je to još uvijek
bio bizantski komadić zemlje uklinjen između pokrajina Svetog Rimskog Carstva.
Sporazum iz 932. svjedoči o potrebi Venecije i istarskih zajednica za formalnim me-
đusobnim odnosima. Njime su Venecija i Kopar dogovorili suradnju u slučaju ,bilo
kakve nedaće“, a ponovo su uspostavljeni naredne godine i dobri odnosi između
Mlečana i istarskih komuna predvođenih njihovim gospodarom, akviljeskim marki-
zom Winterom, a koji su bili narušeni zbog prijepora i sukoba oko mletačkih trgo-
vačkih aktivnosti. Ovo nas navodi na zaključak kako je 939., u godini smrti dužda
Pietra II. Candiana, onaj dio Jadrana sjeverno od linije Ravenna-Pula već bio pod
mletačkom kompetencijom, kako vojnom tako i barem djelomično pomorskom i
trgovačkom. Što se tiče Istre, Venecija je već tada djelovala za svoj račun, iako je po-
štivala politički suverenitet germanskog cara. Za razliku od toga, u Dalmaciji je dje-
lovala potpuno subordinacijski u odnosu na Bizant. Kada je 948. intervenirala s 33
broda i Neretljanima nametnula sporazum uz pomoć oružja, Venecija je još uvijek
djelovala kao naoružana ruka Bizanta. S mletačke perspektive, dakle, već sredinom
10. stoljeća sjevernojadranski prostor je postajao intimniji, iako je još uvijek bio u
zajedničkom suživotu s germanskim vladarima, što je bilo sasvim drugačijeu odnosu
na Srednji i Južni Jadran koji su i dalje bizantski u potpunosti.

U Dalmaciji se novi kvalitativni pomak dogodio tisućite godine tijekom vojne ek-

Sl. 39. Veduta grada Senja - Zeng, oko 1690.

eee o o e e o o e e e e & e e e e e e o e 71 eo 6 06 o o o e o e e e e e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

spedicije dužda Pietra II. Orseolaš*. Priprema te operacije usklađena je s Bizantom
koji je iste godine bio angažiran protiv Bugarske. U biti, mletačka ekspedicija je bila
diverzantska akcija kojom su željeli ugroziti zapadni bok sklavinija i time spriječiti
njihovo eventualno pomaganje Bugarima. Zasigurno je Venecija iskoristila ovu pri-
liku kako bi potvrdila svoju pomorsku prevlast i sve veću vladavinu nad morem u
Istočnom Jadranu, zahtijevajući poštovanje i od dalmatinskih općina, tada bizant-
skih podanika, i od raznih Hrvatskih i Neretljanskih velikodostojnika. Venecija i Bizant
zajedno su pokazali svoju vlast nad morem. Bio je to važan trenutak, u jednom du-
gom periodu, kojim se ta bizantska pomorska prevlast mijenjala u korist Venecije.

Za područje današnje Albanije, u cijelom razdoblju ranog srednjeg vijeka, nemamo vjero-
dostojnih podataka*. Tek su nedavna arheološka iskapanja potvrdila određeni kontinu-
itet naseljenosti duž obalnog pojasa, kojeg treba povezati s bizantskim prisustvom kod
Vlore. Ništa se ne zna o stanovništvu u unutrašnjosti, osim da je postojala stalna naselje-
nost što potvrđuju studije iz povijesne lingvistike. Zasigurno su albanska područja od 917.
do 1019. bila u sastavu Bugarskog carstva koje se u tom kratkom razdoblju protezalo do
jadranske obale, ali su već od 1030. godine ovi teritoriji ponovo pod bizantskom vlašću.

Zraka, Pressa zd
Oržener

. Pranayf

Sl. 40. Veduta Raba, otoka pored Kvarnera, iz djela Universus terrarum orbis Raffaella Savonarole, 1713.

#4 Venezia e la Dalmazia anno Mille. Secoli di vicende comuni, ur. N. Fiorentin, Regione Veneto, Canova, Tre-
viso, 2002.

85 Cessi, La repubblica di Venezia e il problema adriatico; E. Crouzet-Pavan, Venise triomphante. Les horizons
d'un mythe, Albin Michel, Paris, 1999.

% Historia e popullit shqiptar, Botimet Toena, Tirana, 2002, tom 1.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Od 11. do 15. stoljeća

Od 11. stoljeća Jadran se pretvara u Venecijanski zaljev i s takvim je nazivom nave-
den u izvorima od 12. stoljeća pa na dalje*“. Venecija je grad, pomorska i trgovačka
sila i može spriječiti razna gusarstva i osigurati stabilnost na pravcima trgovinskih
razmjena. Istarski su se gradovi prilagodili takvom stanju i priznali sporazumom
pomorski primat Venecije. U dalmatinskom kontekstu, bizantski su gradovi gledali
na kraljevinu Hrvatsku kao na alternativu. Prelazak hrvatske krune pod vlast ugar-
skih kraljeva iz dinastije Arpadovića 1102., ojačao je snagu tako uvećane kraljevi-
ne i otvorio dugo razdoblje sukoba i borbi s Venecijom zbog prevlasti nad dalma-
tinskim gradovima. Neki od njih su još uvijek formalno bizantski, ali su zahvaćeni
procesom komunalnog razvoja i žele zadržati što veći stupanj samostalnosti“. Na
Sredozemnom bazenu uzdrmanom križarskim ratovima i sve jačom ekonomskom
ulogom Bizanta, Veneciji je postao neophodan čvrst posjed na dalmatinskoj obali,
bez konkurenata. Suverenitet Carigrada se na tom prostoru održao puno duže nego
što se općenito smatra. Još je 1067. u Zadru vladao bizantski velikodostojnik, carski
protospatar Lav, a postojao je i katepan koji je zapovjedao vojnim postrojbama. Tek
je 1070., nakon povlačenja katepana zbog službe u drugim dijelovima carstva, po-
čelo postepeno opadanje bizantske vlasti*?. Dalmatinske su općine 1075. pozvale
normanskog kneza Amica di Giovinazza da preuzme nadzor nad pokrajinom?“ U
tom spletu interesa između Hrvatske, bizantske Venecije, papinstva i Normana iz
Apulije, papa Grgur VII. priznao je Hrvatsku kao kraljevinu i Dalmaciju kao njenu
pokrajinu?'. Bizanstka vlast se čvršće održala u južnijim predjelima Jadrana. Duklja,
koja odgovara današnjoj Crnoj Gori, ostala je podčinjena Carigradu sve do 1204.
Ovo se područje od 1035. nazivalo Zetom i imalo je veliki stupanj samostalnosti“.
Najznačajnije mjesto bilo je Bar. Nekad mitropolijsko sjedište pravoslavne crkve i
glavni grad Duklje i Zete, Bar je postao sjedištem katoličke nadbiskupije 1089. na
temelju odluke pape Grgura VII. te je bio u tijesnoj vezi s biskupijom u Bariju. Još
južnije, Drač je bio bizantsko uporište koje su Bugari kratko zauzeli od 989. do 1005.
Nakon tisućite godine zabilježeni su narodni ustanci u Zeti i na području koje se

37 J-C. Hocquet, Venise et la mer, 12.-18. siecle, Fayard, Paris, 2006.

8 T, Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Školska knjiga, Zagreb, 2007. (1997.).

% G, Praga, Storia di Dalmazia, Dall'Oglio, Milano, 1981., str. 71-85. Vidi još: G. Ravegnani, Bisanzio e Vene-
zia, il Mulino, Bologna, 2006.

% J, Dusa, The medieval Dalmatian episcopal cities. Development and transformation, P. Lang, New York, 1991.
% N, Budak, T. Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka, Školska knjiga, Zagreb, 2006.

%? Istorija Crne Gore, tom 1., Od najstarijih vremena do kraja XII vijeka, Redakcija za istoriju Crne Gore, Tito-
grad, 1967.

73

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ZSOLA BI PAGQ 53

Bagh <a_
savi
4 \W A WA M

Sl. 41. Veduta otoka i grada Paga, djelo G. Rosaccija, 1606.

tada počinjalo nazivati Albanijom, odnosno Arberiom??.

Nadzor nad dalmatinskim gradovima bio je predmet spora tijekom cijelog 12. sto-
ljeća između Venecije, Ugarsko-Hrvatske i Bizanta. Značajan je bio napad ugarskog
kralja Kolomana 1107. protiv gradova Raba, Zadra i Splita. Uslijedili su mletački na-
padi. U službenom tumačenju značili su zaštitu carigradskih prava, ali u stvarnosti
su bili usmjereni na proširenje hegemonije s mora prema nastajućim komunama.
Posljednje razdoblje bizantskog suvereniteta nad dalmatinskim gradovima bilo je
u godinama 1180.-1185.?* Mlečani, u zamisli širenja na Egejsko more i Levant, željeli
su konačno podčiniti Zadar jer su ga smatrali ključno važnim. U listopadu 1202.,
istodobno s četvrtim križarskim pohodom, Mlečani i Franački križari izveli su ope-
raciju opsjedanja dalmatinskog grada i primorali ga na kapitulaciju. Nakon tog do-
gađaja Zapad je osvojio Bizant u travnju 1204. Bila je to prekretnica za Sredozemlje,
Balkan i naravno za Jadran. Prevlast Venecije se tada proširila na dalmatinske otoke
i na Dubrovnik. Mlečani su 1205. dobili Drač i Krf, a 1207. Kandiju (Kretu). Duždevi
su preuzeli titulu ,gospoda četrvtog dijela i polovice Latinskog carstva“??. Od 1202.-

% A, Ducellier, La facade maritime de YAlbanie au Moyen Age. Durazzo et Valona du Xle au XVe siecle, \nstitu-
te for Balkan studies, Thessalonique, 1981.; Historia e popullit shqiptar, tom 1.

* L, Steindorff, Die dalmatinischen Stadte im 12. Jahrhundert. Studien zu ihrer politischen Stellung und ge-
sellschaftlichen Entwicklung, Bohlau, K6lIn-Wien, 1984.

* Quarta crociata. Venezia, Bisanzio, impero latino, ur. G. Ortalli, G. Ravegnani, P. Schreiner, Istituto veneto
di scienze, lettere ed arti, Venezia, 2006. (2 toma).

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 42. Vedute Šibenika i Poreča, autori G. Braun i F. Hogenberg, iz djela De praecipuis,
totius universi urbibus, 1575.

1204. do 1358. možemo govoriti o prvoj sustavnoj vladavini Mletačke Republike nad
Dalmacijom, iako je to razdoblje obilježeno raznim ustancima podčinjenih gradova.
Moguća alternativa prema Ugarsko-Hrvatskoj kraljevini i ostvarljivost većih komu-
nalnih autonomija podijelili su stanovništvo dalmatinskih gradova na prougarske i
promletačke frakcije. Istovremeno, veliki kulturološki utjecaj imalo je širenje najprije
franjevačkog reda, a potom i dominikanskog u 13. i 14. stoljeću. Prvi franjevački sa-
mostani utemeljeni su u Zadru, Trogiru, Splitu i Dubrovniku.

Istra, marka Akvilejske patrijarhije od 1209., prelazila je dio po dio pod vlast Venecije, a
počela je s prisegom vjernosti Poreča 1267. godine?. Izravnim mletačkim uplitanjem
nastojalo se onemogućiti širenje Goričkih grofova, moćne velikaške obitelji s posje-
dima u Tirolu, Gorici i Istri. Istarska su mjesta redom iskazala odanost Veneciji: Umag
1269., Novigrad i Sv. Lovreč 1271., Motovun 1275., Kopar je podčinjen nakon sukoba
s Goriškim grofovima 1279.,a Piran i Rovinj su prisegnuli vjernost 1283. Unatoč nepo-
slušnosti Kopra u dva navrata, Mletačka republika je nametnula svoju dominaciju, a
nakon pokoravanja Pule 1331. uspostavila je potpuni nadzor nad istarskom obalom.
U izvorima s kraja 13. stoljeća prvi put se spominje Rijeka: Terra Fluminis Sancti Viti.
Rijeka, nastala na ruševinama antičke Tarsatike, počela se pojavljivati kao pomorski
gradić u feudalnom posjedu Devinske gospode. Nalazila se na mjestu križanja raznih
tradicionalnih trgovinskih puteva prema Kvarneru. U 13. i 14. stoljeću su se od Kra-
sa do Albanije razvile razne privatne kneževine i vlastelinstva: male moćne državice
u unutrašnjosti primorja. Pri tome mislimo na Goričke grofove, Devinsku gospodu i
hrvatske velikodostojnike Šubiće koji su nadzirali široko područje između Hrvatske i
Bosne. Na južnom jadranskom primorju postojali su prilično veliki teritorijalni sklo-

* G. De Vergottini, Lineamenti storici della costituzione politica dell'Istria durante il Medioevo, Societa istria-
na di archeologia e storia patria, Trieste, 1974., (Roma, 1924).

eee o e e e o o e e e e & e e e e e e o / e 75 eo 6 06 oo o ooo eee e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SCARDONA

S a.
a NS

== X fi Ž “ s dy
Za LAKI Baan &.
: , Este: -&Q 2 L

k- u"

Sl. 43. Veduta Skradina G. Rosaccija, izdana 1606.

povi iz kojih su nastale kraljevine. Arberia, s glavnim gradom Krojom, bila je posjed
velikaške obitelji Progon koja je ojačala 1208.-1210. i zatim postala vazalom Epirske
despotovine. Nešto sjevernije je 1217., kao posljedica nestanka bizantskog carstva
(1204.), stvorena kraljevina Srbija pod Stefanom Prvovjenčanim. Već je s njegovim
ocem Stefanom Nemanjom, oko 1180. Raška proširila svoj nadzor nad Zetom i došla
do Jadrana. U više navrata tokom 13. i 14. stoljeća, unatoč periodičnim unutarnjim
krizama, kraljevina Srbija se širila prema jugoistoku (područja današnje Albanije i Ma-
kedonije) i uključila u svoj sastav nekad bizantski grad Skoplje?“. Raška, odnosno po-
vijesna Srbija, preobrazila se na gospodarskom planu zahvaljujući dolasku kolonista,
saksonskih rudara i razvoju rudarske industrije plemenitih metala: zlata, srebra, ba-
kra, kositra i olova. Uslijedilo je, na poticaj vladara, kovanje službenog i neslužbenog
novca, što je pogodovalo ekonomskom rastu. Gradovi Dalmacije i Albanije imali su
koristi od te pozitivne konjunkture.

Kraljevina Albanija, više je to bila imenom nego u stvarnosti, nastala je 1271. voljom
Karla Anžuvinca, kralja Sicilije. Južni dio primorja postao je predmetom suprotstavlje-
nih političkih ciljeva. Kraljevina je trajala do 1286., kada su Bizantinci s Andronikom II.
Paleologom osvojili, za kraći period, albansku zemlju. Već su 1296. ta područja došla
pod Srbiju koja je, također, stigla do Drača. Grad se vratio pod vlast Anžuvinaca 1304.

?7 [storija srpskog naroda, tom 1., Od najstarijih vremena do maričke bitke (1371.), Srpska književna zadruga,
Beograd, 1981.; S. M. Čirković, Srbi u srednjem veku, Idea-Službeni glasnik, Beograd, 1995.; S. M. Čirković,
The Serbs, Blackwell, Malden (Ma), 2004.

76

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Do 1331. jugoistočno jadransko primorje bilo je podijeljeno između Srbije (sjever),
Anžuvinske kraljevine Albanije (Drač) i Bizanta (jug). Srpski car Dušan je u razdoblju
1331.-1355. nametnuo svoju vlast nad cijelom Albanijom, s izuzetkom Drača. Srp-
ska država je dosegnula u desetljeću 1346.-1355. vrhunac proširivši se na poluotok
Halkidiku i na Tesaliju. Nakon Bugarskog carstva u 10. stoljeću stvorena je druga
balkanska sila, iako je trajala kratko. Nakon Dušanove smrti carstvo je podijeljeno
na manje kneževine i vlastelinstva na cijelom srpskom, albanskom i makedonskom
području. Mnogobrojnost lokalnih moćnika olakšala je osmansku ekspanziju. Turci
su upotrebom sile u bitkama na Marici (1356.) i na Kosovu polju (1389.) i ugovori-
ma o vazalstvu proširili svoju interesnu sferu na Bugarsku i Srbiju i postavili temelje
za stvaranje Rumelije, što je bilo ime za europske kršćanske posjede Osmanskog
carstva. Nakon razbijanja kraljevine Srbije uslijedilo je razdoblje nestabilnosti. U
drugoj polovici 14. stoljeća nastala je, na granici između srpskog pravoslavlja i ka-
toličanstva, Bosanska kraljevina s osobitim vjerskim svjetom, tolerantnim prema
hereticima kao što su to bili katari i s rasprostranjenim sinkretizmom?.

“ -.
Š*re,

a nella Daoabnazva Veneta.

- = po

SI. 44. Veduta Grada Šibenika. Glavni grad Okruga u mletačkoj Dalmaciji, 17. st. (?)

* M. Ančić, Na rubu Zapada. Tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet,
Zagreb, 2001.

eee o e e e o o e e e e & e e e e e e o / e 77 eo 6 06 o o ooo ee e e e o o e e eo e& e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Parcelacije na kneževine i vlastelinstva i odsutnost snažne središnje vlasti nisu, naravno,
karakteristike samo Balkana u kasnom srednjem vijeku??. Prisutnost takvih tendencija
vidljiva je i u ostatku Europe. Cijelo područje od Julijskih Alpa do Epira obilježeno je
germanskim, slovenskim, hrvatskim, bosanskim, srpskim, crnogorskim i albanskim
velikaškim posjedima. U Hrvatskoj se spominju Šubići (između Ravnih kotara i Bribi-
ra), Frankopani (Krk), Babonići (Slavonija i današnja sjeverozapadna Bosna) i Nelipi-
ći (područje oko rijeke Cetine u Dalmaciji). Bile su to plemičke obitelji koje su se oti-
male za titulu bana, odnosno prvog velikodostojnika u kraljevini Hrvatskoj (kralj je
ugarski)!" Hrvatski plemići Šubići dobili su 1293. titulu bana Hrvatske i Dalmacije,
a zatim su proširili svoju vlast i na Bosnu. Primljeni su u građanstvo Venecije 1314.
Južnije, između današnje Crne Gore i Albanije, od 1361. afirmiraju se Balšići koji su
putem feudalnih odnosa uspjeli uz sebe vezati mnoge vazale. U kasnom 14. stolje-
ću, iz nastajućeg crnogorskog plemstva istaknula se obitelj Crnojević. Pod Balšom
lII., koji je umro 1421., Zeta je stekla značajnu samostalnost u odnosu na Srpsku
despotovinu i obnovila svoju vlast na području današnjeg crnogorskog primorja u
periodu od 1421. do 1459.'%,

Rascjepkanost unutrašnjosti Istočnog Jadrana na mnogobrojne feudalne državice
omugućila je jačanje Venecije. Tome je, također, pridonijelo i pojavljivanje na po-
litičkoj sceni subjekata udaljenijih od Jadrana, pa tako Osmanlije dolaze s juga, a
Habsburgovci sa sjevera. Albert IV. Gorički, vlasnik središnje Istre s titulom Istarskog
kneza, sklopio je 1354. sporazum s Habsburgovcima kojima je, zbog pokrića dugo-
Va, zauzvrat ustupio sva prava na svoje posjede jer nije imao nasljednike!". Ugovor
je obnovljen 1364., a stupio je na snagu njegovom smrću 1374. Od tada počinje
vladavina Habsburgovaca nad unutarnjom Istrom (Pazin) i traje čak 544 godine, sve
do listopada 1918. Gotovo isto se dogodilo i s Trstom. U rujnu 1382., nakon raznih
nemira unutar grada i prevage proaustrijski orijentirane frakcije, komuna je prizna-
la vlast Leopolda III. Sporazum o vjernosti je ispregovaran s Austrijancima te je Trst
dobio veći stupanj samostalnosti, za razliku od istarskih općina koje su pripadale
Veneciji. Pored toga, Trst je dobio i garanciju vojne zaštite u slučaju bilo kakvih mle-
tačkih prohtjeva. Od tog su trenutka Habsburgovci uspostavili izravan nadzor nad
Istarskom knežijom i nad Trstom te neizravan nad knežijom Devinske gospode (od
1399. u posjedu dinastije Walsee) nakon što je Hugo Devinski 1366. postao vazalom

% JV. A. Fine, The late medieval Balkans. A critical survey from the late twelfth century to the Ottoman con-
quest, University of Michigan Press, Ann Arbor (Mi), 1987.

'% Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje; Croatia in the late Middle Ages and the Renaissance, Philip Wilson Pu-
blishers, Školska knjiga, Croatian Academy of Sciences and Arts, London-Zagreb, 2008.

191 [storija Crne Gore, tom 2., Od kraja XII do kraja XV vijeka, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1970.;
Istorija srpskog naroda, tom 2., Doba borbi za očuvanje i obnovu države (1371.-1537.), Srpska književna
zadruga, Beograd, 1981.

12 P Štih, The Middle Ages between the Eastern Alps and the northern Adriatic. Select papers on Slovene histo-
riography and medieval history, Brill, Leiden-Boston, 2010.

78

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

austrijskih vojvoda Alberta Ill. i Ludwiga III. Njegovi su se posjedi protezali od De-
vinskog dvorca preko Krasa do Kastavskog dvorca i tadašnjeg lučkog gradića Rijeke.
Ali, vratimo se Veneciji i Dalmaciji. Između 1204. i 1358. ne može se govoriti o posto-
janju mletačke Dalmacije u smislu jedne definirane pokrajine. Više se tu radi o raznim
posjedima: 1204. su pokoreni Zadar i Dubrovnik, a ovaj posljednji je već vladao Mlje-
tom i Lastovom; Korčula je postala mletačkom 1254. i dodijeljena je na upravljanje
plemićima Zorzi, dok su tek 1278. Brač i Hvar prisegnuli vjernost. Ne može se govoriti
niti o čvrstoj kontroli nad ovom regijom, ako uzmemo u obzir Omiške gusare iz grada
koji je u vlasti knezova Kačić. Nakon neuspjele venecijanske urote Baiamonta Tiepola
koji je pobjegao u Hrvatsku, u Nin, ojačao je mletački pritisak na primorske gradove.
Sukobi sa Šubićima, Mladinom i Jurjem, gospodom Splita, Omiša, Klisa i Nina, naveli
su Trogir i Šibenik da iskažu odanost Mlečanima 1322.,a zatim su isto učinili Spliti Nin
1327.'9, Međutim, razni ustanci i pojavljivanje ugarskog kralja Ludovika I. iz dina-

Okevazis do Sato zno Dalmate

Sl. 45. Donji Obrovac u Dalmaciji, P>. Mortier, Amsterdam, 1704.

"93 Praga, Storia di Dalmazia, str. 113-130.

79

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

stije Anžuvinaca na dalmatinskoj sceni doveli su 1356.-1358. do raspada te kon-
strukcije. Mirom u Zadru 1358. Venecija je sve svoje dalmatinske posjede morala
ustupiti Ugarskoj. Time je izgubila svoje luke na potezu od najjužnijeg rta Istre
do Egejskog mora. Započelo je teško razdoblje za grad na laguni".

U ratu za Chioggiu (1379.-1381.) protiv Genove, Venecija je riskirala gubitak sve-
ga, pai vlasti na Sjevernom Jadranu. Bio je to jedan od težih trenutaka u povijesti
Mletačke države. Možda je samo poraz kod Agnadella 1509. bio neugodniji. Rat
je, iako dramatično iskustvo, na neočekivan način pružio priliku za ponovni uzlet.
Nakon što je 1381. sklopljen mir s Genovom, Comune Veneciarum nije gubio vri-
jeme za rekonstrukciju svojeg zaljeva, a započeo je s Južnim Jadranom. Najprije
je 1386. zadobiven Krf, zatim 1393. Drač, a godinu dana kasnije i Lješ; potom su

14 G, Cozzi, M. Knapton, La Repubblica di Venezia nelleta moderna. Dalla guerra di Chioggia al 1517, Utet,
Torino, 1986., (Storia d'Italia, dir. da G. Galasso, XII/1).

"lši
nei

ii
W=

ul ( PONE
"aa tE I ITI
o LIU STU Sr sr

a a A : U DATA Le sate

<

Vk rime i
mili lil biak
lk l )

o......o..o...0.000000 00060600. 80 .......o..o.0.000 00000000:

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

dobiveni Skadar 1396. i Drivast 1397. Ulcinj, Budva i Bar su osvojeni 1405.-1406. i
ostali su mletačkim posjedom do 1412., a konačno su vraćeni 1421. Paralelno sa
širenjem do Brescie i Bergama na Apeninskom poluotoku te učvršćivanjem u Istri
(stjecanjem Labina i Buzeta), Venecija je od 1409. do 1420. ponovo preuzela Dal-
maciju. Prava na Zadar, Pag, Vranu i Novigrad kupljena su za 100.000 dukata od
Ladislava Napuljskog, što je prouzrokovalo rat s carom Žigmundom (Sigismund)
Luksemburškim od 1409. do 1411.,ali je on ipak na kraju morao odustati. Obnov-
ljeni su ugovori o vjernosti s Cresom, Osorom, Ninom i Rabom 1409., Splitom,
Bračom i Korčulom 1420. i Hvarom 1421. Novi su sklopljeni s Kotorom 1420. i
Paštrovićima 1423., dok je Šibenik vojno osvojen 1412., a Trogir 1420. Dubrovnik
je ostao nezavisan, a Republikom postaje 1402. Formalno je vezan za Ugarsko
kraljevstvo (od 1358.) i zahvalan Srpskoj kraljevini i potom despotovini, a na-
kon propasti srpske države u tributarnom je odnosu s Osmanskim carstvom od

ki

srl I? 2 S >
<= le: SL

4 * Moro Ba“ "3

Sl. 46. Opća veduta Dubrovnika, kombinirana s onom Eubeje (Negroponte na mletačkom), djelo M. Meriana, Frankfurt, 1638.

81

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1458.'%, Republika sv. Vlaha se protezala na skromnom teritoriju od približno 1.500
km“ na uskom kopnenom pojasu između Boke kotorske (na zapadu) i poluotoka
Pelješca. Grad je dobivao osnovne namirnice, žitarice i povrće sa slabo plodnih rav-
ničarskih područja Konavala i Astaree. Kod Stona su se nalazile povijesne solane. Na
moru, u sastavu Republike je bilo malo otočje Elafita te slabo naseljeni otoci Mljet i
Lastovo. Od 15. do 18. stoljeća na području Republike živjelo je oko 30.000 stanov-
nika, dok je u samom gradu Dubrovniku nastanjeno između 6.000 i 7.000 duša'"%,
Njegov vladajući stalež bio je veoma značajan i na nivou bilo koje plemićke klase iz
velikih gradova europskog Sredozemlja. Bili su uključeni u talijanski svijet, dok su s

: TA: % ka Si ž
Naro Še apraprspše kw \lanz,

a dA
ob: Aa x *—a
a oj

*

iu Zal

“-: &
ate PI

Sl. 47. Prikaz Kotorskog zaljeva P. Mortiera, Amsterdam, 1704.

"5B, Krekić, Dubrovnik in the 14th and 15th centuries. A city between Eastand West, University of Oklahoma
Press, Norman (OK), 1972.; Isti, Dubrovnik. A Mediterranean urban society, 1300-1600, Variorum, Aldershot-
Brookfield (Vt), 1997; Isti, Unequal rivals. Essays on relations between Dubrovnik and Venice in the thirteenth
and fourteenth centuries, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2007.

1% N, Vekarić, Stanovništvo poluotoka Pelješca, Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, Dubrovnik, 1992.-1993., (2 toma).

eee o e e o o o e e e e & e e e e e e o / e 82 eo 6 o o o ooo e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Bi

Na.
oveejeko,

Sl. 48. Plan Budve iz knjige Put iz Venecije do Carigrada G. Rosaccija, 1606.

balkanskim krugom njegovali prisne odnose. Unatoč maloj veličini, impresionira veli-
ka gospodarska živahnost i diplomatska dinamičnost ovog grada-države.

Petnaesto je stoljeće razdoblje definitivne afirmacije Mletačke Republike na Istoč-
nom Jadranu. Niz mletačkih gradova i otoka protezao se od Kopra, Pule, Zadra, Splita,
preko velikih otoka Hvara i Korčule do Kotora, Bara, Ulcinja, Drača i Krfa, dakle kroz
Istru, Dalmaciju, Albaniju i Jonsko more. Veze svakog pojedinog mjesta s Venecijom
temeljile su se na istim zakonima upravljanja komunalnim životom, a koji su bili plod
duge i precizne statutarne politike pokrenute još u 13. stoljeću. Postojala je društvena
i vjerska praksa u djelovanju rasprostranjenih bratovština koje su imale snažne slič-
nosti s onim venecijanskim, kao i sve veća jezična istovjetnost nakon što se afirmirao
venetski jezik kao lingua franca. Postojala je iznad svega i morska komunikacija koja
je činila srodnima i udaljena mjesta!"".

Jadran je bio veliki put, a gradovi Istočnog Jadrana bili su predgrađe Venecije, kao da
se radi o jedinstvenoj urbanoj cjelini'%. Oko te pretežito urbane osi mletačka vlast se
proširila na susjedne feude i na ruralne saveze. Prejasna Republika je pokrenula uspo-
stavu veza lojalnosti s lokalnim moćnicima u Zeti, odnosno Crnoj Gori, s porodicama
Crnojević i Juras te u Albaniji s klanovima Dukagjini, Kastrioti, Topija, Zenebishi. Time

19 M, Šunjić, Dalmacija u XV. stoljeću. Uspostavljanje i organizacija mletačke vlasti u Dalmaciji u XV. stoljeću,
Svjetlost, Sarajevo, 1967.; Gli accordi con Curzola, 1352-1421, ur. E. Orlando, Viella, Roma, 2002.
18 [vetic, Un confine nel Mediterraneo.

eee o e e e o e e e e e e& e e e e e o e / e 83 eo 6 o o o o e e e e e e e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 49. Veduta Bara u graviri G. Rosaccija iz djela Put iz Venecije do Carigrada, 1606.

je ostvarila onaj pluralitet odnosa koji je prisutan i na mletačkim posjedima na talijan-
skom području i pokazala moć prilagođavanja oblicima lokalnih vlasti i na Balkanu.
Venecija je uspjela integrirati Istočni Jadran, staviti ga pod svoju vlast na način koji
se nije pamtio od prvih stoljeća bizantske suverenosti. Suparnici Mletačkoj Republici
na političko-diplomatskom planu postali su Habsburgovci, Hrvatsko-Ugarsko kraljev-
stvo te od 1458. i Osmansko carstvo.

Od 15. do 18. stoljeća

Osmansko carstvo je na Balkanu pronašlo novi vitalni prostor koji je upotpunjavao
njihovo područje porijekla, Anatoliju. Mala Azija i Balkan izgledaju kao dvije stisnu-
te ruke!%. Osmanska ekspanzija je bila postepena, ali stalna. Ostvarena je nizom
prijetnji, bitaka, pregovora i sporazuma o podvrgavanju s lokalnim kneževinama.
Oko 1385. Osmanlije su uspostavile nadzor nad unutarnjim dijelom Albanije, ali ne
i nad primorjem na kojem su se širili Mlečani. U stvari, Osmanlije su sklopili ugovore
o vazalstvu s lokalnim klanovima s albanskih planina, a taj će se sistem održati još

1% T, Stoianovich, Between East and West. The Balkan and Mediterranean worlds, Caratzas, New Rochelle
(NY), 1992.-1995., (4 toma); Isti, Balkan worlds. The first and last Europe, Sharpe, Armonk (NY)-London,
1994.

eee o e e e o o e e e e & e e e e e o e / eo 84 eo 6 06 o o e e ee e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

dugo vremena, službeno sve do 1908.-1910. Za vrijeme Mehmeda II. Osvajača, Bal-
kan je u potpunosti pokoren. Nestali su, 1458. Srpska despotovina vod vodstvom
Đurađa Brankovića, odnosno ono što je ostalo od srednjovjekovne Srbije, 1463. Bo-
sansko kraljevstvo, zatim kneževina obitelji Balšić koja je vladala albanskom nizi-
nom i uzvisinama sve do Skadra, te kneževina Hrvoja Vukčića, zvanog Herceg, koja
se protezala na današnju Hercegovinu''%. Upravo je tada ova pokrajina dobila ime
Hercegovina. Slučaj Jurja Kastriotića Skenderbega, prvotno osmanskog podanika,
zatim albanskog kneza koji je želio stvoriti samostalnu kneževinu, u čemu su ga
spriječile Osmanlije, dokazuje kako u politčkoj viziji Istanbula više nije bilo prostora
za samostalne entitete!''. Dubrovnik je bio jedini tolerirani izuzetak.

S nestankom utvrđenih hijerarhija vlasti koje su proizlazile iz odnosa s tada već
nepostojećim vladarima, na cijelom Zapadnom Balkanu, odmah pored Istočnog Ja-
drana, planinskim područjima su ovladali klanovi, bratstva i plemena onih stanov-
nika što su se u izvorima općenito nazivali Vlasima ili, po mletačkoj definiciji, Mor-
lacima. Takvo se društveno uređenje nametnulo na brdovitim predjelima, dok su u
dolinama dužrijeka i u rijetkim ravničarskim područjima Osmanlije obnovili rimske
putove, izgradili mostove, utemeljili nove gradove kao što su Sarajevo, Mostar, Trav-
nik, Banja Luka, Elbasan te ojačali neke prijašnje kao što su Skadar i Skoplje'!?. Ti su
gradovi zadržali, pod drugim oblicima, onu tipičnu multikulturalnost gradova-rud-
nika Srbije i Bosne u razdoblju od 13. do 15. stoljeća.

Osmansko urbano naselje bilo je istovremeno upravno, vojno i gospodarsko (tr-
govačko i porezno) središte i skup različitih vjerskih i društvenih zajednica koje su
živjele u odvojenim četvrtima, odnosno mahalama!'?. Pojavio se, dakle, novi urba-
nizam koji izražava drukčije društvo, novu društvenu organizaciju, nove ustanove
i obaveze, ažuriranu mrežu puteva za carske potrebe. Istovremeno se zbiva redefi-
nicija planinskih društava, u kojima dolazi do povratka onim društvenim modeli-
ma što su prethodili uspostavi kneževina u 13.-14. stoljeću. Bio je to složen proces,
obilježen pregovorima o podjeli vlasti između novih osmanskih vlastodržaca i pre-
ostalih lokalnih elita, podržavan ratnom ekonomijom i napredovanjem prema Hr-
vatskoj, Ugarskoj i Dalmaciji u razdoblju od 1470. do 1540. Taj je fenomen zahvatio
sve stanovnike u unutrašnjosti Jadrana, bilo kao aktivne članove vojnih ekspedici-

"% [storija srpskog naroda, 2. tom, Doba borbi za očuvanje i obnovu države (1371-1537), Srpska književna
zadruga, Beograd, 1981.

M O.J. Schmitt, Skanderbeg. Der neue Alexander auf dem Balkan, Friedrich Pustet, Regensburg, 2009.

"2 M. Imamović, Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1998.

"39, M. Džaja, Konfessionalitćit und Nationalitat Bosniens und der Herzegowina. Voremanzipatorische Phase,
1463-1804, Oldenbourg, Munchen, 1984.

85

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ja bilo kao zajednice emigranata''*. U Skadarskom sandžaku za lokalno obnašanje
dužnosti pregovaralo se s klanom Dukagjin, a zatim s porodicom Bushatli koji su
zadržali prevlast na tom području sve do 18. stoljeća. Južnije, u Elbasanu i Beratu,
stvorene su nove urbane zajednice sa stanovništvom okolnih područja i doseljeni-
cima''?. Ova su zbivanja preobrazila Rumeliju, zemlju kršćana, odnosno Balkan, s ta-
kvim intenzitetom koji nije zapamćen još od rimskog doba. Zapravo, Osmanlije su
stvorili, u razdoblju manjem od jednog stoljeća (1450.-1540.), jedinstvenu strukturu
Balkana, te je tako nastalo ono područje koje danas nazivamo Jugoistočnom Euro-
pom. Vlaško stanovništvo, nakon početnog razdoblja samostalnosti i sudjelovanja
u osmanskim osvajanjima kao paravojne formacije, bili su to tzv. martolozi, izgubilo
je od 1540. porezne povlastice i djelomice lokalnu sampoupravu. Tada je započela
njihova veća mobilnost između osmanskih, mletačkih i habsburških posjeda. Te su
seobe promijenile i u konačnici destabilizirale društveno i vjersko stanje u širokom
prostoru regija koje graniče sa Zapadnim Balkanom, od Istre do Štajerske i Slavonije,
ali su istovremeno jezično uniformirale veliko područje od Dunava do Istre, gdje je
došlo do afirmacije zajedničkog hrvatsko/srpskog štokavskog govora''“, Ipak, jed-
na od izravnih posljedica spontanih iseljavanja bio je fenomen Uskoka, kršćanskih
bjegunaca iz Osmanskog carstva koje su Habsburgovci koristili kao gusare i čije je
uporište bio Senj!'“. Prva uskočka postrojba stigla je na Jadran iz Klisa, nakon što je
ta utvrda pala u osmanske ruke 1537.

U takvoj općoj klimi, u Zeti je nastala Crna Gora, odnosno Montenegro. Tim su nazi-
vom Mlečani označavali brdovito područje iznad Boke kotorske, Budve, Poborskog
i Braićkog primorja''?. Prethodna iskustva samostalnosti dovela su do stvaranja
saveza plemena i do njihove međusobne podjele teško prohodnih teritorija koja
su ostala izvan izravne osmanske kontrole. Turska vlast je morala praviti ustupke
i odobriti određeni stupanj autonomije. Patrijarhalna tradicija, razgranata mreža
plemenskih veza (tada je pleme Vasojevića bilo najveće), identifikacija sa srpskom
pravoslavnom crkvom, blizina Mletačkih posjeda (Kotor) i Jadrana pojačali su ideju

"4 N. Moačanin, Turska Hrvatska. Hrvati pod vlašću Osmanskog Carstva do 1791. Preispitavanja. Zagreb,
1999.

"5P Thangjilli, Renta feudale dhe evoluimi i saj na vise shqiptare. Shek. XVII-mesi i Shek. XVIII, Sht&pia Botue-
se eLibrit Universitar, Tirana, 1990; F. Duka, Berati n& koh&n osmane. Shek. XVI-XVII, Botimet Toena, Tirane,
2001; P. Th&ngjilli, Shqiptar&t midis lindjes dhe perčndimit, 1506-1839, Maluka, Tirane, 2002; F. Duka, Shekujt
osmane na hapšsir&n shqiptare. Studime dhe dokumente, UET Press, Tirane, 2009.

"6 D, Roksandić, Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti, 1500.-1800.,

Barbat, Zagreb, 2003; Isti, Etnos, konfesija, tolerancija, Prosvjeta, Zagreb, 2004. Usp. još: Vlasi u starijoj hr-
vatskoj historiografiji, ur. 1. Mužić, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2010.

"7 €, W. Bracewell, The Uskoks of Senj. Piracy, Banditry and Holy War in the Sixteenth-century Adriatic, Cornell
University Press, Ithaca (NY)-London, 1992.

"18 Istorija Crne Gore, tom 3., Od početka XVI do kraja XVIII vijeka, t. 1, Redakcija za istoriju Crne Gore, Tito-
grad, 1975.

86

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

PIRAND .

Sl. 50. Veduta Pirana, grafika s kraja 19. stoljeća.

o crnogorskoj posebnosti!'!?. Crna Gora postaje arhaično mjesto, konzervativno na
društvenom planu (izraz tzv. balkanskog patrijarhalnog društvenog modela) i isto-
vremeno izolirano i svjesno odvojeno od svijeta što ga okružuje — europske Turske,
Zapada kojeg predstavlja Venecija, mora.

Zaleđe, odmah uz istočnojadransko primorje, steklo je početkom 16. stoljeća obi-
lježja jednog različitog svijeta, jednog turskog svijeta. Međutim, odnosi između pri-
morja i zaleđa ostali su nepromijenjeni sve do druge polovice 19. stoljeća, u biti
do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878.). Na primorju se odvijala
tradicionalna robna razmjena: žitarice, goveda, ovce, krzna, koža i vosak za sol, ulje,
vino, zanatske i luksuzne proizvode. Seljenje stoke zbog ispaše imalo je svoju logi-
ku i svoja zemljopisna područja, bez obzira na politčke granice. Dalmatinski gradovi

"* B, Đurđev, Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena. Odabrani radovi, Prosveta,
Beograd, 1984; M. Dašić, Vasojevići od pomena do 1860., Narodna knjiga, Beograd, 1986.

eee o e e e o e e e e e a e e e e e o e / e 87 eo 6 o o o ooo eee e e o o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

3 Breti dia

=
Cc , 3 ii : :
Kanata »navitičnno hula feenta de Jatvove in Dotoća

Sl. 51. Rt Savudrija, prikaz pomorskog svjetionika, crtež Giuseppea Brollija, Graz, oko 1830.

u blizini osmanskog sustava ostali su trgovačkim i putničkim čvorištima između mora
i kontinenta.

Moderna povijest Istočnog Jadrana je prošla stvarnost mletačkih granica, Dubrovač-
ke republike, habsburških izlaza na more i osmanskih posjeda, od Hrvatske do Al-
banije!'“. Na politička kretanja utjecali su odnosi između složenih susjeda: Mletačke
republike i Habsburgovaca koji su od 1527. do 1540. pridodali svojim posjedima ugar-
sko-hrvatsku Krunu sv. Stjepana; Venecije i Osmanlija. Između Mletačke republike i
Visoke Porte bilo je jedanaest ratova, od kojih je sedam vođeno na Istočnom Jadranu:
1463.-1479., 1499.-1502., 1537.-1540., 1570.-1573., 1645.-1669., 1684.-1699., 1714.-
1718.'?'. Zabilježeni su sukobi u Dalmaciji 1471., pored Šibenika, zatim su se borbe
vodile 1500. kod Poljica, u zadarskom zaleđu, Šibeniku, Ninu i Vrani. Te su godine obi-
lježene emigracijom lokalnog stanovništva prema Italiji, Hrvatskoj, Kranjskoj i Istri.
Tokom rata 1537.-1540. kršćanska flota predvođena Andreom Doriom u više je navra-
ta opsjedala Herceg Novi u Boki kotorskoj. Zbog pada hrvatske utvrde Klis stanje na

'20 [vetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 123-159.
21 G. Stanojević, Jugoslavenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Istorijski institut Beo-
grad, Beograd, 1970.

88

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

mletačkim teritorijama je postalo neizvijesnije, što je pojačalo iseljavanje prema Istri.
Tijekom Ciparskog rata turske vojne postrojbe su se iskrcale na otoke Hvar i Korčulu,
mletačka flota je ponovo opsjedala Herceg Novi, a krajnji ishod je mletački gubitak
Ulcinja i Bara. Kandijski rat je ostao zapamćen po korištenju vlaških i hajdučkih vojnih
snaga protiv Osmanlija, pod vodstvom hrabrih vođa kao što je to bio Stojan Janković,
1714.-1718. vođeni su za potrebe mletačkog širenja prema unutrašnjosti, za poveća-
nje Dalmacije!'?.

To su bila ratna zbivanja u dugotrajnom odnosu Mletačke republike s Velikom Por-
tom. U razdoblju od 1420. do 1540. određene su teritorijalne nadležnosti između Ve-
necije, Habsburgovaca i Osmanlija, dok se reduciralo prisustvo Hrvatsko-Ugarskog
Kraljevstva (habsburški posjed od 1527.) na Jadranu, što je uvjetovano osmanskom
pobjedom nad Hrvatima u Krbavskoj bitki u Lici 1493., te gubitkom Knina 1526. i Kliš-
ke tvrđave 1537. Mletačko-osmanski rat 1537.-1540. zapečatio je dualizam između
ovih dviju sila na srednjem i južnom dijelu Istočnog Jadrana.

Ono što je činilo povijesnu Hrvatsku, a što je navedeno u mletačkim izvorima kao Ba-
nadego (Banovina), nestalo je kao takvo, a nadomješteno je osmanskim Bosanskim pa-
šalukom. Ostali dio Hrvatske, reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae, prešao je
zajedno s Krunom sv. Stjepana pod habsburški suverenitet!“*. Područje koje se označa-
valo kao Hrvatska pomaknuto je sjevernije u odnosu na izvorno kraljevstvo, a Zagreb
koji je prije bio u sastavu Slavonije postaje glavnim gradom. Osmansko napredovanje
je redefiniralo zemljopis tog prostora. Srednjovjekovna Hrvatska, susjedna Dalmaciji,
je nestala (ili se pojavljivala u nekim kartama s nazivom Turska Hrvatska)!?. Slavoniju,
koja se u srednjem vijeku protezala do Zagreba, su također osvojili Osmanlije i uključili
je u Budimski pašaluk, upravno je podijelivši na Pakrački i Požeški sandžak. Ugarsko
kraljevstvo, zajedno s Hrvatskom kojom je vladao ban biran iz redova hrvatskog plem-
stva, svedeno je na tanki teritorijalni pojas između Jadrana (Senja) i današnje Slovačke,
s glavnim gradom u Požunu, odnosno Pressburgu, današnjoj Bratislavi.
Ulstri,dugotrajniratod 1508.do 1516.izmeđuVenecijei Maksimilijanal.Habsburgškog
doveo je do podjele poluotoka između tih dviju sila na mletački i austrijski dio, bez fe-
udalnih enklava. Pokrajina je doživjela razdoblje stagnacije u 16.-17. stoljeću, a pogo-

'22 B, Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1646.-1684., Naučna knjiga, Beograd, 1950. (2 toma); M. Jačov, Le
guerre veneto-turche del XVII secolo in Dalmazia, Societa dalmata di storia patria, Scuola dalmata dei ss.
Giorgio e Trifone, Venezia, 1991.

123 G, Stanojević, Dalmatinske krajine u XVIII vijeku, Istorijski institut Beograd, Prosvjeta, Beograd-Zagreb,
1987.

'24 B, Grgin, Počeci rasapa. Kralj Matijaš Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zavod za hrvatsku povijest, Za-
greb, 2002.

'25 N, Moačanin, Turska Hrvatska.

89

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

tovo je demografskim padom pogođen njen zapadni primorski pojas, dok je situacija
u unutrašnjosti poluotoka i na Koparštini bila manje kritična. Kako bi poboljšala stanje
u nenaseljenim ruralnim područjima, Venecija je pokrenula organiziranu kolonizaciju
i dovodila vlaške zajednice iz Dalmacije i dinarske unutrašnjosti. Bio je to dugotrajan
proces koji je trajao približno od 1520. do 1670. i koji je preobrazio strukturu seoskog
stanovništva na poluotoku '.

Austrijanci su koristili uskoke kako bi ometali plovidbu i trgovinu Prejasne Republike,
tako da su se trzavice između Mlečana i Habsburgovaca nastavile tokom 16. stoljeća.
Napetosti su porasle u osamdesetim godinama 16. stoljeća i nastavile se do drugog
desetljeća narednog. U valovima, uskočki prepadi su teško pogađali istarske gradove.
Dramatične godine bile su 1609., 1612. i 1614. — cijeli istarski gospodarski sustav ba-
čen je na koljena, što je dovelo do izbijanja Uskočkog rata 1615.'?7. Vojne operacije su
se odvijale na Goričkom području i u unutarnjem dijelu istarskog poluotoka i trajale
su približno dvije godine, do potpisivanja mirovnog sporazuma u Madridu u stude-
nom 1617. Sukobljene strane nisu niti izgubile niti povećale svoje teritorije, u biti je
zadržan status quo, ali su uskoci eliminirani.

Neprijateljstvo Habsburgovaca i Mlečana u nekoj vrsti hladnog rata, nastavilo se s
minimalnim tonovima tokom 17. stoljeća, s pograničnim čarkama između Trsta i Ko-
pra. Najveći dio diplomatskih i vojnih energija bio je usmjeren na druga područja.
Habsburgovci su vodili Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.), a Mletačka Republika Kan-
dijski rat (1645.-1669.). Postali su saveznicima 1684., odmah nakon opsade Beča i kr-
šćanske pobjede, kada je osnovana Sveta liga protiv Turaka i pokrenut rat za ponovno
osvajanje Osmanskih teritorija, u trajanju od 1684. do 1699.

Mletačka Dalmacija, svedena na Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Kotor (poznat kao Mle-
tačka Albanija) i na otoke, izgledala je kao u vrijeme Bizanta. Relativna stabilnost od-
nosa između Venecije i Osmanskog carstva održavana je od 1540. do 1645., unatoč
Ciparskom ratu 1570.-1573. i kršćanske pobjede kod Lepanta. S mirovnim ugovorom
iz 1573. Mletačka Republika je izgubila Ulcinj, Bar, dio zadarskog zaleđa i naravno
Cipar. Takozvani Kliški pothvat dogodio se 1596. kada je skupina splitskih plemića za-
uzela Klišku utvrdu, tada u turskim rukama, ali se morala povući pod pritiskom Vene-
cije. Nakon pola stoljeća mira, 1645. slomljena je mletačko-osmanska ravnoteža, što
je dovelo do triju ratova - Kandijskog 1645.-1669., Morejskog ili Velikog turskog rata
1684.-1699. te Drugog Morejskog rata 1714.-1718. Dalmacija je postala poprištem

126 E, [vetic, Llstria moderna 1500-1797. Una regione confine, Cierre, Sommacampagna Verona, 2010. Usp.
također: E. Ivetic, La popolazione dell'lstria nelleta moderna. Lineamenti evolutivi, Centar za povijesna
istraživanja - Rovinj, Rovinj, 1997; Isti, Oltremare. Listria nell'ultimo dominio veneto, Istituto veneto di scien-
ze, lettere ed arti, Venezia, 2000.

127 M. Bertoša, [stra: doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Žakan Juri, Pula, 1995.

90

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

tar id koa Hof otanmtdruckstet

79) S
E Da ELA

Sl. 52. Mala veduta Pule, tiskana u Staatsdruckerei, oko 1840.

velikih sukoba i gerilskih borbi'?. U vrijeme Kandijskog rata, Mletačka Republika je
ciljala na održavanje dalmatinske fronte i usmjerila većinu svojih snaga na Egejsko
more. Općenito, od 1503. do 1645. Venecija je težila utvrđivanju obale i izbjegavanju,
kada je to bilo moguće, izravnog sukoba s Osmanlijama. Mlečani nisu htjeli i nisu bili
zainteresirani za stvaranje ,imperijalnog“ utjecaja izvan svojih malih posjeda na pri-
morskom pojasu. Za razliku od politike vođene u 14. i 15. stoljeću kada su vršeni izrav-
ni i neizravni pritisci na razne hrvatske, bosanske, srpske i albanske feudalne države,
Venecija se priklonila održavanju dobrosusjedskih odnosa s Osmanskim carstvom i
zadržavanju stabilnosti duž dalmatinske granice'. Takav se stav drastično promije-

'28 Jačov, Le guerre veneto-turche del XVII secolo in Dalmazia.
'2 [vetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 123-151. Usp. još: W. Panciera, ,La frontiera dalmata nel XVI se-
colo: fonti e problemi“, Societd e Storia, 114 (2006.), str. 783-804.

eee o e e o o o e e e e & e e e e e e e e 91 eo 606 o o o eo e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

nio nakon gubitka Krete'?%. U dugom Morejskom ratu od 1684. do 1699. imaju novu
motivaciju, čak i ideološke naravi. U želji da nadoknade gubitak Krete, morali su na-
predovati prema Dinarskom gorju i zadržati osvojeno, što nije bio slučaj u prethod-
nim sukobima. Nove granice Mletačke Dalmacije proširene su s novom i najnovijom
stečevinom, odnosno osvojenim područjima u ratovima 1685.-1699. i 1714.-1718.
Nove su granice potvrđene 1699. Karlovačkim i 1718. Požarevačkim mirom'?!', Na-
stala je nova Dalmacija, puno veća i različitija u odnosu na prijašnje posjede otoka
i gradova-luka'“.

Mlečani su dobili prostrano zaleđe. Proširili su se po teritorijima koji su do 1699.
pripadali osmanskim sandžacima Like, Klisa i Hercegovine te Bosanskom pašaluku,
a još prije su bili dijelovi Hrvatskog kraljevstva i Bosanskog kraljevstva. Ova područ-
ja, jedno tisućljeće nisu bila dijelom Dalmacije, bilo bizantske, bilo primorske, bilo
mletačke. | dan-danas postoji pojam Dalmatinske zagore, jer se kroz naredna tri
stoljeća nije izgubilo razlikovanje između primorja i unutrašnjosti. Ratovi u Dalma-
ciji su se odrazili i na Istru gdje se završio dugi ciklus useljavanja vlaških zajednica i
kolonista iz dalmatinskih ruralnih područja, dinarskog prostora i Boke kotorske.

LUSŠINPICCOLO NEL G0LFO DEL QUARNERO

Sl. 53. Veduta Malog Lošinja u Kvarnerskom zaljevu, grafika iz djela Emporio pittoresco, oko 1850.

130 Storia di Venezia, tom 7., La Venezia barocca, ur. G. Benzoni, G. Cozzi, Istituto dell'Enciclopedia italiana
Treccani, Roma, 1997.

!31 The Peace of Passarowitz 1718, ur. Ch. Ingrao, J. Pešalj, N. Samardžić, Purdue University Press, West La-
fayette (In.), 2011.

132 E. M. Paladini, Un caos che spaventa. Poteri, territori e religioni di frontiera nella Dalmazia della tarda eta
veneta, Marsilio, Venezia, 2003.

eee o e e e o o e e e e e& e e e e e e o / eo 92 eo 6 06 o o o ee e e e e e e o eo e e e&e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Osamnaesto stoljeće treba promatrati kao kratko stoljeće, od 1718. do 1797. godi-
ne'33, Nakon Požarevačkog mira 1718. počelo je razdoblje stabilnosti za cijeli Jadran.
Prejasna Republika je vodila politiku neutralnosti, iako je bilo još sukoba u Italiji i
pomorskih operacija u njenom zaljevu tijekom Poljskog i Austrijskog nasljednog
rata. Niti Habsburgovci, niti Mlečani, niti Osmanlije nisu željeli mijenjati političku
kartu, što je dovelo, nakon stopedeset godina sukoba i ratova, do razdoblja mira i
gospodarskog razvoja primorja i njegovih gradova. Trst i Rijeka su postale besca-
rinskim lukama. Nastanak novih trgovačkih centara praćen je intenzivnijom rob-
nom razmjenom unutar Jadrana, što je dovelo do rasta Ancone i gradova Apulije.
Analitična istraživanja o tom razdoblju potvrđuju obnovljenu poduzetničku klimu,
gospodarski razvoj cijelog obalnog pojasa od Istre do Albanije i sveukupni demo-
grafski uzlet koji je bio ugrožen samo povremenim krizama zbog nestašica žitarica
i političkom konjunkturom nastalom dolaskom Napoleonovih armija.

Habsburgovci su u unutrašnjosti učvrstili svoje izravne posjede Kranjske, Hrvatsko-
Ugarskog kraljevstva i Vojne krajine koja je imala i jadranski dio između Senja i Kar-
lobaga. Isto su učinili Osmanlije u Bosanskom pašaluku, pored mletačke Dalmaci-
je, te u Rumelijskom pašaluku u čijem je sastavu bila Albanija. Crna Gora je nakon
Požarevačkog mira zadržala status samostalnosti i dobila neku vrstu mletačke za-
štite'3*. Istovremeno je i ruski car Petar Veliki pokazivao veliko zanimanje za ovo
pravoslavno područje na Sredozemlju'?*. Albansko primorje, nakon stagnacije u
16. i 17. stoljeću, pa čak i društvene i gospodarske regresije primorskih gradova
Drača i Vlore, doživjelo je određeni preporod u Baru i Ulcinju i određen razvoj u
Skadru '*. | na tom dijelu jadranskog primorja zabilježen je tokom 18. stoljeća
relativni rast. Dubrovnik ima svoju vlastitu periodizaciju. Razornim potresom iz
1667. doživio je veliku prekretnicu. Mala se republika u potpunosti oporavila tek
u drugoj polovici 18. stoljeća!'?“. Ali, 18. stoljeće se pamti prije svega zbog velikog
kulturnog rasta u Istri i Dalmaciji. Od Kopra do Splita došlo je do preporoda aka-
demija i erudicije, eksperimentiralo se s fiziokratizmom i promicalo visoko obra-

'33 Ivetic, Un confine nel Mediterraneo, str. 48-50.

134 G, Stanojević, Crna Gora pred stvaranje države, 1773.-1796., Istorijski institut Beograd, Beograd, 1962.;
Istorija Crne Gore, tom 3., Od početka XVI do kraja XVIII vijeka, t. 1, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd,
1975.

!35 Na istom mjestu.

'36 S, N, Naci, Pashallčku i Shkodres ne&n sundimin e Bushatllive n& gjysmen e dyte te shekullit te XVIII (1757-
1796), Universiteti Shtet&ror i Tiran&s, Instituti i Historisa dhe Gjuhš&sisć, Tiran&, 1964.

137 S, Ćosić, N. Vekarić, Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi, HAZU Zavod za
povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2005.

93

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

zovanje',

Kraj 18. stoljeća predstav-
lja završetak jedne epohe
i dugog povijesnog ciklusa
pod znakom Venecije. Pad
Prejasne — Republike — do-
godio se 1797., naprije u
svibnju s ukidanjem ari-
stokratske vlade, a zatim
u listopadu s potpisiva-
njem Mira u Campo For-
miju između Napoleona i
Habsburške Monarhije. Nji-
me je okončana tisućljetna
povijest Republike sv. Mar-
ka. Habsburgovci su dobili
Veneciju, Istru i Dalmaciju.
Prva austrijska vladavina
je, međutim, bila kratkog
daha, od 1797. do 1805.,
i nije utjecala na upravne
strukture tih regija. Stvarna
Napoleonova faza uslijedi-
la je između 1806. i 1813.
Prvo su Mletačka Istra, Dal-
macija i Venecija pripojene
Kraljevini Italiji, a zatim su od 1809. Istra i Dalmacija ušle u sastav Ilirskih pokraji-
na, odvojenog područja pod francuskom upravom koje je uključivalo još i Korušku,
Kranjsku, Gorišku, civilnu i vojnu Hrvatsku te Dubrovnik!?.

Sl. 54. Mala veduta Krka, tiskana u Staatsdruckerei, oko 1840.

!38 Za Istru: Ivetic, Oltremare; Ivetic, Istria moderna; M. Sangalli, Le smanie per Veducazione. Gli scolopi a
Venezia tra Sei e Settecento, Viella, Roma, 2012. Za Dalmaciju: F. Venturi, Settecento riformatore, tom V/2,
La Repubblica di Venezia, 1761-1797, Einaudi, Torino, 1990.; D. Božić Bužančić, Južna Hrvatska u Europskom
fiziokratskom pokretu, Književni krug, Split, 1995.

13 T, Erber, Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, Societa dalmata di storia patria, Scuola dalmata dei ss.
Giorgio e Trifone, Venezia, 1990-1991; A. Apollonio, Llstria veneta dal 1797 al 1813, Istituto regionale per
la cultura istriana, Libreria editrice goriziana, Trieste, Gorizia, 1998.; Napoleon na Jadranu. Napoleon dans
FAdriatique, ur. J. Šumrada, Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče, Koper, 2006. Usp.
također: D. Roksandić, Vojna Hrvatska-La Croatie militaire. Krajiško društvo u Francuskom Carstvu (1809.-
1813.), Školska knjiga-Stvarnost, Zagreb, 1988. (2 toma).

eee o e e e o e e e e e & e e e e e e o / o 94 eo 6 o oo ee e e e e e e e o e e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

a

YA Guam hi. d TII II ija
7 T TIA O TIE NITII
DEL Irm rr

(REDNI ME
A * “si

Watamenaći das Bait trik

K.K.CADETTEN-INSTITUT

drito kaat e igitea gita d šžart s ie

Sl. 55. Kromolitografija C. i K. Vojno pomorske Akademije u Rijeci, Beč, Reiffenstein-Rosch, 1860.

Republiku sv. Vlaha su, naime, Francuzi ukinuli 1808.'%. Napoleonove godine su
bile prepune reformi. Na neki način, stari režim je izbrisan 1806.-1807. s ukida-
njem prijašnjih institucija kao što su to bile bratovštine i komunalni statuti te
uvođenjem Napoleonovog zakonika i novih poreza. Ali, Napoleonova epizoda je
bila kratkotrajna i već se 1813. urušila ova teška konstrukcija. S nestankom Vene-
cije, Istočni Jadran je postao strateški važno područje za velike sile. U godinama
između 1798. i 1813. zabilježeni su upadi prvo ruskih flota, a zatim i engleskih.
Vrlo brzo, međutim, već 1814., Austrijanci se vraćaju na jadransku obalu, sve do
Budve.

140 S, Ćosić, Dubrovnik nakon pada Republike (1808.-1848.), Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akade-
mije znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1999.

eee o o e o o o e e e e & e e e e e e e / e 95 eo 6 06 o o ooo e e e e e e o o e e e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Devetnaesto stoljeće

Devetnaesto stoljeće počinje 1797. padom Mletačke Republike, ili, ako želimo, 1814.
uspostavom austrijske vlasti. O tome bi se moglo raspravljati. Austrija je dobila ci-
jelo mletačko primorje i područje nekadašnje Dubrovačke republike. Na Bečkom
kongresu Republika sv. Vlaha nije vraćena u prijašnje stanje, a habsburški suvere-
nitet nad Istočnim Jadranom priznale su sve ostale europske monarhije. Do dana
današnjeg, nakon Rima i Bizanta, nijedna država nije imala tako veliki posjed na
istočnoj obali Jadrana - protezao se od Grada i Gorizije do Budve. Južnije je opstalo
Osmansko carstvo i Rumelijski pašaluk sa sandžacima na albanskom području i sa-
mostalnom Crnom Gorom. Skadarski sandžak je bila najrazvijenija teritorijalna jedi-
nica na albanskom primorju!*'. Bosanski pašaluk je i dalje bio zaleđe Dalmacije, ali
sada austrijske. Nakon srpskog ustanka 1804., njegovog krvavog gušenja, drugog
ustanka i stvaranja 1816. samostalne srpske kneževine pod vodstvom Miloša Obre-
novića, cijelo je područje ušlo u razdoblje nestabilnosti i sve veće anarhije musli-
manskih velikaša prema središnjoj vlasti u Istanbulu'*. Jasna podjela između Istoka
i Zapada na Istočnom Jadranu, postala je još izraženijom u godinama restauracije.
Habsburški reformizam je bio u potpunoj suprotnosti s nemarom koji je vladao u
osmanskim zemljama.

Habsburški je Jadran nakon 1816. obuhvaćao četiri administrativne cjeline: Kralje-
vinu Iliriju, Hrvatsku (između Rijeke i Senja), Vojnu krajinu (od Senja do Karlobaga)
i Kraljevinu Dalmaciju. Kraljevinu Iliriju su činile povijesne pokrajine Koruške, Kranj-
ske, Goriške, Trsta i Istre, a prestala je s postojanjem 1849., iako je sama vladarska
titula zadržana sve do 1918.'%. Goriška, Gradiška, Trst i Istra (mletačka i austrijska)
činili su Austrijsko primorje, upravnu jedinicu srednjeg nivoa'**. Prema novom admi-
nistrativnom uređenju Istra je prvo označena kao markgrofovija, zatim kao okružje i
tek su 1825. sjedinjeni mletački i habsburški dijelovi. Toj su novoj upravnoj jedinici
pridruženi Kastavska kapetanija, Podgrad s okolicom i bivši dalmatinski otoci Krk,
Cres i Lošinj'??. Takvo je stanje ostalo nepromijenjeno sve do kraja Habsburške mo-

'41 S. N. Naci, Pashallčku i Shkodres ne vitet e para te shek. XIX, 1796-1831, Akademia e Shkencave e RPS ta
Shqipšrise, Instituti i Historise, Tirana, 1986.

142 Istorija srpskog naroda, 5. tom, t. 1-2, Od prvog ustanka do Berlinskog kongresa, 1804.-1878., Srpska
književna zadruga, Beograd, 1981.; Istorija Crne Gore, 4. tom, Sazdanje crnogorske nacionalne države, 1796-
1878, t. 1-2, ur. B. Pavićević, Istorijski institut Crne Gore-Pobjeda, Podgorica, 2004.-2006.

13 [stria e Dalmazia nel periodo asburgico: dal 1815 al 1848, ur. G. Padoan, Longo editore, Ravenna, 1993.
"4 U, Cova, Lamministrazione austriaca a Trieste agli inizi dell'800, Giuffre, Milano, 1971; Isti., Trieste e il suo
hinterland in epoca austriaca: rapporti economico-istituzionali con Carinzia, Stiria, Carniola, Gorizia, Istria e
Veneto, Del Bianco, Udine, 2005.

'5 B, Stulli, Istarsko okružje 1825.-1860., Historijski arhiv, Pazin-Rijeka, 1984.

96

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

narhije. Upravni ustroj je garantirao stari subjektivitet istarskoj provinciji i to je pri-
donijelo jačanju osjećaja prema regionalnoj pripadnosti. Nestanak mletačke Istre
doveo je do stvaranja novih ravnoteža između nastajućih nacionalnih skupina. U
tako proširenoj pokrajini koja je uključivala i Kvarner, talijanski izvorni govornici,
većinski u urbanim sredinama i na primorju, nisu više bili brojčano nadmoćni u od-
nosu na Slavene.

Dalmaciji je 1816. dodijeljen status kraljevine, što je bilo Značajno priznanje i isti-
calo je ideju o teritorijalno jedinstvenoj Dalmaciji te o sredozemnom kraljevstvu
Habsburgovaca. | ovdje je uprava, u početku, pažljivo postupala kako ne bi narušila
prethodne hijerarhije. Također je priznavala određene posebnosti kao što je to bio
slučaj s Dubrovnikom i Bokom kotorskom. Tek je 1825. pokrenut preustroj kraljevi-
ne i njeno pretvaranje u pokrajinu'*%. Bez obzira na to, komunalna i vlaška Dalmacija
i dalje su opstajale.

U Istri i Dalmaciji su ponovo uspo-
stavljene feudalne sudske nadlež-
nosti, iako su bile podređene su-
dovima prvog stupnja. Od 1825.
do 1849. učvrstio se upravno-
sudbeni sustav čija je hijerarhija,
odozdo prema gore, obuhvaćala
općine, kotare, okruge i pokra-
jine. Novi stalež profesionalnih
birokrata proširio se po glavnim
mjestima i pridonio smanjivanju
napetosti između pučana i ugled-
nika. Radilo se o novom položaju
države, odnosno o njenom uvjer-
ljivijem prisustvu u društvu. Istar-
ska i dalmatinska vladajuća klasa
sudjelovale su, kao nikad do tada,
u stvaranju pokrajinskog politič-
kog napretka'*“. Dakle, Habsbur-
ška monarhija je značila državu s
opipljivim smislom, državu koja

Sl. 56. Mala veduta Viške luke, 5 . '
tiskana u Staatsdruckerei, oko 1840. razvija svoje pokrajine.

146 ŠT, Peričić, Povijest Dalmacije od 1797. do 1860., Matica hrvatska, Zadar, 2006.
"7 K. Clewing, Staatlichkeit und nationale Identitatsbildung. Dalmatien in Vormćrz und Revolution,
Oldenbourg, Munchen, 2001.

eee o e e e o o e e e e & e e e e e o o / e 97 eo 06 06 o o ooo e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Mud Alt del KA idi prhe Oorbitojntke von diko Loghum. ia Wea “ Kreni

STADT € URZDLA,

(Kreis Spalata. Babna

Sl. 57. Veduta grada Korčule u Dalmaciji, djelo R. Alta i J. Zahradniczeka, Beč, 1841.

Tokom restauracije izvršena je i reorganizacija crkvenih struktura'#. Sjemeništima
je povjeren zadatak stvaranja obrazovanih i kompetentih svećenika koji će biti u
stanju voditi vjernike u vjeri i svakodnevnom životu, uz poštivanje državnog pore-
tka. Crkva je podčinjena vladaru koji je bio, dakako, jamcem katoličke tradicije, ali
samo kao svjetovnjak. Novih svećenika je bilo manje nego prije, ali su bili veoma
obrazovani te su kao stalež dodatno ojačali svoju ulogu posrednika između seo-
skog društva i države.

Općine su bile jedinice za ubiranje poreza koji se temeljio na vrijednosti zemlje,
odnosno bio je to porez na nekretnine. U tu je svrhu dvadesetih godina ostvaren
katastar Franje I. (prema imenu tadašnjeg cara), prva detaljna mjernička i statistička
evidencija zemljišta!'*?. Sveukupno, mnogo se toga mijenjalo u odnosu na prethod-

'#8 Veneto, Istria e Dalmazia tra Sette e Ottocento. Aspetti economici, sociali ed ecclesiastici, ur. F. Agostini,
Marsilio, Venezia, 1999.
'% M. Manin, Zapadna Istra u katastru Franje I. (1818.-1840.), Srednja Europa, Zagreb, 2006.

eee o o e e o o e e e e a e e e e e o o / o 98 eo 6 06 o o ooo eee e o o e eo e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

no stoljeće. Država je postajala opipljiv element u društvu, od žandara do poreznog
sustava i organizacije sudstva, s posve različitim načinom postupanja u usporedbi
S prijašnjim mletačkim običajima. Ali Venecija je, ipak, u kolektivnoj memoriji i ima-
ginaciji ostala bivšim glavnim gradom, što je postalo očito tokom zbivanja u 1848.
godini.

U Dalmaciji je teritorijalni preustroj iz razdoblja 1825.-1848. povećao važnost ma-
njih mjesta koja su postala sjedištima prvostupanjskih sudova. Zadar, Šibenik, Split,
Dubrovnik i Kotor ostali su okružna središta. Prisutnost sudova je potaknula širenje
činovničkog staleža u nepristupačnijim područjima regije. Novi društveni prestiž
ostvaruju odvjetnici, nastavnici, tehničari raznih struka, inženjeri. Novo upravno
uređenje je u određenoj mjeri omogućilo zbližavanje primorja i unutrašnjosti. Duž
obale, Austrijski Lloyd je uveo brze parobrodske linije od Trsta do Kotora.

Na tom istom austrijskom Istočnom Jadranu na lokalnim gospodarstvima vladali
su teški uvjeti. U periodu od približno pola stoljeća, od 1770. do 1820., mnoge su
zajednice propale zbog višestrukih nestašica hrane, poledica i upropaštenja ma-
slinarstva. Na cijelom istarskom priobalnom području došlo je do sloma malih po-
ljoprivrednika. U Dalmaciji, uobičajeni proizvodi kao što su vino, ulje, sušeno voće,

Sl. 58. Cavtat u Dalmaciji, Beč, oko 1840.

99

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Erobg Nosi v balmdclk (Dla fotograle krvali) Pr. Ohalupaj

Sl. 59. Veduta grada Herceg Novog Františeka Chalupe, českog slikara i ilustratora, 1875.

žitarice i povrće nisu više bili dostatni za prehranu stanovništva. Tek je uzgajanje
krumpira nakon 1820. prvi put smanjilo učinke nestašica i pothranjenosti što su pe-
riodično pogađali ove populacije. Ribarstvo, konzerviranje ribe, poneka solana kao
npr. ona Paška te pomorska obalna kabotaža dopunjavali su dalmatinsku privredu
koja je bila usmjerena na regionalnu robnu razmjenu. Iz unutrašnjosti se dovozilo
žito, krupna i sitna stoka, sirevi i mliječne prerađevine, drvo, sirova vuna, vosak, dok
su se iz prekomorskih luka dopremale razne žitarice, riža, tjestenine, rukotvorine,
tkanine i luksuzni predmeti'?". Valja istaknuti kako su gradovi preživjeli zbog rob-
ne razmjene bosanskih proizvoda s onima iz Ancone, Pesara, Riminija, Istre, Trsta i
Venecije. Postojale su i neke vrhunske tvrtke, kao što je npr. bila zadarska tvornica
likera. Zadar je imao najveće ruralno zaleđe u cijeloj kraljevini, dok je Šibenik bio
završna točka trgovinskih puteva kroz rijeku Krku. Split je bio čvorištem trgovine

150 Š, Peričić, Gospodarske prilike Dalmacije od 1797. do 1818., Književni krug, Split, 1993.

eee o o e e o o e e e e & e e e e e e eo / e 100 eo 6 o o o o ee e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

između Jadrana i Bosne, dok su Dubrovnik i Kotor predstavljali morske izlaze za
Hercegovinu i Crnu Goru. Bili su to neveliki gradovi: 1869. Zadar je imao 8.000 sta-
novnika, Šibenik 6.100, Trogir 3.000, Split 12.200, Dubrovnik 5.300 i Kotor 2.000 sta-
novnika. U cijeloj Dalmaciji je 1870. živjelo oko 450.000 stanovnika. lako mali, ti su
gradovi zbog svojih upravnih, gospodarskih, društvenih i kulturnih uloga predstav-
ljali realnost vremena. U njima su se nalazila materijalna bogatstva, zemljoposjed-
nici, trgovine, uredi, činovnici, škole, novosti.

Pored priobalne, postojala je otočna Dalmacija. Od Raba do Korčule, od Cresa do
Hvara i Brača, na svakom otoku je postojao referentni grad za rasuta sela i popri-
lično surova ruralna područja. Manji otoci, kao što je to bio slučaj sa Zadarskim i
Šibenskim otočjem, ili s Čiovom i Šoltom pored Splita, imali su komplementarnu
ulogu u odnosu na središte okruga". Otoci Rab, Pag, Brač, Hvar, Korčula i Lastovo,
iako vezani za primorske gradove, bili su zasebni sistemi sa svojim privrednim po-
sebnostima: ribarstvom na Visu, brodogradnjom na Korčuli, vinogradarstvom na

PRDUPBITO DEDA O BKEA LU OFTINIE.

Sl. 60. Prospekt grada Rijeke, veduta A. C.von Mayera, tiskana u Beču, izdavač Mansfeld & Comp., oko 1840.

151 J, Faričić, Geografija sjevernodalmatinskih otoka, Školska knjiga, Zadar-Zagreb, 2012.

101

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Hvaru i Korčuli, eksploatacijom kamena na Braču, solanom na Pagu. Između njih je,
također, postojala hijerarhija međuzavisnosti i gospodarskih odnosa, kao npr. Visa
prema Hvaru i Braču, Korčule prema poluotoku Pelješcu.

U 18. stoljeću pomorstvo je doživjelo značajan porast u Dubrovniku i u Perastu u
Boki kotorskoj, ali je Napoleonovo razdoblje ugasilo tu uspješnu privrednu granu.
Kapitali i ljudski resursi su se preselili u Trst, tako da se 1815. moralo krenuti od
početka. U stvari, samo je Trst prosperirao kao glavna luka carstva. U dalmatinskoj
građanskoj klasi počela se javljati misao o gospodarskom integriranju regije s Bo-
snom kao svojim tradicionalnim tržistem, a zatim i s Hrvatskom. Dalmacija je tre-
bala postati mostom između Italije i europskog dijela Turske. Takvim bi trgovinskim
posredovanjem, pomorstvom i ponekom specifičnom poljoprivrednom djelatnosti
možda podigli opće gospodarsko stanje u regiji. Kotorsko i dubrovačko pomorstvo
se oporavilo nakon 1830., Senj je zabilježio određeni uzlet, dok se Rijeka afirmirala
kao obećavajuća pomorska luka. U zadnjem razdoblju jedrenjaka dogodio se veliki
procvat Lošinja. Dalmatinski brodovi su plovili sve do Crnog Mora kako bi dopre-
mali žitarice s ruskih i ukrajinskih žitorodnih polja do Austrije. Tome treba pridodati
i rast u proizvodnji vina od 1850. do 1880. Prvi put su se dalmatinska vina počela
prodavati na talijanskom i europskom tržištu. Sve je to doprinijelo nastajanju podu-
zetne i trgovačke ruralne buržoazije u Istri i Dalmaciji.

Bečka kriza iz ožujka 1848. donijela je i Istočnom Jadranu mnoge novitete!?, Su-
dionici ustanka su tražili donošenje ustava kojim bi ostvarili svoja politička prava.
U ožujku je pak stigla vijest o proglašenju Venecije Republikom sv. Marka, nezavi-
snom, demokratskom, protuhabsburškom. Talijanska trobojnica u obliku zastava i
kokardi počela je kružiti po istarskim i dalmatinskim lukama. Brojni su simpatizeri i
dobrovoljci iz Boke kotorske, Dalmacije i Istre otišli obraniti republiku. U međuvre-
menu, u svibnju su se održali izbori za Frankfurtski parlament, odnosno prvu sve-
njemačku ustavotvornu skupštinu, na kojoj je sudjelovala i Istra i za ustavotvornu
skupštinu u Beču za područja pod habsburškom monarhijom. Trst i Istra su sma-
trani krajnjim južnim dijelovima ujedinjene Njemačke, a Jadran trećim njemačkim
morem. Uslijed sukoba u Lombardiji između Pijemonteza i Austrijanaca, mješovita
napuljsko-sardinijska flota ušla je u Jadran kako bi pružila podršku Karlu Albertu i
njegovoj vojsci na putu do Venecije. Prisutnost ove prve talijanske flote na Jadranu
dovela je do jačanja austrijske obalne obrane i do neizvjesnosti u istarskim gra-
dovima. U Dalmaciji su se tijekom ožujka formirali provenecijanski odbori kojima
je austrijska vojska odmah priprijetila, dok su u Boki kotorskoj protiv njih izravno

152 [q Venezia Giulia e la Dalmazia nella rivoluzione nazionale del 1848-1849. Studi e documenti, Del Bianco,
Udine, 1949-1950, (3 toma); S. Obad, Dalmacija revolucionarne 1848./49. godine. Odabrani izvori, Izdavački
centar Rijeka, Rijeka, 1987.

102

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 61. Golf von Quarnero (Kvarnerski zaljev) razglednica s početka 20. stoljeća
koju je u Opatiji izdao Tomašić.

intervenirale crnogorske trupe. Istovremeno je stigla i vijest da je sabor u Zagrebu,
osnažen podrškom koju je ban Jelačić davao Habsburgovcima, zatražio ujedinjenje
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Karlo Albert je 25. srpnja pretrpio poraz u Custozi te je nakon toga usljedilo primir-
je. Napuljska i sardinijska flota napustile su Sjeverni Jadran i Venecija je ostala sama
u borbi protiv Austrijanaca. U Beču je ustavotvorna skupština započela s radom u
srpnju. Osjetio se dašak liberalnosti. Konstituanta je 26. srpnja 1848. ukinula kmet-
stvo, ali je stanje u carstvu i dalje bilo neizvjesno. Nakon što je proglasila nezavi-
snost, Mađarsku su zauzele hrvatske trupe bana Jelačića. Car Ferdinand je, uslijed
pobune u Beču, pobjegao s cijelim dvorom u Olomouc (Moravska). Kriza monarhije
je bila potpuna i samo su vojne snage uspjele spasiti carstvo. U prosincu je car Fer-
dinand abdicirao u korist nećaka Franje Josipa, a ovaj je 4. ožujka 1849. raspustio
ustavotvornu skupštinu koja je zasjedala u Kromerižu te proglasio oktroirani ustav.
Krajem 1848., pomorska eskadra Pijemonta se još jednom pojavila pred obalama
Istre. U ožujku 1849. ponovo je započeo rat između Karla Alberta i Habsburgovaca,
ali je bio kratkotrajan. Nakon definitivnog poraza Pijemonta kod Novare, flota se u
travnju povukla s Jadrana, a u kolovozu je Venecija primorana na predaju nakon 17
mjeseci nezavisnosti. Austrijski ustav, proglašen carskim ukazom 4. ožujka 1849.,

o... ... 0.000.000 0600006006000. 0. 103 ......o.. 0.0.0000 0000600600606 o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

LA REGIA MARINA ITALIANA
NELLA GUERRA MONDIALE 1915-1918
LE BAS NAVALI SUE DUE SPONA DEL RORAVCO

ML INIZIO DELLA CLJERER (LE

Aa/ savnjice sgvearde 1eho cari
Jr selena faFel'-a 3 kvssrane
sfralegreg Cell ale iP Tdridten a
AP IDOPO LOVE HUDATCI Prere da
5 goposj'e

Bye. tufa dari Parane grbavi 1

; pr FR) 4 tpjohrre
He 360 Conroe 7 Ze rajura,
2 prore'e obrte PAS DQPB ED

ograničio je slobode koje je
tražila ustavotvorna skupština.
Liberalna revolucija je bila za-
vršena. U rujnu 1852. rezoluci-
jom su u Austrijskom carstvu
objedinili javnu upravu i sud-
stvo, kao što je to bilo u vrijeme

> ophaqvrazeone zale cošve =
=. ce 190%
<n

restauracije. Država je ponovo
ojačala u odnosu na lokalne
sampouprave. Razdoblje od
1851. do 1860. zove se Bachov
apsolutizam, prema barunu
Alexandru Bachu, opunomoće-
nom ministru unutarnjih poslo-
va. Tada su ukinuti svi liberalni
politički zahtjevi, a državna re-
akcija je zavladala društvenom
klimom. Ipak, feudalni sistem je
definitvno napušten, a u godi-
nama policijske vladavine po-
krenute su razne inicijative za
poboljšanjem stanja u carstvu.
Franjo Josip je 1860. ponovo
vratio politički život u Austrij-
sko carstvo. Poveljom od 20.
listopada uspostavljeni su ili
obnovljeni pokrajinski sabori.
Istarska markgrofovija, iako je zajedno s Trstom te Goriškom i Gradiškom i dalje pri-
padala Austrijskom primorju, dobila je svoj pokrajinski sabor sa sjedištem u Poreču.
Na prvoj saborskoj sjednici, talijanska je većina odbila izabrati dvoje zastupnika u
Carevinsko vijeće. Sabor je raspušten i izabrani su drugi predstavnici, lojalni caru.
U Dalmaciji, skupština je imala svoje sjedište u Zadru. Zagrebački sabor je ponovo
zatražio od cara pripajanje Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji. Franjo Josip je odobrio
Hrvatima raspravu o tom pitanju s dalmatinskim izaslanicima koje je imenovao voj-
ni namjesnik. Međutim, nijedan dalmatinski zastupnik nije prihvatio banov poziv za
sastanak. Nakon što je Hrvatski sabor jednostrano proglasio priključenje Dalmacije
Hrvatskoj, narasla je klima protivljenja i užarene konfrontacije između dalmatinskih
intelektualaca. U prvom sazivu dalmatinskog sabora, nakon izbora u travnju 1861.
talijanske i automističke stranke osvojile su 29 mandata, dok su Hrvati i Srbi, koji su

Sl. 62. Pomorske baze na dvijema obalama Jadrana,
razglednica, objavljena oko 1918.

104

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

bili za ujedinjenje s Hrvatskom, dobili 12 mandata. Nakon glasovanja o tom pitanju,
pobijedila je talijanska većina. Mandatari iz autonomističke stranke, na prijemu u
Beču kod cara Franje Josipa, dobili su garanciju o samostalnosti Dalmacije kao au-
tonomne pokrajine. Stanje je ostalo nepromijenjeno sve do 1918., unatoč stalnom
zalaganju hrvatskih političara da se Dalmacija spoji s Hrvatskom i Slavonijom !?.
Treći talijanski rat za nezavisnost i prvi pravi sukob između Austrije i Italije, zapam-
ćen zbog Viške bitke, pokrenuo je proces nacionalnog razdvajanja na jadranskom
prostoru: Talijani s jedne strane, Slovenci, Hrvati i Srbi s druge. Za Italiju su Istra i
Dalmacija postale neoslobođenim zemljama (terre irredente), jednim simboličnim
prostorom koji je opteretio kolektivnu imaginaciju i talijansku politiku do 1918.
pa i kasnije. Zadnjim preuređenjem Habsburškog carstva 1867. stvorena je dvoj-
na Austro-Ugarska monarhija. Austrijskom dijelu, takozvanoj Cislajtaniji, pripali su
Istra, Trst, Goriška i Dalmacija, dok je Rijeka prešla pod Mađarsku krunu. Hrvatska
je dogovorila s Ugarskom status djelomične samostalnosti i zadržala kontinuitet
Sabora kao političkog subjekta'?*. Postojanje Vojne krajine više nije imalo smisla te
je postupno razvojačena i definitvno ukinuta 1881. Od njenih primorskih mjesta,
Hrvatskoj su pripali Senj i Karlobag.

U međuvremenu, nakon stalnih ustanaka u razdoblju od 1830. do 1860. (najsnažniji
je bio onaj iz 1858.) i sukoba između Turaka i Crnogoraca u Bosni i Crnoj Gori, sa-
zreli su uvjeti za Veliku istočnu krizu, čiji je detonator bio protuturski Hercegovački
ustanak 1875. Srpsko-turski rat 1875.-1876. i austroguarska okupacija Bosne i Her-
cegovine 1878. bili su ključni trenuci za redefiniciju vlasti na ovom prostranom po-
dručju'?. U ljeto 1878. spojene su zemlje koje su stoljećima bile podijeljene vojnim
granicama: Dalmacija, Bosna i Vojna krajina. Prvi put nakon Rimskog carstva dalma-
tinsko primorje i njegovo duboko zaleđe našli su se pod istom državnom vlašću. Te
iste godine Berlinski kongres je prihvatio austrougarsku okupaciju Bosne i priznao
državnu suverenost Srbije i Crne Gore. Ova posljednja, do tada potpuno planinska
država, dobila je luke Bara i Ulcinja. Kneževini Crnoj Gori je, međutim, trebalo neko-
liko godina kako bi uspostavila nadzor nad dobivenim teritorijama. Naime, pored
nje, nakon skupštine Prizrenske lige iz 1879., nastajala je i albanska nacija '?*. U sva-

53 R, Petrović, Nacionalno pitanje u Dalmaciji u 19. stoljeću (Narodna stranka i nacionalno pitanje 1860-1880),
Svjetlost-Prosvjeta, Sarajevo-Zagreb, 1982. (Sarajevo, 1968.); A. Suppan, Oblikovanje nacije u građanskoj
Hrvatskoj (1835.-1918.), Naprijed, Zagreb, 1999.

154 J, Šidak, M. Gross, |. Karaman, D. Šepić, Povijest hrvatskoga naroda g. 1860-1914., Školska knjiga, Zagreb,
1968.

155 Istorija srpskog naroda, 5. tom, t. 1-2, Od prvog ustanka do Berlinskog kongresa, 1804-1878, Srpska
književna zadruga, Beograd, 1981.

'56 N, Clayer, Aux origines du nationalisme albanais. La naissance d'une nation majoritairement musulmane
en Europe, Karthala, Paris, 2007.

105

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

kom slučaju, Istočni Jadran, do tada podijeljen između Habsburgovaca i Osmanlija,
dobio je u Crnoj Gori novu državnu tvorevinu koja ih je razdvajala.

I dok je Rijeka, nakon kratkotrajne hrvatske vladavine od 1848. do 1867., ponovo
postala stvarnim odvojenim tijelom (corpus separatum) ugarske krune od 1867. do
1918., odnosno jadranskom periferijom velike Budimpešte, u Istri je lokalni politič-
ki život doveo do polarizacije između talijanske i hrvatsko-slovenske stranke, a u
Dalmaciji između autonomne i narodne stranke, kasnije između Talijana s jedne i
Hrvata i Srba s druge strane'"“. U Istri su sučeljavanja bila žestoka, od izbora do iz-
bora. Nacionalne stranke su međusobno podijelile područje - talijanskoj stranci u
potpunosti je pripadalo sjeverno i zapadno priobalje, hrvatskoj stranci u potpuno-
sti je pripadala istočna Istra (Kastav, Volosko, i otoci Krk i Cres), a slovenskoj stranci
Podgrad i unutrašnjost Koparštine. Stanje je bilo neodređeno u unutarnjem dijelu
poluotoka, gdje su gradići bili u talijanskim rukama, ali je većina seoskog stanovniš-
tva bila hrvatske narodnosti. Pogotovo je na tom području sraz među nacijama bio
vatreniji'?*. U Dalmaciji, nakon pobjede hrvatsko-srpske stranke 1870. na izborima
za pokrajinski sabor, počeo je politički pad stranke autonomista. Talijani su uspjeli
upravljati Splitom do 1882., a općinama Dubrovnikom i Kotorom, u koaliciji sa srp-
skim katolicima, do 1900. Međutim, hrvatsko političko osnaživanje bilo je neizbjež-
no, prije svega zbog njihove velike demografske većine. lako je građanski stalež
postojao u svim dalmatinskim gradovima, na kraju je samo Zadar ostao talijanski u
upravnom i civilnom smislu.

Presudna je 1908. godina. Donošenjem ustava u Osmanskom carstvu, nakon držav-
nog udara Mladih Turaka, pokrenut je val reformi. Počela je gradnja pravne države
kroz novi porezni sustav, uvedeno je obrazovanje, obavezno služenje vojnog roka,
turski je postao službenim jezikom, dakle, sve ono što je Austrija ostvarila tokom re-
stauracije došlo je na dnevni red i na južnom jadranskom priobalju, u Albaniji. Kao
odgovor na novu politiku Istanbula, zabilježeni su albanski narodni ustanci 1910. i
1912., iako treba spomenuti kako su u tim godinama albanski politički predstavnici

'57 Dalmacija 1870., ur. D. Foretić, Matica hrvatska, Zadar, 1972.; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod
u Istri, Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Pazin, 1967.-1973. (2 toma); L. Monzali, Italiani di
Dalmazia, dal Risorgimento alla Grande guerra, Le lettere, Firenze, 2004.; Dalmacija 1870-ih u svjetlu bečke
politike i “istočnoga pitanja“, ur. J. Vrandečić, M. Trogrlić, Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2007.;
A. Cetnarowicz, Die Nationalbewegung in Dalmatien im 19. Jahrhundert: vom “SSlawentum' zur modernen
kroatischen und serbischen Nationalidee, P. Lang, Frankfurt am Main, New York, 2008.

158 \V/, D'Alessio, // cuore conteso. II nazionalismo in una comunita multietnica: I'Istria asburgica, Filema, Na-
poli, 2003.; Nazionalismi di frontiera. Identita contrapposte sull/Adriatico nord-orientale, 1850-1950, ur. M.
Cattaruzza, Rubbettino, Soveria Mannelli, 2003; F. Wiggermann, K.u.K. Kriegsmarine und Politik. Ein Beitrag
zur Geschichte der italienischen Nationalbewegung in Istrien, Osterreichische Akademie der Wissenschaf-
ten, Wien, 2004.

15 A, De Benvenuti, Storia di Zara dal 1797 al 1918, Bocca, Milano-Roma, 1953.

106

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 63. Mjesta ratovanja na Jadranu, razglednica iz 1915.

prvi put sudjelovali u parlamentarnom životu osmanskog glavnog grada.

Te je godine (1908.), Bosna i Hercegovina efektivno pripojena Dvojnoj monarhiji,
što je dovelo do međunarodne diplomatske krize. Srbija je imala aspiracije na ja-
dransku luku te se osjetila ugroženom austrougarskim širenjem. Crna Gora, kako
bi ojačala svoj politički status, proglasila se kraljevinom 1910. Povoljna klima za
ustanak u Albaniji i talijanska invazija Tripolitanije u rujnu 1911., ohrabrile su Srbiju,
Bugarsku, Grčku i Crnu Goru te su one sklopile tajni savez kako bi napale Osmansko
carstvo u tzv. Europskoj Turskoj. Prvi balkanski rat 1912. pokazao je neočekivanu
vojnu sposobnost balkanskih država, dok je drugi, u kolovozu 1913., doveo do ko-
lapsa Bugarske i dodatnog jačanja Srbije. Međutim, već na Londonskoj konferenciji
1912.-1913., na zahtjev Austro-Ugarske donesena je odluka o stvaranju nezavisne
države Albanije!%. To je zatim potvrđeno u Bukureštu nakon Drugog balkanskog
rata i na konferenciji u Firenci 1913., kada su određene granice ove nove balkanske
države. Unatoč dvjema vojnim pobjedama, Srbija nije dobila toliko željeni izlaz na
more. Nastanak Albanije označio je konačan kraj dugotrajnog osmanskog suvere-
niteta (1479.-1913.) nad južnim dijelom Istočnog Jadrana. Sada, pored austrijskog

'9 FE, [vetic, Le guerre balcaniche, il Mulino, Bologna, 2006.

...... 0.000.000 06000060. .0. oo 107 ......o.. 0.0.0000 0000.00.00 oo o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

primorja, nalazile su se dvije male i slabašne države, Crna Gora i Albanija, obadvije
podložne rastućim talijanskim utjecajima.

Balkanski su ratovi razbuktali nacionalističke strasti na Jadranu. Mlađe generacije
Talijana, Hrvata i Srba uvjerene su kako samo rat može biti konačno rješenje za po-
djelu teritorija prema nacionalnom ključu '“'. Ipak, za definitivnu bilancu o drugoj
polovici 19. stoljeća, koja se protegla do 1914., treba uzeti u obzir i novosti što su
zahvatile Istočni Jadran. Dakako, radi se o stvaranju nacija, ali i modernizaciji. Pre-
obrazba većih gradova kao što su Trst, Pula, Rijeka, a donekle Zadra i Splita, bila
je nezadrživa u periodu od 1880. do 1914.'%, Proces razvoja je dinamičniji u Istri,
zahvaljujući poboljšanim životnim uvjetima u seoskim područjima i izgradnji ade-
kvatne cestovne i željezničke mreže koja je povezivala mnoga mjesta. Trst i Rijeka se
uspješno razvijaju kao manje metropole na moru zbog povezanosti, željezničkom
prugom, s Bečom i Budimpeštom. Za ta je dva grada početkom 20. stoljeća bilo
planirano da u budućnosti povećaju broj stanovnika, Trst na 500.000, a Rijeka na
250.000!'%. lako je plemstvo još uvijek zadržalo poneki značajniji položaj, istočnoja-
dranska građanska klasa, u pravilu dvojezična ili trojezična, početkom 20. stoljeća
preuzela je potpunu prevlast u političkom, javnom i civilnom području djelovanja.
Ta je buržoazija istovremeno nacionalistička i kozmopolitska, spremna prigrliti ta-
lijanski ili jugoslavenski nacionalni projekt, ovisno o okolnostima. Ovo se razdoblje
danas ponovo razmatra, iako je od tada prošlo jedno stoljeće, zbog previše pojed-
nostavljenog pamćenja o sukobima između raznih nacionalizama'**. U posljednjim
desetljećima vladavine, u Habsburškoj monarhiji se pojavila posebna strast prema
moru i Jadranu. O tome najbolje svjedoče arhitektura i urbanizam, znanstveni razvoj
i njegova primjena na more i pomorstvo, izgradnja prostora između Beča i Jadrana,
kao da su željeli stvoriti neku vrstu Rimskog carstva modernog doba. Istovremeno,
za taj je zadnji period monarhije karakteristična i kriza identiteta uslijed pojma dr-
žave-nacije, militarizma, želje za dokazivanjem i potvrđivanjem položaja sile.

15! [vetic, Un confine nel Mediterraneo, p. 243-244.

192 |, Karaman, Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću, Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest,
Zagreb, 1972. Isti, Hrvatska na pragu modernizacije 1750.-1918., Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.

'93 E, Apih, Trieste, con la collaborazione di G. Sapelli, E. Guagnini, Laterza, Roma, Bari, 1988.; M. Cattaruz-
za, Trieste nell'Ottocento. Le trasformazioni di una societa civile, Del Bianco, Udine, 1995.; Storia eco-
nomica e sociale di Trieste, vol. 2, La citta dei traffici, 1719-1918, ur.: R. Finzi, L. Panariti, G. Panjek, Lint,
Trieste, 2003.

'4A, Ara, Fra nazione e impero. Trieste, gli Asburgo, la Mitteleuropa, Garzanti, Milano, 2009.; A. Riosa, Adria-
tico irredento. Italiani e slavi sotto la lente francese (1793-1918), Guida, Napoli, 2009.. Usp. također Bosetti,
De Trieste a Dubrovnik.

108

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Dvadeseto stoljeće

Za Austriju je rat iz 1914. tre-
bao biti test i potvrda vla-
stitog položaja sile. Neoče-
kivano, pretvorio se u Prvi
svjetski rat, oružani sukob koji
je označio prekretnicu i na Ja-
dranu i zaključio dugačko 19.
stoljeće. Austro-Ugarska je u
kolovozu 1914. napala Srbiju,
ali nije postigla niti jednu po-
bjedu. Porazi Austro-Ugarske
vojske ohrabrili su Italiju te
je ona zauzela otok Sazan na
ulazu u Vlorski zaljev u prosin-
cu 1914., dok su istovremeno
britanski i francuski brodovi
pokušavali uspostaviti po-
morsku blokadu u Otrantskim
vratima i na taj način izolirati
Austro-Ugarsku. Italija, iako
je bila članicom Trojnog sa-
veza, proglasila je svoju neu-
tralnost. Nakon što su propali
pregovori s Bečom o naknadi
Sl. 64. Crveni križ u Prvom svjetskom ratu, u pozadini Kopar, za ulazak u rat, Rim je pokre-
razglednica izdana 1916. nuo tajne pregovore s Antan-

tom. Na temelju tajnog Lon-
donskog ugovora iz 1915. Italiji su za oružanu borbu, osigurani Trentino, Južni Tirol,
Trst, Istra i sjeverna Dalmacija. Istovremeno, Antanta je Srbiji obećala Bosnu i Her-
cegovinu i izlazna more. Na taj se način otvorilo jadransko pitanje, odnosno pitanje
suvereniteta nad Istočnim Jadranom!%. U slučaju pobjede Antante predviđeno je
komadanje Austro-Ugarske i legitimna podjela njenih pomorskih posjeda između
pobjednika.

"65 M, Cattaruzza, Litalia eilconfine orientale, 1866-2006, il Mulino, Bologna, 2007.; The creation of Yugoslavia,
1914-1918, ur. D. Djordjević, Clio Books, Santa Barbara (Ca.), 1980.

e e € & G s 9 p e e o 1 09

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Tokom tri godine sukoba, Jadran nije bio poprište velikih vojnih operacija. Više se tu
radilo o demonstriranju pomorskih snaga'%. Nakon ulaska Italije u rat, Austro-Ugar-
ska je u svibnju 1915. bombardirala Anconu i jadransku željezničku prugu. Tek je u
siječnju 1916., nakon kolapsa Srbije, napadnute i od bugarske vojske, pokrenuta au-
strougarska operacija osvajanja Crne Gore. Mala je kraljevina kapitulirala 16. siječnja
1916., a kralj Nikola je otišao u egzil. Na obje obale Jadrana izgrađene su topničke bit-
nice i utvrde te su postavljena minska polja, prave brane s morskim minama, torpedi-
ma, mrežama i plutaćama i to svega na nekoliko milja od obale. Austrougarska flota
je bila slabija spram talijanske u broju ratnih brodova, ali je raspolagala izvanrednom
obalom koja je omogućavala odlučnu obranu. O tome svjedoči slučaj Palagruže koju
su Talijani zauzeli u srpnju 1915. kako bi ugrozili austrijsku obalnu plovidbu, ali su je
izgubili nakon samo mjesec dana. Veoma je bilo učinkovito djelovanje talijanskih tor-
pednih čamaca MAS koji su u prosincu 1917. potopili austrougarsku oklopnjaču Wien
i u lipnju 1918. bojni brod Szent Istvan kod otoka Premude.

Doktrina američkog predsjednika Wilsona o pravima naroda bez države da stvore svo-
ju, nametnula se 1917.-1918. i promijenila poglede na etnički i politički zemljopis. Izrav-
no se odrazila na jadransko pitanje, jer su se Hrvati, Slovenci i Srbi iz Austro-Ugarske
monarhije pozivali na pravo da sami odluče kojoj državi žele pripadati. Krfskom dekla-
racijom iz srpnja 1917., prvim zajedničkim aktom srbijanske vlade u egzilu i Jugoslaven-
skog odbora, u čijem su sastavu uglavnom bili Hrvati iz Dalmacije u izbjeglištvu, austro-
ugarski državljani, protivni tome da pokrajina pripadne Italiji, određeni su preduvjeti
za stvaranje države južnih Slavena pod vodstvom Srbije i južnoslavenskog primorja. U
tom se trenutku pojavilo više pretendenata na istočnojadranski prostor: Italija, potenci-
jalno jugoslavenska Srbija te Slovenci, Hrvati i Srbi iz Austrougarske monarhije!“.
Pretpostavke za rješavanje tog pitanja stvorene su u listopadu-studenom 1918., na-
kon iznenadnog raspada Austro-Ugarske i uspostave talijanske vojne kontrole nad
Trstom, Istrom i sjevernom Dalmacijom. Njoj su se suprotstavili zahtjevi za neza-
visnost austrougarskih južnih Slavena koji su osnovali narodna vijeća i doprinijeli
stvaranju Države Slovenaca, Hrvata i Srba da bi se potom 1. prosinca 1918. ona
spojila s Kraljevinom Srbijom tako da je nastala Kraljevina Srba Hrvata i Slovena-
ca'*%. Diplomatsko rješavanje pitanja povjereno je mirovnim konferencijama u Ver-
saillesu. Tokom 1919. pregovori oko Dalmacije bili su nepovoljni za Italiju te je tako
nastao mit o krnjoj pobjedi. Rijeka je prema Londonskom ugovoru trebala postati

'6 P, Jung, La Grande Guerra nell'Alto Adriatico, Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2014.

167 D, Šepić, Italija, saveznici jugoslavensko pitanje: 1914.-1918., Školska knjiga, Zagreb, 1970.; Dj. Stanković,
Nikola Pašić, saveznici i stvaranje Jugoslavije, Nolit, Beograd, 1984.

18 |, J, Lederer, La Jugoslavia dalla conferenza della pace al trattato di Rapallo, 1919-1920, || Saggiatore, Mi-
lano, 1966.; Stvaranje jugoslovenske države 1918. godine. Zbornik radova, ur. V. Čubrilović, Naučna knjiga,
Beograd, 1989.

110

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

jugoslavenskom lukom, ali je plebiscitom proglasila svoju volju za priključenjem
Italiji. Takav zahtjev je zakomplicirao pregovore, a stanje se dodatno pogoršalo usli-
jed marša na Rijeku, kojeg je izveo Gabriele D'Annunzio sa svojim legionarima u ruj-
nu 1919., nakon kojeg je stvorena Uprava za Kvarner i proglašeno pripojenje grada
Italiji. Kriza je dobila međunarodne razmjere i riješena je talijansko-jugoslavenskim
ugovorom u Rapallu, u studenom 1920., kojim je stvorena Slobodna Država Rijeka.
D'Annunzio i njegovi pristaše istjerani su silom iz grada u prosincu iste godine'%.
Na temelju Rapalskog ugovora, Italija je 1920. uspostavila suverenitet nad Trstom,
Istrom, Goričkom, otocima Cresom, Lošinjem i Lastovom te Zadrom. Rijeka, nakon
četiri godine nezavisnosti i stalnih sukoba između autonomističkog pokreta i naci-
onalnog fašističkog bloka, stavljena je pod upravu talijanskog vojnog guvernera i
na kraju je pripojena Italiji u ožujku 1924., nakon pregovora između Italije i Kraljevi-
ne SHS koji su okončani potpisivanjem Rimskog sporazuma'“",

= a o

a € ltalia 4
CARINZIA

ad ao .

NUOVI CONFINI
D'ITALIA

CROAZIA

BOSNIA

SI. 65. Nove granice Italije, razglednica izdana u Bergamu 1920.

"9 Povijest Rijeke, ur. D. Klen, Matica hrvatska, Rijeka, 1988.; G. Parlato, Mezzo secolo di Fiume. Economia e
societa a Fiume nella prima meta del Novecento, Cantagalli, Siena, 2009; A. Ercolani, Da Fiume a Rijeka. Pro-
filo storico-politico dal 1918 al 1947, Rubbettino, Soveria Mannelli, 2009.

"7% M, Cattaruzza, Lltalia e la questione adriatica. Dibattiti parlamentari e panorama internazionale (1918-
1926), il Mulino, Bologna, 2014.

eee o e e e o e e e e e e e e e e e e o e 111 eo 6 06 o o ee oo eee e e o o e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1920. potvrđena je nezavisnost Albanije koja je
postala republikom'“'. U naredne četiri godine, od 1920. do 1924., država je doži-
vjela veliku političku nestabilnost. Zaredali su se državni udari raznih lidera: Ahmed
Zogua, Ahmed bega Toptanija, Shefquet bega Verlacija, Fan Nolija, sve dok 1924.
Zogu nije pobijedio. Zahvaljujući podršci fašističke Italije, država je 1928. postala
monarhijom, a Zogu je izabran za kralja. Zapravo je Albanija stavljena pod talijan-
sku zaštitu. Kada se 1939. pokušala odvojiti pod pritiskom Francuza i Engleza, Italija
je brzom vojnom akcijom zauzela zemlju, a krunu je preuzeo Viktor Emanuel III.
1918. je godina afirmacije nacionalnih država kao i sporova između raznih naroda
na istočnoj obali Jadrana'“*. Na većem dijelu prijašnjeg Austrijskog primorja nastala
je Julijska krajina, kao dio triju Venecija (Venezia Tridentina, Venezia Euganea, Vene-
zia Giulia) na krajnjem istoku Italije. Talijansko nacionalno i teritorijalno ostvarenje
na tom prostoru, što je veoma brzo postalo očigledno, obavljeno je nauštrb brojnih
Hrvata i Slovenaca koji su živjeli na području između Gorizije i Postojne, odnosno
Buzeta i Pule!'. S dolaskom fašizma na vlast 1922. spriječen je svaki pokušaj dalj-
njeg pregovaranja i nalaženja rješenja. Od 1925. su nacionalna prava netalijanskih
populacija, takozvanih inojezičnih stanovnika, bila dramatično smanjena i na kraju
ukinuta'“. Istovremeno je Mussolini vodio politiku neprijateljstva prema susjednoj
jugoslavenskoj državi, do te mjere da je hrvatskim separatističkim skupinama, usta-
šama, pružao utočište i organizacijsku podršku!“. Uostalom, prema Musssolinijevoj
viziji, cijeli Istočni Jadran je trebao postati trećom talijanskom obalom, a Jadran
talijanskim unutarnjim morem. Istra, Dalmacija i Albanija su bile, ili su to trebale
postati, izdanci Velike Italije.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je službeno promijenila naziv 1929. i postala
Jugoslavija nakon državnog udara i diktature koju je nametnuo kralj Aleksandar
Karađorđević. Prethodnih osam godina bilo je obilježeno mučnim političkim živo-
tom i stalnim poteškoćama u vladanju državom. Naime, ustav iz 1921. izazvao je

7! Historia e Shqiperise, tom 3., Akademia e Shkencave e RPS t& Shqipčrise, Instituti i Historisa, Tirane,
1983.

'72 Dal!'Impero austro-ungarico alle foibe: conflitti nel'area alto-adriatica, Bollati Boringhieri, Torino, 2009.
"73 E, Apih, Italia, fascismo e antifascismo nella Venezia Giulia, 1918-1943. Ricerche storiche, Laterza, Bari,
1966.; E. Capuzzo, Dall'Austria all'Italia. Aspetti istituzionali e problemi normativi nella storia di una fron-
tiera, La Fenice, Roma, 1999.; A. Apollonio, Dagli Asburgo a Mussolini. Venezia Giulia 1918-1922, Istituto
regionale per la cultura istriana, Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2001.; Isti., Venezia Giulia e fascismo,
1922-1935. Una societa post-asburgica negli anni di consolidamento della dittatura mussoliniana, Istituto
regionale per la cultura istriano-ftumano-dalmata, Libreria editrice goriziana, Trieste-Gorizia, 2004.

'4 D. Dukovski, Fašizam u Istri 1918.-1943., C.a.s.h., Pula, 1998.; D. Dukovski, Istra i Rijeka u prvoj polovici
20. stoljeća (1918.-1947.), Denona, Zagreb, 2010.; H. Mezulić, R. Jelić, O talijanskoj upravi u Istri i Dalmaciji,
1918.-1943. Nasilno potalijančivanje prezimena, imena i mjesta, Dom i svijet, Zagreb, 2005.

'75 M. Bucarelli, Mussolini e la Jugoslavia (1922-1939), Graphis, Bari, 2006.; L. Monzali, 1! sogno dellegemonia.
Litalia, la questione jugoslava e I'Europa centrale (1918-1941), Le lettere, Firenze, 2010.

112

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Hande weg!

SI. 66. Hćinde weg! (Dolje ruke!), razglednica ratne
propagande, Salzburg, 1915.-1917. (7).

veliko nezadovoljstvo Hrvata.
U Dalmaciji je bio značajan
utjecaj ORJUNE, nacionalistič-
ke jugoslavenske organizacije
osnovane da spriječi širenje
taljanstva'“%. Kraljevina Jugo-
slavija je bila centralizirana
država jednako kao i Italija.
Njena jadranska periferija nije
doživjela nikakav poseban ra-
zvoj u razdoblju od 1918. do
1941. Nisu poboljšani, zbog
nedostatnih sredstava, ce-
stovni i željeznički sistemi iz-
među dalmatinskih gradova i
unutrašnjosti. Primorje je od
1922.-1929. ustrojeno kroz
oblasti, dok je upravnim preu-
strojem iz 1929. podijeljeno iz-
među Savske, Primorske i Zet-
ske banovine. Ubojstvo kralja
Aleksandra Karađorđevića u
Marseilleu 1934. samo je pro-
dubilo krizu vlasti u Jugosla-
viji. Međutim, poboljšali su
se odnosi s Italijom, pogoto-
VO od 1936. s Cvetkovićevom
vladom'““. Na zahtjev Hrvata i

pod vanjskim političkim pritiskom (Velike Britanije), regent Pavle Karađorđević je
dao podršku, u kolovozu 1939., sporazumu Cvetković-Maček (između predsjedni-
ka jugoslavenske vlade i predstavnika najjače hrvatske političke skupine), kojim je
Hrvatskoj dodijeljena znatna samostalnost. Banovina Hrvatska se protezala od Du-
nava do Jadrana i uključivala je povijesnu Hrvatsku-Slavoniju, Dalmaciju (s Dubrov-
nikom, ali bez Boke kotorske) i katoličke okruge u zapadnoj Bosni i južnoj Hercego-
vini. Ukupna površina banovine je bila 66 tisuća kmž i u njoj je živjelo 4,5 milijuna

"6 A, Jakir, Dalmatien zwischen den Weltkriegen. Agrarische und urbane Lebenswelt und das Scheitern der

jugoslawischen Integration, Oldenbourg, Munchen, 1999.

"7 E, Milak, Italija i Jugoslavija, 1931.-1937., Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987.

113

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

stanovnika!“š. Ponovo je uspostavljen Sabor, a na banovinu su prenesene ovlasti za
poslove u poljoprivredi, šumarstvu, rudarstvu, javnim radovima, industriji, trgovini,
narodnom zdravlju i obrazovanju. Kralj je imenovao bana, a prvi nosilac te titule bio
je Ivan Šubašić. Zetska banovina se u većem dijelu nalazila na području današnje
Crne Gore i obuhvaćala je Boku kotorsku.

U Julijskoj krajini je u međuvremenu nastavljeno s procesom političke integracije
pokrajine u talijanski sustav!'“. Obavljali su se javni radovi koji su uključivali istarski
vodovod, modernu cestu Trst-Pula, zdravstvene dispanzere, poštanske urede, ban-
ke, hidroavionske linije. Paraleno se odvijala i ,nacionalna melioracija“ odnosno pri-
silna talijanizacija hrvatskog i slovenskog stanovništva, što je dovelo do pogoršanja
nacionalnih odnosa između Talijana i netalijana. U svakom slučaju, na istočnoja-
dranskoj obali nastavila se sve do 1941. stara i tradicionalna obalna plovidba prema
Trstu, s bracerama i trabakulima na jedra i na motor. Zadar, kao talijanska enklava s
poreznim olakšicama, doživio je značajan gospodarski i društveni razvoj, iako je bio
uvjetovan malom površinom svojeg zaleđa!'*. Grad je bio spojen brodskim linijama
s Rijekom, Pulom i Anconom te hidroavionima s vrlo čestim dolascima i odlascima.
U Rijeci i Puli stanje je bilo posve različito. Ovi su gradovi zapali u dugo razdoblje

Sl. 67. Granice na temelju Londonskog ugovora i granice nametnute kompromisom Lloyd George - Nitti,
izdanje 1920. (7).

178 |, Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., Novi Liber, Zagreb, 2008.

"2 A, M. Vinci, Sentinelle della patria. II fascismo al confine orientale 1918-1941, Laterza, Roma-Bari, 2011.
'8% M, Dassovich, ,Appendice (1870-1947), u G. Praga, Storia di Dalmazia, Dall'Oglio, Milano, 1981., str.
279-362.

114

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

stagnacije. Prvi je bio previše periferan kao talijanska luka, a drugi beznačajan kao
vojna luka i vojno brodogradilište.

Elitni turizam koji je u Opatiji doživio značajan procvat već krajem 19. stoljeća odr-
žao se između dva rata na Brijunima i donekle u Dubrovniku (u obliku kružnih pu-
tovanja). lako je fašistički režim pokrenuo dječje kupališne kolonije i ohrabrivao
novi odnos s morem, masovni turizam se još nije afirmirao, osim kod određenih
građanskih slojeva. U cjelini, na Istočnom Jadranu sredinom tridesetih godina nisu
zabilježeni značajni gospodarski i društveni pomaci u odnosu na stanje iz 1914.
U talijanskom dijelu, veliki gradovi nisu zabilježili Značajan rast kao što je to bio
slučaj početkom stoljeća'š'. U jugoslavenskom i albanskom dijelu poboljšanja su
bila mala i ograničena na urbane prostore. Sve u svemu, u godinama između dva
rata došlo je do jačanja srednjeg i nižeg građanskog sloja i novog stila i sustava
vrijednosti. Između ostalog, to se očitovalo i kroz nove oblike komunikacije koju su
pružali radio i kinematografija, što je pridonijelo stvaranju novih kolektivnih imagi-
nacija. Nasuprot tomu, pučki slojevi su bili slični onima s kraja prethodnog stoljeća,
što je djelomično bilo povezano s raspršivanjem radničkih masa u Puli, Trstu i Rijeci
u periodu od 1920. do 1935., a djelomično i neostvarenom industrijalizacijom u
drugim sredinama.

Širenje fašističke Italije na treću obalu započelo je 1939. aneksijom Albanije i nasta-
vilo se ratom protiv Grčke u listopadu 1940. (rezultati su odmah bili poražavajući).
Jugoslavija je pošteđena u početnoj fazi vihora Drugog svjetskog rata. Prema Hitle-
rovoj ideji ona je trebala postati korisnom pozadinom zbog svojih resursa. Beograd
je pristupio Trojnom paktu (vojni savez Njemačke, Italije i Japana) 25. ožujka 1941.,
ali se stanje promijenilo nakon samo dva dana zbog vojnog udara kojeg su orga-
nizirali visoki časnici. Ovaj odmetnički čin je kažnjen masovnom agresijom snaga
Osovine 6. travnja. Jugoslaviju su napale njemačka, talijanska i mađarska vojska
te je ona kapitulirala 17. travnja. Uslijedila je podjela teritorija: Treći Reich se proši-
rio na sjevernu Sloveniju i stavio Srbiju pod svoju vojnu upravu. Italija se povećala
stvaranjem Ljubljanske (Slovenija) i Dalmatinske pokrajine, priključenjem Kosova
Albaniji uz favoriziranje lokalnog albanskog stanovništva i postavljanjem svoje voj-
ne uprave u Crnoj Gori. Cijeli je Istočni Jadran, s izuzetkom onog dijela koji je pri-
padao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bio pod talijanskom kontrolom. U biti, Italija je
postigla, kao u najružičastijim nacionalističkim snovima, najpotpuniju dominaciju

'81 L, Cerasi, R. Petri, S. Petrungaro, Porti di frontiera. Industria e commercio a Trieste, Fiume e Pola tra le
guerre mondiali, Viella, Roma, 2008.

115

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

na Jadranu'*. Italiji je također povjereno upravljanje nad Grčkom, nakon što ju je
osvojila Njemačka. U godinama 1941.-1942. utjelovljeno je fašističko carstvo.
U Zagrebu je 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska pod vodstvom

SI. 68. Plan Trsta i njegovog teritorija, razglednica s početka
tridesetih godina 20. st., izdanje De Agostini, Novara.

Ante Pavelića'*?. U prego-
vorima između Pavelića i
Mussolinija dogovoreno je
da Hrvatska potpadne pod
talijansku interesnu sferu,
iako su dvije trećine države
bile pod njemačkom okupa-
cijom. NDH je obuhvaćala
Hrvatsku-Slavoniju, Bosnu i
Hercegovinu te dio Dalmaci-
jesotocima Pagom, Hvarom
i Bračom. Imala je površinu
od 102.724 km? i 6.660.000
stanovnika, prema podaci-
ma iz prosinca 1941. Hrvat-
ska je 1943. upravno podi-
jeljena na 22 velike župe.
Fašistički vrhunac trajao je
približno dvije godine, ali
s određenim poteškoćama
jer se već pojavio jugosla-
venski oružani otpor. Nakon
pada Mussolinijevog režima
25. srpnja 1943. i potpisiva-
nja primirja sa Saveznicima
8. rujna _1943., njemačka
vojska je stavila pod svoju
kontrolu središnji i sjeverni
dio Italije, iako je Talijanska
Socijalna Republika (Repu-

'82 D, Rodogno, // nuovo ordine mediterraneo. Le politiche di occupazione dell'Italia fascista (1940-1943), Bol-
lati Boringhieri, Torino, 2002.; Loccupazione italiana della lugoslavia, 1941-1943, ur. F. Caccamo, L. Monzali,
Le lettere, Firenze, 2008.; E. Gobetti, Alleati del nemico. Loccupazione italiana in Jugoslavia (1941-1943),

Laterza, Roma, Bari, 2013.

'83 B, Krizman, NDH između Hitlera i Mussolinija, Globus, Zagreb, 1986. (1983.); N. Kisić-Kolanović, NDH i
Italija. Političke veze i diplomatski odnosi, Ljevak, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2001.

..... o... 0.00.0000 060000060. .o oo 116 ......o.. 0.000.000 006000060 0.0

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

bblica di Salo) imala nacionalnu gardu i razne policijske snage. U razdoblju bezvlašća
koje je nastalo nakon pada fašističkog režima, talijansko stanovništvo Istre postalo
je predmetom nasilja, pogubljenja bez suđenja, osveta. Iz tog se doba pamte mno-

kJ

Sl. 69. Plan Rijeke i njenog teritorija, razglednica s početka
tridesetih godina 20. st., izdanje De Agostini, Novara.

ge tragične ljudske žrtve,
okrutno bačene u fojbe,
kraške jame. Dio triju Vene-
cija je prešao pod izravnu
upravu Trećeg Reicha. Us-
postavljene su Predalpska
operativna zona (Alpenvor-
land) koja je obuhvaćala
talijanske provincije Tren-
to, Bolzano, Belluno i Udine
te Operativna zona Jadran-
skog primorja (Adriatisches
Kuistenland) na područjima
provincija Trsta, Gorizije,
Pule i Rijeke. Hitler je htio
anektirati ove teritorije
Reichu i time osigurati Ve-
likoj Njemačkoj izlaz na Ja-
dran'*.

Jugoslavija je nestala sa
zemljopisnih karata 1941.,
ali se na njenom tlu razvio
jedan _ od najznačajnijih
europskih pokreta otpora
nacifašističkoj = okupaciji.
Krajem 1941. komunistič-
ka partija pod vodstvom
Josipa Broza Tita uspjela je
povezati razne partizanske
jedinice koje su djelovale
na širokom prostoru, od

slovenskih regija i talijanske Julijske krajine, preko planinskih područja Hrvatske,
Dalmacije, Bosne i Hercegovine, sve do Srbije i Albanije. | u Albaniji je 1941., pod

'8 E, Collotti, IILitorale adriatico nelnuovo ordine europeo 1943-45, Vangelista, Milano, 1974.; K. Stuhlpfarrer,
Le zone d'operazione Prealpi e Litorale adriatico, 1943-1945, Libreria Adamo, Gorizia, 1979.

eo 6 06 06 o o o o e o o e e o e e e e o e / e 117

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

vodstvom Envera Hoxhe, nastao pokret otpora protiv talijanske okupacije, a zatim
i protiv njemačke (1944.). Prekretnica za Titove partizane bila je 8. rujna 1943. kada
su uspjeli oduzeti oružje i sredstva cijelih divizija talijanske vojske u rasulu (nekoli-

Joan

Scala di e

Sl. 70. Plan Zadra i njegovog teritorija, razglednica s početka
tridesetih godina 20. st., izdanje De Agostini, Novara.

ko tisuća talijanskih vojnika
se tada priključilo pokretu
otpora). Pored toga, Save-
znici su priznali partizanski
pokret kao silu Ujedinjenih
Nacija. Tito je već bio stvo-
rio antifašističko vijeće na-
rodnog oslobođenja i osmi-
slio federalno uređenje kao
jamstvo posebnih narod-
nih identiteta. AVNOJ je na
skupštini održanoj u Jajcu
(Bosna) u studenom 1943.
sebi prisvojio pravo na pred-
stavljanje Jugoslavije. Tom
je prilikom proglašeno i pra-
vo na pripajanje Julijske kra-
jine koja je smatrana hrvat-
skom i slovenskom. Tokom
1944. oslobodilački pokret
je stalno povećavao broj
pristalica, što je dovelo do
stvaranja Jugoslavenske ar-
mije. Beograd je oslobođen
u listopadu 1944. Pokrenuti
su pregovori s jugoslaven-
skom vladom u egzilu i po-
stavljeni temelji za nastanak
nove Jugoslavije, federalne
i narodne“.

U travnju 1945. jugoslaven-

ska vojska je prešla talijansko-jugoslavensku granicu iz 1920. i preko mora krenula
prema Trstu i Jadranskom primorju, odnosno Julijskoj krajini, kako bi se spojila s
partizanskim jedinicama, slovenskim, hrvatskim i talijanskim, koje su tamo djelo-
vale od 1942.-1943. i preduhitrila Saveznike. Operacija je uspjela. Julijska krajina je
najvećim djelom oslobođena od nacista i fašista 1. svibnja 1945., na radost Slove-

118

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

naca i Hrvata, te istovremeno i okupirana s obzirom da se formalno radilo o talijan-
skom teritoriju!**. Nezavisna Država Hrvatska doživjela je slom 8. svibnja 1945.
Nova Jugoslavija polagala je pravo na pripajanje Julijske krajine što je argumen-
tirala određenim tvrdnjama: od toga da na tom području živi većinsko hrvatsko
i slovensko stanovništvo, da je populacija podvrgnuta fašističkoj politici odnaro-
đivanja tokom više od dva desetljeća, da je podnijela velike ljudske žrtve kako bi
porazila sile Osovine u ovoj pokrajini te da je bila priznata država saveznica Uje-
dinjenih Nacija'?%, Nasuprot tomu je bio položaj Italije kao poražene države koja
je stvorila nacifašističku Osovinu i odgovorne za izbijanje svjetskog rata. Pitanje o
priključenju Trsta i Julijske krajine Jugoslaviji vrlo brzo je dobilo puno veći značaj
od samog talijansko-jugoslavenskog graničnog spora, odnosno starog jadranskog
pitanja. Podrška koju je Beograd dobio od Sovjetskog Saveza pretvorila je prepirku
u međunarodnu krizu, prvu u nastajućem hladnom ratu 57,

Na okupiranim područjima (ili oslobođenim, ovisno o gledištima) jugoslavenske su
vlasti nametnule narodne odbore po uzoru na sovjetski model, pokrenule nasilno i
prijeteće ponašanje prema talijanskom stanovništvu i onima koji nisu prihvaćali novi
režim!*. Onaj tko je želio ostati na tim područjima koje je Beograd tražio na među-
narodnim konferencijama, morao je prihvatiti jugoslavenski narodni socijalizam, ili
je mogao otići. Tako je počela drama Talijana iz Istre, Rijeke, Julijske krajine i Zadra,
koji su napustili vlastitu zemlju!??. Egzodus Talijana bio je složen događaj, s mnogim
posebnostima. Smatra se da je ovo područje sveukupno napustilo između 250.000 i
350.000 osoba. Ostalo je malo Talijana, približno 35.000, prema popisu stanovništva
iz 1961.'?. S njima je nastala jedina manjina koju ima talijanska država'?'.

Mirovna konferencija u Parizu 1947. odredila je nove granice na Istočnom Jadranu
na način da se gotovo cijela Istra priključi Jugoslaviji. Stvoren je Slobodni Teritorij
Trsta, podijeljen na Zonu A pod angloameričkom vojnom upravom i Zonu B pod ju-

'85 R, Pupo, Guerra e dopoguerra al confine orientale d'Italia, 1938-1956, Del Bianco, Udine, 1999.

"86 D, Dukovski, Rat i mir istarski. Model povijesne prijelomnice (1943.-1955.), C.a.s.h., Pula, 2001.

'87 R, Pupo, Trieste '45, Laterza, Roma-Bari, 2010.

'88 R, Pupo, R. Spazzali, Foibe, B. Mondadori, Milano, 2003.; J. Pirjevec, Foibe. Una storia d'Italia, Einaudi,
Torino, 2009.; E. Apih, Le foibe giuliane. Note e documenti, ur. R. Spazzali, M. Cattaruzza, O. Moscarda Oblak,
Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2010.

"9% P Ballinger, History in exile. Memory and identity at the borders of the Balkans, Princeton University Press,
Princeton (NJ), 2003.; R. Pupo, Il lungo esilio. Istria: le persecuzioni, le foibe, lesilio, Rizzoli, Milano, 2005.; G.
Crainz, ll dolore e [esilio. L'Istria e le memorie divise d'Europa, Donzelli, Roma, 2005.; Naufraghi della pace. Il
1945, i profughi e le memorie divise d'Europa, ur. G. Crainz, R. Pupo, S. Salvatici, Donzelli, Roma, 2008.

'% Pq comunita nazionale italiana nei censimenti jugoslavi, 1945-1991, Centar za povijesna istraživanja -
Rovinj, Rovinj, 2001.

"E, | L. Giuricin, La comunita nazionale italiana, Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 2008.;
G. Nemec, Nagscita di una minoranza. Istria 1947-1965: storia e memoria degli italiani rimasti nell'area
istroquarnerina, Centar za povijesna istraživanja - Rovinj, Rovinj, 2012.

119

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

goslavenskom vojnom upravom. Takvo se stanje održalo do 1954. kada je sklopljen
Londonski memorandum, prvi talijansko-jugoslavenski sporazum.

Narodna Republika Hrvatska, na temelju ustava iz studenog 1946. obuhvaćala je
Dalmaciju i okruge Osijeka, Slavonskog Broda, Daruvara, Bjelovara, Varaždina, Za-
greba, Siska, Karlovca, Sušaka i Gospića. Njoj su priključene Istra i Rijeka nakon Mi-
rovnog ugovora u Parizu 10. veljače 1947. Nova je Hrvatska imala površinu od 51.325
km“ i približno 3.500.000 stanovnika. Narodna Republika Slovenija se 1945. prote-
zala na područja nastanjena Slovencima od rijeke Mure preko Kranjske do Krasa u
neposrednom zaleđu Gorizije i Trsta. Imala je oko 16.200 km? i milijun stanovnika.
Tražila je još slovensku Korušku s Klagenfurtom i Villachom u Austriji, dolinu rijeke
Natisone i dolinu Rezija do rijeke Tagliamento u Italiji, te područje sjeverne Istre i
grad Trst uključen 1947. u Slobodni Teritorij Trsta.

Londonskim memorandumom o razumijevanju od 5. listopada 1954. provizorno
je riješena sudbina Slobodnog Teritorija Trsta na način da je Zona A prešla pod ta-
lijansku upravu a Zona B, odnosno sjeverozapadna Istra, pod jugoslavensku. Time
je Narodna Republika Slovenija dobila izlazna more, između Ankarana i Piranskog
zaljeva u Istri, a područje je nazvano Slovenskim primorjem. Po prvi je put u svojoj
povijesti slovenski narod kao politički entitet imao izlazna more!**. Od 1954. pa na
dalje Istočni Jadran je podijeljen između Italije, na uskom području provincija Gori-
zije i Trsta (Julijska krajina), Jugoslavije i njenih republika Slovenije, Hrvatske, Bosne
i Hercegovine i Crne Gore, te Albanije. Bosni i Hercegovini je dodijeljen minijaturni
izlazna more kod Neuma, na nekadašnjem osmanskom posjedu između Mletačke i
Dubrovačke Republike, utvrđenom Požarevačkim mirom 1718.

Jugoslavija i Jadran postali su linija razdvajanja između Zapadne i Istočne Europe,
iako se Tito udaljio od sovjetskog bloka 1948. i usmjerio državu na put neutralno-
sti i na stvaranje pokreta nesvrstanih. Albanija Envera Hohxe doživjela je jedan od
najrepresivnijih komunističkih režima, prvo pod patronatom Moskve od 1946. do
1960., a zatim Kine od 1960. do 1978., u potpunoj izolaciji i kao u nekoj vrsti otočne
osame u odnosu na susjedne zemlje.

U ime europske sigurnosti i na temelju sporazuma Helsinške konferencije 1975.,
međudržavne granice postale su nepromijenjivim linijama. Jadran, iako podijeljen,
doživio je u periodu 1965.-1989. fazu stabilnosti koja se pretočila, kao i u prethod-
nim povijesnim razdobljima bez političkih napetosti, u sveukupni privredni i druš-

'?2 M. Verginella, A. Volk, K. Colja, Storia e memoria degli Sloveni del Litorale. Fascismo, guerra e resistenza,
Quaderni di Qualestoria, Trieste, 1994.; J. Pirjevec, M. Kacin Wohinc, Storia degli Sloveni in Italia, 1866-
1998, Marsilio, Venezia, 1998.; M. Verginella, I/confine degli altri. La questione giuliana ela memoria slovena,
predgovor G. Crainz, Donzelli, Roma, 2008. J. Pirjevec, Trst je naš! Boj Slovencev za morje (1848-1954), Nova
Revija, Ljubljana, 2008.

120

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

tveni rast priobalja. Intenzivirane su razmjene dobara i lučke djelatnosti. Industria-
lizacija je pokrenuta u svim važnijim gradovima. Pored tradicionalnih brodogradnji
u Monfalconeu, Trstu, Puli i Rijeci, stvoreno je brodogradilište u Splitu, te su otvo-
reni škverovi u Zadru, Šibeni-
ku i Tivtu, pokrenute su me-
haničke industrije u Kopru,
Rijeci i Zadru, prerada plasti-
ke u Splitu, proizvodnja alu-
minija u Mostaru i Titogradu.
Dodatno napreduju tvornice
cementa i tvornice za preradu
ribe u Izoli, Rovinju i na Braču,
a povećane su i aktivnosti u is-
korištavanju boksita i vađenju
istarskog i bračkog kamena.
Zbog novih potreba poboljša-
na je cestovna infrastruktura
koja zamjenjuje malu obalnu
plovidbu koja je 1940. još uvi-
jek bila veoma živahna, dok se
željezničke pruge teškom mu-
kom dovršavaju ili usavršavaju
(malobrojne su pruge izgra-
đene od unutrašnjosti prema
moru, a među njima je ona kri-
vudava od Beograda do Bara).
Šezdesetih godina je dovršena
SI. 71. Idroscalo P L. Penzo Puntisella (Fasana dlstria) - (Hidrobaza Jadranska magistrala, vijuga-
Puntižela), razglednica ratne propagande objavljena u Rimu 1940. va primorska cesta od Trsta do
granice s Albanijom.
Od 1965. granice Jugoslavije postale su otvorenije za građane, bilo za odlazak na
rad u inozemstvo bilo za ulazak turista. U Jugoslaviji, turizam je postao neuspore-
divim spram onoga što se događalo u drugim režimima Istočne Europe. U samo
nekoliko godina Istra i Dalmacija su postale prepoznatljive destinacije na svjetskom
i europskom tržistu!??. Naravno, radilo se o masovnom turizmu, s niskim poslov-
nim troškovima i osnovnom, ako ne i spartanskom, ponudom. Ubrzo se krenulo s

"3 Yugoslavia's sunny side. A history of tourism in socialism (1950s-1980s), ur. H. Grandits, K. Taylor, Central
European University Press, Budapest, New York, 2010.

eee o e e o o o e e e e a e e e e e e o e 121 eo 6 06 o o o ee e e e e e e o eo e e e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

masovnom izgradnjom hotelskih kapaciteta, neophodnih za potrebe unutarnjeg
turističkog tržišta i rastućeg radničkog i službeničkog sloja, ali i sudbonosnih za
pribavljanje prijeko potrebnih deviza.

Modernizacija pod znakom urbanizacije zahvatila je prigradske prostore starih
gradova. Izgradnjom višestambenih zgrada, hotelskih kompleksa i privatne stano-
gradnje promjenjeni su krajolici'"*. Mobilnost se rapidno povećala sedamdesetih
godina kada se broj privatnih automobila utrostručio. Zagađenje mora, okoliša i
prirode postalo je aktualnom temom, kao uostalom i na cijelom Sredozemlju. Rije-
ka, Spliti Drač doživjeli su impozantan demografski rasti širenje perifernih gradskih
četvrti zahvaljujući društvenoj i privatnoj stanogradnji, često nelegalnoj, s nesret-
nim urbanističkim ishodima. Imigracija stanovništva, iz bliže unutrašnjosti i drugih
jugoslavenskih ili albanskih regija prema gradovima na moru bila je konstantna.
Prema nekima, radilo se o pravoj invaziji. Bio je to slučaj bez presedana u brojnosti
i s trajnim posljedicama na kulturološkom planu. Demografska situacija istočno-
jadranskih gradova 1971. godine bila je sljedeća: Trst je imao 271.000 stanovnika,
Split 155.000, Rijeka 132.000, Drač 53.000, Vlora 50.000, Pula 48.000, Zadar 43.000,
Dubrovnik 31.000, Šibenik 30.000; ostali gradovi nisu prelazili 10.000".

Urbana dimenzija Istočnog Jadrana u razdoblju 1960.-1990., prije općeg demo-
grafskog pada, djeluje kao nešto zasebno u odnosu na svijet koji je postojao do
1945. To je evidentno ne samo u slučaju Kopra, Pule, Rijeke ili Zadra, gdje je talijan-
sko stanovništvo drastično smanjeno uslijed egzodusa, već i u Trstu, Splitu, Baru ili
Draču. Radi se o potpuno preobraženim gradovima. Istočno od Trsta, nakon 1945.,
nestala je buržoazija kao stalež i kao referentni model. U narednih dvadeset godina
društvom su upravljali aparatčici, odnosno partijski rukovodioci, koji su činili jedinu
dominantnu klasu u Istri, Dalmaciji, Crnoj Gori i Albaniji. U Jugoslaviji, sedamdese-
tih godina, primitivnim partijskim službenicima priključili su se tehnokrati samo-
upravnog socijalizma, a tijekom osamdesetih i posebna kategorija socijalističkih
menadžera koji su rukovodili velikim i unosnim poduzećima u brodogradnji i ho-
telijerstvu. Ti su menadžeri imitirali, primjereno svom kontekstu, životni stil i oče-
kivanja srednjeg zapadnoeuropskog sloja i općenita ponašanja potrošačkog druš-
tva. Masu je predstavljala radnička klasa, subvencionirana u svakom aspektu života
zajamčenim uslugama socijalističke države. Iza te službene fasade jugoslavenskog
socijalizma krila se korupcija, razmjena usluga i vlast partijskih klanova na svim ni-
voima. U Albaniji je vlast okupljena oko diktatorske ličnosti Envera Hohxe i njego-

'%4 Jugoslawien in den 1960er Jahren :aufdem Weg zu einem (a)normalen Staat?, ur. H. Grandits, H. Sundhaus-
sen, Harrassowitz Verlag, Wiesbaden, 2013. Usp., kao posebnost: Zadar i okolica od Drugoga svjetskog rata
do Domovinskog rata. Zbornik radova, ur.T. Oršolić, HAZU Zavod za povijesne znanosti, Zadar, 2009.

"5 Jadransko more“, u Pomorska enciklopedija, str. 141-143.

122

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

vih opsesija postajala još centraliziranijom. Režim s raširenom represijom, kao što
je vrijeme pokazalo, nije promijenio već je samo privremeno zamrznuo društvene
strukture - klanove i porodice - i tradicionalne običaje albanskih gradova i sela. Bio
je to jedan prikriveni svijet koji je ponovo izašao na vidjelo cijelim svojim bićem u
drugoj polovici osamdesetih godina.

Nakon definitivnog ukinuća brodskih linija koje su spajale cijelo primorje, kao što
je bila ona povijesna Austrijskog Lloyda od Trsta do Kotora, uspostavljene su kraće
obalne veze od Rijeke do Dubrovnika, trajektne linije između glavnih primorskih
gradova i dalmatinskih otoka te one koje su spajale istočnu i zapadnu obalu Jadra-
na, kao što su npr. Zadar-Ancona, Split-Pescara i Bar-Bari. Između 1965. i 1990. ra-
zvio se zrakoplovni promet, pa su tako izgrađene, na nekad udaljenim lokacijama,
zračne luke Ronchi dei Legionari za Trst i Goriziju, Pula za Istru, Krk za Rijeku, Zemu-
nik Donji za Zadar, Resnik za Split, Čilipi za Dubrovnik i Tivat za crnogorsko primorje,
dok je Zračna luka u Tirani modernizirana tek nakon 1989. i njome se koristi Drač.
Ukratko, razvila se međunarodna mobilnost i dinamičnost koju teško možemo pro-
naći, uz sve moguće kontekstualizacije, u prethodnim epohama.

U tom je razdoblju ostvareno, kao nikad prije, širenje ustanova zajamčenog osnov-

Sl. 72. Trogir, Kaštel Kamerlengo - 15. st., razglednica Talijanskog zavoda za turizam, Genova, 1942.

123

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

nog obrazovanja, čak i na slabo naseljenim otocima te prisustvo srednjih škola u
svim većim gradovima, po uzoru na trendove decentralizacije i pristupačnosti zna-
nja za sve društvene slojeve. Kulturni život se počeo uzdizati nakon 1960. s množe-
njem raznih festivala folklora, klasične i narodne glazbe, ali istu sudbinu nisu doži-
vjela gradska kazališta čija je aktivnost smanjena, što se dogodilo u Rijeci i Splitu,
dok je ono u Puli posve zatvoreno. Povezano s turizmom i obrazovanjem, razvila
se muzejska djelatnost, pogotovo ona arheološka, od Akvileje do Tirane i djelat-
nost umjetničkih galerija sa stalnim ili povremenim izložbama likovnih umjetnosti,
u duhu režimske retorike koja ju je ohrabrivala. Vrhunac svih tih tendencija ogle-
dao se u prosperitetu sveučilišnog obrazovanja. Prvo sveučilište na primorju bilo
je ono tršćansko, otvoreno 1938., zatim su slijedili Zadar pedesetih godina i Rije-
ka 1971. Danas postoji impresivan broj sveučilišnih ustanova: Trst, Kopar (Univerza
na Primorskem), čak pet u Hrvatskoj - Rijeka, Pula, Zadar, Split i Dubrovnik, Drač
u Albaniji, a njima možemo pridodati i grčko Jonsko sveučilište na Krfu. U slučaju
Jugoslavije, pokretljivost masa, uključivanje u međunarodnu dimenziju, visoko ob-
razovanje dostupno svima djelovali su kao neophodni elementi za izgradnju novog
društva, koji bi podržavali toliko osobit jugoslavenski sistem. Kao što znamo, stvari
su krenule drugim pravcem.

U Osimu je 10. studenog 1975. potpisan sporazum između Jugoslavije i Italije kojim
je priznata državna suverenost nad teritorijama pod njihovom upravom na temelju
Londonskog memoranduma'?, Sporazum je ratificiran u parlamentima dviju drža-
va te je stupio na snagu 1977. Granica je postala konačnom i, u duhu Helsinkija,
nepromijenjivom. Talijansko-jugoslavenskim sporazumom bila je predviđena us-
postava privrednih suradnji u pograničnim područjima. Kao reakcija na sporazum,
u Trstu je nastao 1975. autonomistički politički pokret nazvan Lista per Trieste, koji
se protivio izgradnji mješovite talijansko-jugoslavenske industrijske zone u okolici
grada. Obje su države službeno priznale talijansku manjinu u Istri i Rijeci.

Nakon smrti Josipa Broza Tita 4. svibnja 1980., počelo je razdoblje postepenog eko-
nomskog pada Jugoslavije. Slaba produktivnost, visoki društveni i vojni troškovi,
značajan inozemni dug kojeg je maršal ostavio u nasljeđe, minirali su održivost
sistema koji je trebao garantirati prava svih federalnih jedinica!?“. Razlike između
najrazvijenijih republika Slovenije i Hrvatske i ostatka države postale su sve očitije.

"6 M. Bucarelli, La questione jugoslava nella politica estera dell'Italia repubblicana (1945-1999), Aracne,
Roma, 2008.

'7 O povijesti Jugoslavije: S. P. Ramet, The three Yugoslavias. State building and legitimation 1918-2005,
Woodrow Wilson Center Press, Indiana University Press, Washington, Bloomington (In.), 2006.; M.--J. Calic,
Geschichte Jugoslawiens im 20. Jahrhundert, C.H.Beck, Munchen, 2010.; H. Sundhaussen, Jugoslawien und
seine Nachfolgestaaten 1943-2011. Eine ungewohnliche Geschichte des Gewo&hnlichen, B&hlau Verlag, Wien,
2012.

124

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ši ona MITTELMEER - KARTE Pon

Sl. 73. Mittelmeer-Karte (Karta Sredozemlja), autor Paul Faltz, izdanje Metzer Verlagsanstalt, Metz, 1943.

U Beogradu, i u Srbiji općenito, razmišljalo se o povratku na centralizirani model
države kako bi si vlast, koncentirana u federalnom glavnom gradu, mogla osigurati
potrebna sredstva. Proces raspada jugoslavenske federacije započeo je 1986. kada
su zahtjevi Srbije postali nacionalnim programom kojeg je promovirao Slobodan
Milošević. Nasuprot tomu, Slovenija i Hrvatska, uključene u zajednicu za regionalnu
suradnju Alpe-Jadran, gledale su sve više prema Zapadu, izvan federacije. Velike
promjene u Sovjetskom Savezu u doba Gorbačova te ulazak Španjolske i Portugala
u Europsku ekonomsku zajednicu 1986., signalizirale su širokim slojevima sloven-
skog i hrvatskog javnog mnjenja alternativno rješenje za jugoslavenski model koji
je postao sinonimom za povratak centralizmu. Taj su centralizam željeli ostvariti Mi-
lošević i njegovi sljedbenici kad su tokom 1988. i 1989. preuzeli nadzor nad autono-
mnim pokrajinama Vojvodine i Kosova te republikom Crnom Gorom. Demokratska
revolucija koja je potresla cijelu Istočnu Europu u samo tri mjeseca, od listopada
do prosinca 1989., iznenadila je Jugoslaviju, već izjedenu unutarnjim sukobima. To-
kom 1990. održani su demokratski izbori u svim republikama. U Sloveniji i Hrvatskoj
pobijedile su stranke liberalne i nacionalne orijentacije, odlučne u tome da prego-
Varaju za izlazak iz Jugoslavije.

Pokušaji pronalaženja kompromisnog rješenja između srpskih stajališta s jedne te
slovenskih i hrvatskih s druge strane, dok su se bosanski i makedonski političari
držali na pola puta, propali su u lipnju 1991. kada su Slovenija i Hrvatska proglasile
nezavisnost. Taj čin je doveo do rata, do oružanog sukoba, prvo u Sloveniji, a zatim
u Hrvatskoj. U ljeto 1991. Jugoslavija je doživjela kolaps i urušila se unutar sebe.
Ali, sukob između Hrvata i Srba u Dalmaciji rasplamsao se već u ljeto 1990. U lipnju
1991. sukoba je bilo u slovenskoj Istri, a zatim su se proširili po cijelom jadranskom
primorju, s izuzetkom hrvatske Istre. Naročito su dramatični bili okršaji u dalmatin-
skom zaleđu, u nekadašnjim mletačkim krajinama, te bombardiranja Dubrovnika

eee o o e e o o e e e e a e e e e e e o e 125 eo 6 06 o o o e o e e e e e e o eo e e eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

u jesen 1991., iako je grad proglašen svjetskom baštinom. Međunarodnim prizna-
njem Slovenije i Hrvatske u siječnju 1992. otvoreno je dugo razdoblje primirja. Na
Istočnom Jadranu sukob se privremeno smirio, ali ne i u Bosni i Hercegovini, gdje
se rat nastavio kroz gotovo četiri godine s nizom masovnih ubojstava. U ljeto 1995.
Hrvatska je vojnom akcijom nametnula svoju vlast na područjima pod srpskom
kontrolom u Dalmaciji i Slavoniji'?*. Mirovni sporazum u Daytonu, Ohio, u stude-
nom 1995., između hrvatskog, srpskog i bošnjačko-muslimanskog lidera zaustavio
je jugoslavenske ratove.

U Albaniji, Enver Hoxha je prepustio Ramizu Aliji 1983. vodstvo nad radničkom par-
tijom. Nakon smrti diktatora, dvije godine kasnije, Alija je preuzeo potpunu vlast
i postupno pokrenuo otvaranje prema inozemstvu te donekle dozvolio slobodu
mišljenja. Takvo stanje je potrajalo puno duže od presudne 1989. godine. Tek su se
u travnju 1992., nakon Alijeve ostavke, održali prvi demokratski izbori koji su doveli
na vlast Salija Berishu. Počelo je dugo razdoblje tranzicije, usporeno velikim poteš-
koćama, ekonomskim bankrotom iz 1996.-1997. U ovo posljednje vrijeme država
doživljava postupni rast, usprkos negativnoj međunarodnoj konjunkturi. Politički
život je 2013. doživio smjenu na vrhu, nakon što je Edi Rama, gradonačelnik Tirane,
pobijedio Salija Berishu na izborima.

Podjela jadranske obale granicama između bivših jugoslavenskih republika otvo-
rila je dugotrajan spor između Hrvatske i Crne Gore i pogotovo između Hrvatske i
Slovenije zbog Piranskog zaljeva (ili Savudrijske vale). Napetosti su porasle i unutar
treće Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora nakon što je NATO vojno interve-
nirao protiv Beograda 1999. i time je Istočni Jadran ponovo postao poprište vojnih
operacija. Kriza u Jugoslaviji dovela je do pada Slobodana Miloševića 2000. godine,
a zatim do njegovog hapšenja i suđenja u Hagu, te do nestanka jugoslavenskog
imena 2003. godine. Stvorena je kratkotrajna federalna zajednica dviju država pod
nazivom Srbija-Crna Gora,'?. Naime, već je 2006. Crna Gora proglasila svoju nezavi-
snost. Na taj je način Srbija, nakon 88 godina, izgubila izlaz na Jadran. Bosni i Herce-
govini je priznat doticaj smorem kod Neuma, na uskom teritorijalnom pojasu koji
odvaja područje Dubrovnika od Hrvatske.

Na političkom planu, od Trsta do Albanije pretežu snage nacionalnog i nacionali-
stičkog usmjerenja, ovisno o konjunkturama. S izuzetkom hrvatske Istre, gdje se
od 1991. razvila suprotna politička tendencija, usmjerena na regionalizam i izrazitu

'% Croatia since independence. War, politics, society, foreign relations, ur. S. P. Ramet, K. Clewing, R. Lukić,
Oldenbourg, Munchen, 2008.

'? Serbia since 1989. Politics and society under Milošević and after, ur. S. P. Ramet, V. Pavlaković, University
of Washington Press, Seattle, London, 2007.

126

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

samostalnost?, Na poluotoku je regionalna stranka, Istarski demokratski sabor, s
liberalnim, transnacionalnim i demokratskim težnjama zadržao vlast duže od dva
desetljeća. Općinska i regionalna (županijska) tijela su puno pažljivija u jamčenju
prava talijanskoj manjini u odnosu na središnju vlast, a slučaj Istre je naveden kao
zanimljiv model i primjer suživota na Zapadnom Balkanu. Jadran je, sve do 1991.
bio podijeljen između triju država, a danas pripada Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori (od 2006.) i Albaniji (te Grčkoj, jednim dijelom otoka Krfa)*"",
S preobrazbom Europske ekonomske zajednice u Europsku uniju (EU) kao nadnaci-
onalnu zajednicu, Trst je 1992. postao ne samo talijanskim pograničnim gradom već
MALTA DM CONFINE THA LA ML ITALIANA PLAN GRANICE IZME! SFR JUGOSLAVIJE | Europske unije. Nakon Što
KLA RSF JUGASLAM | WEPUMLIKE ITALIJE je Slovenija pristupila NA-

TO-u i Europskoj uniji 2004.

ta se granica pomaknula na
istarski poluotok. Iz toga je
proizašlo da je Istočni Ja-

dran podijeljen između dr-

žava članica Europske unije

i onih izvan nje, odnosno
Hrvatske, Bosne i Hercego-

vine, Crne Gore i Albanije.

Te su države označene ter-
minom Zapadnog Balkana,

a u taj su pojam uključene

još i Srbija, FYROM (Former
Yugoslav Republic of _Ma-
cedonia) ili Makedonija te

> odnedavno i Kosovo. U Za-
grebu je u studenom 2000.
pokrenut proces stabiliza-
e ====== cije i pridruživanja Hrvat-
== === “=== skeEuropskoj uniji. U lipnju
SI. 74. Plan granice između SFR Jugoslavije i Republike Italije, a. š Zonu vijeke Eno:
izdavač Talijanski vojni geografički institut, 1980. pe je predložilo svim ovim

državama priključenje za-

_ ž

—_

ludi

1
m
|
1
|
|
|
i
i

—_
e

2%), Ashbrook, Buying and selling the Istrian goat. Istrian regionalism, Croatian nationalism, and EU enlarge-
ment, Peter Lang, Brussels, 2008.

21 Rotte adriatiche tra Italia, Balcani e Mediterraneo, ur. S. Trinchese, F. Caccamo, Franco Angeli, Milano,
2011.

127

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

3
ZOKI,

aa

KOPIJE A

X

BN Golfo di Manfredania

Kypariia
* KGlpo

“
Sl. 75. Politička karta jadranskog prostora (2010.).

eee o e e o o o e e e e e e e e e e e o o 128 eee e o e e e e e e e e e a e e e e e e / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

jednici (Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, FYROM-i, Albaniji). Ovaj
proces, međutim, nije do sada ostvario početne očekivane ishode?%.

Hrvatska je postala članicom Europske unije u srpnju 2013. Crna Gora je tek 2012.
pokrenula pregovore s EU, i predviđa se da će biti dugotrajni. Ta ista EU nije do-
dijelila Tirani status države kandidata. Treba primjetiti kako je Albanija, jedina
europska država pored Turske, članica Organizacije islamske suradnje. Uostalom,
oko 70% njenog stanovništva čine muslimani, dok je 20% pravoslavnih kršćana
(Albanska crkva) i 10% katoličkih kršćana??.

Dvadeseto stoljeće, kao i u drugim europskim državama bivšeg socijalističkog
režima, završilo je dugom političkom, institucionalnom, gospodarskom i društve-
nom tranzicijom. Sve je to još jednom, kao i drugdje, dovelo do velikih promjena i
na Istočnom Jadranu. Slom socijalne države prouzročio je propast velikih subven-
cioniranih industrija - nezaposlenost, iseljavanje, demografska stagnacija postali
su dijelom svakodnevnice. Mase socijalističkih radnika nisu niti imale priliku za
preobrazbu u srednji sloj, zasigurno ne u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji. Ekonom-
ska kriza koja vlada Europom od 2008. osujetila je ili učinila mnogo težom svaku
viziju ili predviđanje. Utjecaj informatike na svakodnevni život i širenje teleko-
munikacijskih mreža osvijestili su u stanovništvu osjećaj da je na djelu općeniti
policentrizam i ovisnost od gospodarskih kretanja o kojima se odlučuje negdje
drugdje, u duhu toliko proklamirane globalizacije. Osjećaj rezignacije obuhvatio
je primorje (kao uostalom i mnoga druga mjesta), osjećaj da je periferija počela
ovisiti o tuđim voljama i strategijama, možda ne kulturološki već više kao tijelo
koje bi trebalo o nečemu odlučivati.

Zasigurno je politika Europske unije usmjerena ka integraciji jadranskog prostora
koji će u budućnosti postati oslonac, bez obzira na razne državne politike“. Prvi
korak u tom smjeru bilo je osnivanje 2006. Jadranske euroregije, prekogranične
zajednice koja želi razvijati međusobne odnose primorskih pokrajina. Prekogra-
nične politike, na primjer razni projekti InterReg Europske unije, nameću novu
političku i kulturološku viziju Jadrana i njegovu regionalizaciju. Unutar Jadranske
euroregije, talijanske pokrajine - Apulija, Molise, Abruzzo, Marke, Emilia-Roma-

22 Lq questione adriatica e l'allargamento dell'universita europea, ur. F. Botta, |. Garzia, P. Guaragnella,
FrancoAngeli, Milano, 2007.

223 Sviluppo e impresa in Albania, ur. G. Ancona, F. Botta, Cacucci, Bari, 2002.

2% Europa adriatica. Storia, relazioni, economia, ur. F. Botta, |. Garzia, Laterza, Roma-Bari, 2004.; Lezioni per
VAdriatico. Argomenti a favore di una nuova euroregioneur. F. Botta i G. Scianatico, uvod F. Cassano, Franco-
Angeli, Milano, 2010. Usp. također Italia e Slovenia fra passato, presente e futuro, ur. M. Bucarelli, L. Monzali,
Edizioni Studium, Roma, 2009.

122

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

gna, Veneto i Furlanija-Julijska krajina — surađuju i razvijaju projekte na području
kulture i civilnog društva sa slovenskim primorjem, hrvatskim županijama Istre,
Rijekom, Dalmacijom, Dubrovnikom, bosansko-hercegovačkim i crnogorskim
općinama, albanskim kotarima“.

U razdoblju manjem od jednog desetljeća (2004.-2013.), granica Europske unije
se pomakla prvo od Gorizije do rijeke Dragonje, a zatim do Metkovića i Boke ko-
torske. Nastavlja se s osnaživanjem Jadrana u regionalnom smislu. Novi temeljni
događaj je stvaranje Jadransko-jonske regije 2014., treće europske makroregije
nakon Baltičke i Dunavske. Očigledno je kako u novom europskom pravcu po-
vezivanja Baltika i Sredozemlja, Jadran dobiva ulogu koja bi u perspektivi mogla
postati veoma značajnom i možda jednakom onoj koju je imao u svojim najbo-
ljim stoljećima.

25 Transizione nei Balcani e reti transadriatiche. II valore della prossimita, ur. F. Botta, M. Capriati, Cacucci,
Bari, 2003; The Adriatic-Balkan Area from Transition to Integration, ur. G. Canullo, F. Chiapparino, G. Cingo-
lani, Edizioni scientifiche italiane, Napoli, 2011.

130

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Tematske karte

131

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

1. Jadran

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

3. Paleolitska nalazišta (27.000.-5.000. pr. Kr.)

TATE ATENE TI LTET

dali ui poamjerii pičke

4. Neolitik: kulture impresso-keramike

[Ir TE dak m je

Io Području račpriniri

133

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

5. Danilska kultura

HALHIKAFS PETE karari

Podlčuečju roairika irrra ji ki

6. Ilirska plemena

134

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

7. Gradine u Istri

8. Grčke kolonije

9 o 6 6 8 o o o o o o o o e e o o o o o /oe_/ o 135 9 o o 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9. Plovidba na Jadranu u Antici

ka, Triiiiiriskt

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 136 9 o o 06 68 8 o o o o o o o o o e o o o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

11. Deseta pokrajina Venetia et Histria (istočni dio)

12. Dalmatia: upravno uređenje i putevi u augustovom dobu

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 137 9 o o 6 68 o&8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

13. Rimski putevi u X. pokrajini Venetia et Histria

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 138 0 o6 06 06 6 6 8 o o o o o o o o o o e o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

15. Dioklecijanovo doba: upravno uređenje (285. po. Kr.)

92 o 06 o e o e eo o o o o e e e e e o o e / eo 139 9 o 06 6 6 8 o o o o 8 8 o o o o o e e o o eo

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

17. Rimski Zadar

ČA

ko E rena ko?
ikalez i jee

I

18. Salona

92 o 06 o 8 o e eo o o o o e e e e e o o e / e 140 ooo 6 o e o e eo o oo o e e e e e o e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

19. Budva

9 o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 141 9 o 06 06 68 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

21. Dioklecijanova palača

=

=="

saaaaaag"
d> -b

i
#*
*
#
LJ
“
:
=

=... amis

=
imi

a
h
LI
a
a
LI
LI
LI
ka

kamanaagnaaidkos kh

rhdaza==čananmsrenaeu

d
i
bI
i
“"
1
LI
a
LI
kanuarnaana akan add i

fmue=rararesašassu đretšnanaaaie oo a

22. Centurijacija u južnoj Istri

9 o 6 6 8 o o o o 88 o o o o o oo o o o o / o 142

9 oo 6 68 8 o o o o o o o o e e o o o o_/ o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

23. Stanovništvo i poljoprivredne djelatnosti u rimskoj Istri

24. Zadarski ager

a c

92 o 06 o 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / eo 143 oo 6 6 o & o e eo o o o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

25. Via Egnatia

LAI A KECA

KATTRE

KONAK MKSBEE

Vid Epnatia

_ Via Agoni

.— Sporedni veslie

.._ hdiuki pui

26. Kršćanske crkve u 3.-4. stoljeću

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

27. Rimsko-barbarska kraljevstva: Teodorikovo doba

92 o 06 o e o e eo o o e o e e e e e o o e / eo 145 ooo 6 o & o eo o o o o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

29. Rat između Bizanta i Ostrogota 535.-552.

== coje: kretnja bizasuhe vojske 115. godine
mm Sic kreusti bizavske vojske 117. godine
mmm Smet kretnja bizantike vojske 38.-£5] godina

" ika
are Tun
Ma
o a
=

S

KZT Tizantiki teriiariji

92 o 0 06 8 o e eo o o e o e e e e e o o e / e 146 ooo 6 o & ee eo o oo o e e e e e o e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

31. Franačko kraljevstvo (812.)

32. Akvilejska mitropolija oko 820.

Ki. LIDLIATIRČNSH |

9 o 6 6 8 8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 147 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

33. Akvilejska biskupija, 928.-964.

bt ADRIATICTAH

34. Marka Verone i Akvileje, 800.-924.

9 o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 148 92 o o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e& e o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

35. Hrvatska oko 950.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 149 9 o 06 6 6 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

37. Akvilejska patrijarhija 1000. godine

PATA ESL u kar rai

38. Rasprostranjenost glagoljice (10.-15. stoljeće)

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o oo o o o o / o 150 92 o o 6 6 8 o8_ o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

39. Hrvatska 1053. godine

h
o I
\] MRA nt |

a risk karnai

TE

40. Ugarska i Hrvatska 1102. godine

92 o 06 06 8 o e e o o o o o e e e e e o o e / e 151 ooo 06 o & o e eo o o o o e e e o e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

41. Raška 1180. godine

“ Manastiri Srpske peualnyne črkie

42. Bizantski posjedi na Jadranu 1180. godine

92 o 0 06 8 o e eo o o e o e e e e e o o e / e 152 oo 06 6 o & o e eo o o o o e e e e e o e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

43. Kneževina Arber, 1050.-1200.

44. Mletački posjedi na Istočnom Jadranu 1204.-1283.

oo 06 06 8 o e eo o o o o e e e e e o o e / e 153 0 o 06 06 6 6 o o o o o o o o o o o e o o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

45. Posjedi Goričkih grofova, 1250.

92 o 06 06 8 o& e eo o o e o e e e e e o o e / e 154 ooo o o e o e eo o o o o e e e e e o e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

47. Kraljevina Albanija, 1271.-1289. (Karlo I. Anžuvinac)

KADIR A ik tai

48. Epirska Despotovina 1205.-1230.

9 o 6 6 8 o o o o o o o o e o o o o o o o / o 155 9 o 06 6 6 o&8_ o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

49. Gospoštija Sergijevaca (Castropola) u Istri, 1320.

50. Hrvatska 1358. godine (Zadarski mir)

ooo 6 86 e o o ooo e eo e e e e e o o o 156 9 o 0 06 6 o 8 o o o o o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

51. Istra 1382. godine

l——| Ailarrikiki poražadi
EEZ Ferjedi Akrilsjike patrijarh
FTI Misuečki gusjedi

98 o 60 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 157 9 o 6 06 6 8 o o o o o o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

53. Dominikanski samostani na Istočnom Jadranu 1250.-1400.

kzahikih ki aa Bik A

LAK IL

iaHITIIA

MAFIA KKETE LATTINI

54. Sjedišta biskupija na Istočnom Jadranu

LATE A ERAT NKYEI

158

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

55. Bosna od 12. do 15. stoljeća i njeno širenje do kraljevstva

92 o 06 o 8 o e eo o o e o e e e e e o o e / e 159 9 o 060 06 6 6 8 o o 6 8 8 o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

57. Srpska Despotovina 1420.-1455.

Ci] Teruireij guulije 145. podine

Tra
Hulratnriki pomajenli
Tudmiri

1

|
|

DANI NA

Vensvija
Caimčku Žugmitija
Županija Celje
Crktrerri gurihodi
Miadarska

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 160 9 o o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

59. Mletačka Dalmacija 1420. godine (gradovi i podesterije)

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 161 9 o 6 6 6 8 o o o o o o o o e& o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

61. Mletačka Dalmacija 1573. godine

62. Mletačka Istra, 1516.-1797.

PACRDAJSNICAI KEMI!

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 162 9 oo 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

63. Dubrovačka Republika, 15.-18. stoljeće

64. Osmanski Istočni Jadran oko 1573. godine

Ckeninka sirutva
KE Mletačka repoblika
TETE Dubrovačka republika

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 163 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

65. Bosanski pašaluk 1606. godine

66. Kretanja stanovništva na dinarskom području, 14.-18. stoljeće

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 164 9 oo 06 68 8 o o o o o o o o e& o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1- 415

67. Pećka patrijaršija: Srpska pravoslavna crkva, 1557.-1763.

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / eo 165 0 o 06 06 6 e 8 o o 6 o o o o o o o e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

69. Dalmacija, biskupije, 15.-18. stoljeće

70. Istočni Jadran, 1573.-1645.

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o e e / e 166 9 o6 06 06 6 6 8 o o o o o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

71. Osmanski posjedi u Dalmaciji i Hrvatskoj, 1540.-1699.

[do AAN, gpodlina — umna kuzalacima [linija Mazi)
K77 bia. a PZO godine = nov kupovina (imba Kzrjemami
LT NA. grenlinka < nejnćnicija kuposkira (linija Meerniju)

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o e o o o o o o / o 167 oo o 06 6 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

73. Mletačka Dalmacija 1718. godine

74. Zadarski okrug, 1671.

92 oo 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 168 0 o6 06 06 6 e 8 o o o o o o o o o o e e o o / eo

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

75. Zadarski okrug, 1700.

RATIH s bil kela i K

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 169 92 o 06 6 6 8 o o o o 8 o o o e o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

77. \starska područja zahvaćena kolonizacijom (1520.-1670.)

KATA KORI Na AI

78. Prisutnost Isusovaca na Istočnom Jadranu

9 o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 170 9 oo 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

79. Središta proizvodnje soli, 15.-18. stoljeće

80. Habsburška Vojna krajina, 1718.

9 o 6 6 8 o o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 171 92 oo 06 6 8 o o o o o o o o o o o o o o / o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

81. Jadran 1718. godine

CTI Francusko caro
i Metak ov tin o Frunonjakuu
| Auntrijski pojedi
KOEI OHemmnsko carstvo

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o oo o o o o / o 172 9 oo 06 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

83. Jadran 1806. godine

LEI Kaneuska gernva
T= Države ovlane ci Frnnewikoj
EZ Auirijsko carstvu
IEEE (krumio carstvu

9 o o 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 173 9 o 06 06 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

85. Austrijsko Primorje, 1815. godine

98 o 6 6 8 o o o o 88 o o o o e o o o o o o / o 174 92 o o 6 6 8 o8 o o o o o o o e o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

87. Njemačka konfederacija, 1848. godine

9 o 60 6 868 o o o o o o o o o o o o o o o oe_/ o 175 9 o o 06 6 8 o o o o 8 o o o e& o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

89. Upravno uređenje Istre, 1860.-1918.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o e o o o o o o / o 176 9 o o 6 6 8 68 o o o 8 o o o e e o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

91. Narodi Austrijskog Carstva oko 1860. godine

EI Njemri

Prisutnost italofona

u katastarskim
općinama Istre prema
popisu stanovništva
iz 1910. g.

sh
CE Bk
BEL
Emma oso
Em os
Earl obićoć

92 eo 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 177 oo 06 6 o & o e eo o o o o e e e e e / o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

93. Hrvatska-Slavonija, 1848.-1881.

“a

kla

b

: da :

a A

2
nd

>

KAČIN A4 SIKA kič

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o e o o o o o o / o 178 92 o o 6 6 8 o68 o o o o o o o e e o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

95. Katolici, pravoslavci, muslimani na Zapadnom Balkanu

92 oo 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 179 oo 06 6 o & o e eo o o o o e e e e e o e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

97. Kraljevina Crna Gora 1913. godine

RLUETEAJ
kia HŠK

ČEKA Ca ML

ALINA SLLA

PKADRLANKELI KELE

98. Srbija 1913. godine

ALUTRĆI
Tare
Biajina ji

dajuli

BHLALAREKA

BADIILAŽOEKII MAIL

180

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

99. Trst 1910. godine

ooo 6 86 e oo o oo e e e e e e e e e o o 181 ooo 6 o & o e eo o o o o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

101. Londonski ugovor, 1915. - područja obećana Kraljevini Srbiji

ETETI Trenton za pruinabivanje Kraljevini Srbiji
ETEE Trriutrj podijeljen Lenuču Kraljecine Skije i Črni Care

EEE iirvuska Srbija | Urma Lara
EE imi

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o e o o o o o o / o 182 9 o o 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

103. Pretpostavljena južnoslavenska država unutar Habsburškog Carstva

LALIB fea kdi EHTRE:

9 o o 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 183 9 oo 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

105. Slobodna Država Rijeka, 1920.-1924.

_ 2 .-
m mod
Lam d

=
-=&

Ab

106. Julijska krajina, 1925.

KA LNA škj iliki k

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o& o o o o o o / o 184 92 o 06 6 6 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

107. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, oblasti 1922.-1929.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o e o o o o o o o / o 185 9 o o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

109. Trst 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 186 9 o o 6 6 8 o&8 o o o 8 o o o e o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

111. Pula 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

afže.E e 1 no pe om
1 ari dni Os LA | =
Pm.

1 di. s
T =

Pm la

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 187 9 o o 06 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

113. Zadar 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

\
me —— h ati

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 188 9 o o 06 68 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o / o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

115. Dubrovnik 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

ida,
#

STETE
ŠSePiLeX
KKlsr j Ni ,
, j a ET, F

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 189 9 o o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

117. Okupacija Jugoslavije, 1941.-1943.

CTI Teritoriji PUT, gradini
Teritoriji sul PMI. da PAT. godine

oo 0o 6 6 e o o ooo e ee e e e e e e e / o 190 ooo 6 o & ee eo o oo o e e e e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

119. Nezavisna Država Hrvatska (NDH), 1941.-1943.

Dhrmigu tabijanaka sani
Teče alrjanakn genia
Njemački siti

oo 060 06 8 o e eo o o o o e e e e e o o e / e 191 ooo 6 o & o e eo o o o o e e e o e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

121. Nezavisna Država Hrvatska (NDH), 1943.-1945.

oo 06 06 06 e o o ooo e e e e e e e e o o o 192 ooo 6 o & o eo o o o o e e e e e o e e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

123. Pravci djelovanja jugoslavenske vojske na sjeveroistočnom Jadranu, travanj-svibanj 1945.

124. Julijska krajina, 1945.-1947.

LI Jegralevemika vjna uprnva
EEE Enrirsko američka vojini upuiiva

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o _/ o 193 oo o 6 6 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

125. Slobodni Teritorij Trsta, 1947.-1954.

Terikogiji poepuiBicrni Hujenađnivkji
Slramačini teritorij Trsi

Liri u VOR. grala

LiziHa Wulenm

Cremisa u 17 goeliri
Cinmnica i 1Hćd, puslini

oo 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 194 9 o o 6 68 8 o o o o 8 o o o e e o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

127. Italija, Jugoslavija, Albanija 1954.-1991.

128. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija,
republike i autonomne pokrajine 1963.-1991.

9 o o 6 8 8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 195 9 o o 68 6 868 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

129. Socijalistička Republika Hrvatska, kotarevi 1955.-1962.

9 o 60 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 196 9 oo 6 68 8 o68 o o o o o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

131. Socijalistička Republika Slovenija, upravno uređenje 1974.-1991.

132. Socijalistička Republika Crna Gora, upravno uređenje 1974.-1991.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 197 9 o 06 06 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

133. Podjela Jugoslavije 1991.-1995.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 198 9 o o 6 68 8 o8 o o o 8 o o o e o o o o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

135. Slovenija, pokrajine

9 o o 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 199 9 o 06 06 68 o&8 o o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

137. Slovenija, zemljopisne regije

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o oo o o o / o / o 200 9 o 06 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

139. Bosna i Hercegovina, kantoni i narodi (1995.-2013.)

EEE lirvti
Ki bi
DEE Mualiimani

ooo 06 06 e o o ooo e e e e e o e o o / o 201 ooo 6 o & o eo o oo o e e e e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

141. Crna Gora, narodi (2001.)

BOSKA
i

FI HOELTIVEA

bHRVATIKA

KLAČILA
krtičponci

BE

EZEZE Mošnjaci

=a AIhamci

142. Albanija, upravna podjela, okruzi (2006.)

dila
CRNA Ciiik

ETE KES EEK! E IJ

KLABELRIKIJA

tačka

202

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

143. Albanija, manjine (2001.)

mu
s sijea taki I

pićh

>. SIRKA GORA .

[EEE Makedunci
E dii
EE Cini
EEE Boi

92 o 060 o 8 o e eo o o oo e e e e e o e e / e 203 0 o6 06 06 6 868 o o e o o o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

145. Talijanske zajednice na Istočnom Jadranu 2010. godine

FEN CE KIH KoHCIBE

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 204 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o e& o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

147. Jadran, 2014. - države i luke

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 205 9 o o 06 68 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

149. Jadranska euroregija, pokrajine

TENEKSKE KAKI

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o e o o o o o o / o 206 9 o 6 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Kartografska svjedočanstva

207

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Istočnojadransko primorje, upravo zbog toga što je među najvažnijim pomorskim pu-
tevima na Sredozemlju, prikazano je u cjelini i detaljno na brojnim kartama, zemljo-
vidima, mapama, peljarima i prikazima. Prva značajna kartografska svjedočanstva
potječu iz 16. stoljeća. Prikazi jadranskih pokrajina Pietra Coppa su veoma značani i
smatraju se među najvrjednijima u europskoj kartografiji tog perioda'. Planimetrijski
opis teritorija, odnosno priobalja, istovremeno je izražavao suverenitet i praktičnu
potrebu za poznavanjem i korištenjem (vladanjem) tog područja. Mapa kao takva
pokazuje određeni posjed, a teritorij postaje ono što jest, u smislu prepoznavanja i
određivanja, upravo zahvaljujući njegovom kartografskom prikazu. Iz toga proizla-
zi potreba da se proučavanju pisanih izvora pridruži promišljanje o tomu kako je
određeni teritorijalni kontekst (pokrajina, more, priobalje) kartografski opisan.

Jadran se veoma dobro raspoznaje u fra Maurovom prikazu svijeta (Mappamondo,
oko 1450.) koji se čuva u Biblioteci Marciani u Veneciji, kao i u zbirci zemljopisnih
karata Pozornica svijeta (Theatrum Orbis Terrarum) Abrahama Orteliusa iz Anwerpe-
na (1570.), a pogotovo na Mercatorovoj (Gerhard Kremer, rođen u Rupelmondeu, u
grofoviji Flandriji) karti Europe iz 1554.7. Velikom mletačkom kartografu Vincenzu Co-

' LLago, C. Rossit, Descriptio Histriae. La penisola istriana in alcuni momenti significativi della sua tradizione
cartografica sino a tutto il secolo XVIII. Per una corologia storica, Lint-Centar za povijesna istraživanja - Rovinj,
Trieste, 1981.; L. Lago, Theatrum Adriae. Dalle Alpi allAdriatico nella cartografia del passato (secoli X-XVIII), Lint,
Trieste, 1989.; Imago mundi et Italiae. La versione del mondo e la scoperta dell'Italia nella cartografia antica
(secoli X-XVI), ur. L. Lago, La Mongolftera, Trieste, 1992.; L. Lago, Imago Adriae. La patria del Friuli, IIstria e la
Dalmazia nella cartografia antica, La Mongolfiera, Trieste, 1996; Isti., Imago Italiae. The making ofltaly in the
history of cartography from the Middle Ages to the modern era: reality, image and imagination from the Codices
of Claudius Ptolemy to the Atlante of Giovanni Antonio Magini, Goliardica, Trieste, 2000.

* Kaoreference: Five centuries of map printing, ur. D. Woodward, The University of Chicago press, Chica-
go-London, 1975.; The history of cartography, vol. 3, t. 1-2, Cartography in the European Renaissance, ur.
Woodward, The University of Chicago press, Chicago, 2007.; D. Woodward, Catalogue of watermarks in
italian printed maps ca. 1540-1600, University of Chicago press, Chicago, 1996.; D. Woodward, Cartogra-
fia a stampa nell'italia del Rinascimento. Produttori, distributori e destinatari, Sylvestre Bonnard, Milano,

209

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

ronelliju dugujemo detaljan opis jadranskog primorja i njegove unutrašnjosti, a fran-
cuskom inženjeru i kartografu Charlesu Francoisu Beautemps-Beaupreu uvođenje
znanstvenog pristupa u izračunu udaljenosti, morskih dubina i u načinu trasiranja
obale, konkretnije od Trsta do Boke kotorske, što je izvršeno prigodom izviđanja od
1806. do 1809. (među prvima takve vrste na svijetu)“. Cijeli je Jadran prvi put izmje-
ren prilikom zajedničke misije mornarica Napuljskog Kraljevstva, Velike Britanije
i Austrijskog Carstva 1826.-1827. Uslijedile su u drugoj polovici 19. stoljeća brojne
austrijske i talijanske znanstvene ekspedicije. Prikupljeni podaci omogućili su izra-
du nautičkih karti. Hidrografski institut talijanske ratne mornarice u Genovi (djelovao
je od 1872.) bio je nadležan za apeninski dio Jadrana, dok je Institut austrijske (au-
strougarske) ratne mornarice u Puli (djelovao je od 1866.) pokrivao istočni dio mora.
Tako je bilo do 1918. kada je austrijsko nasljeđe preuzeo Hidrografski institut ratne
mornarice Kraljevine SHS, utemeljen u Splitu 1923. On je potom djelovao u Kraljevini
Jugoslaviji (od 1929.) i u federalnoj Jugoslaviji (1945.-1991.), a od 1991. je u sastavu
hrvatske ratne mornarice.

Što se tiče povijesnog razvoja, nivo preciznosti u topografskom opisu Jadrana postao
je veoma značajan u drugoj polovici 18. stoljeća zahvaljujući mletačkoj kartografiji,
U okviru koje se istaknuo Giovanni Valle, dok su austrijske nautičke i upravne karte iz
19. stoljeća izrazito bogate pojedinostima i vrijednim povijesnim svjedočanstvima o
krajoliku*?. Ako se uzmu u obzir preobražaji krajobraza i utjecaji modernizacije i urba-

2002.; / fftamminghi e I'Europa. Lo spazio e la sua rappresentazione, ur. L. Federzoni, Patron, Bologna, 2001.;
Herrschaft verorten. Politische Kartographie im Mittelalters und in der friihen Neuzeit, ur. 1. Baumgartner,
M. Stercken, Chronos, Zurich, 2012. Usp. također: U. Tucci, ,Credenze geografiche e cartografia“ u Storia
d'ltalia, vol. 5/1, 1documenti, ur. L. Cracco Ruggini, G. Cracco, Einaudi, Torino, 1973., str. 50-85; E. Casti, Lor-
dine del mondo e la sua rappresentazione. Semiosi cartografica e autoreferenza, Unicopli, Milano, 1998. Isti,
Cartografia critica. Dal topos alla chora, Guerini, Milano, 2013. Za Istočni Jadran: M. Marković, Descriptio
Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih ka-
rata, Naprijed, Zagreb, 1993.; M. Kozličić, Kartografski spomenici hrvatskoga Jadrana. Izbor karata, planova
i veduta do kraja 17. stoljeća, Agm, Zagreb, 1995.; M. Marković, Descriptio Bosnae et Hercegovinae. Bosna
i Hercegovina na starim zemljovidima, Agm, Zagreb, 1998.; Five centuries of maps and charts of Croatia.
Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske, ur. D. Novak, M. Lapaine, D. Mlinarić, Školska knjiga,
Zagreb, 2005. Hrvatski kartografi. Biografski leksikon, ur. M. Lapaine, I. Kljajić, Golden marketing-Tehnička
knjiga, Zagreb, 2009.

3 Unintellettuale europeo e il suo universo: Vincenzo Coronelli (1650-1718), ur. M. G. Tavoni, Costa, Bologna,
1999. Vidi još Lesplorazione del golfo di Venezia. I disegni del naturalista chioggiotto Stefano Chiereghin per
Lazzaro Spallanzani, ur. C. Gibin, T&G, Conselve, 1997.

“ M. Kozličić, Istočni Jadran u djelu Beautemps-Beauprea. Eastern Adriatic in the work of Beautemps-Beaqu-
pre, Hidrografski institut, Split, 2006.

* Saggio di cartografia della regione veneta, ur. G. Marinelli, Regia Deputazione veneta di storia patria,
Venezia, 1881.; Giovanni Valle, Pianta di Padova (1784), ur. L. Gaudenzio, Randi, Padova, 1968.; W. Zeni,
Giovanni Valle. Un cartografo veneto tra Rivoluzione e restaurazione, Centro grafico editoriale, Pado-
Va, 1989. Za austrijsku kartografiju: J. Dorflinger, Die osterreichische Kartographie im 18. und zu Beginn
des 19. Jahrhunderts. Unter Besonderer Beriicksichtigung der Privatkartographie zwischen 1780 und 1820,

210

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

nizacije koji su se u međuvremenu dogodili, ova su kartografska svjedočanstva danas
veoma dragocjena i neophodna za dodatna istraživanja.

Stoga je i nastao treći dio Atlasa. Radi se o obimnom pregledu prikaza. Predstavljeni
zemljovidi čine jedan dio bogate zbirke rovinjskog Centra za povijesna istraživanja.
U biti, ovdje se objavljuje odabrani katalog iz baštine ustanove, koja broji preko 700
povijesnih karata, oko 4.000 raznih prikaza (topografski, vojni, nautički zemljovidi) i
veduta lokaliteta na istočnojadranskoj obali.

Nije nam bila namjera ponuditi detaljan izvid jadranskih karti u odnosu na njihovo
izdavačko porijeklo i rasprostranjenost. Ovo nije prilika za filološko djelo, za doprinos
povijesnoj kartografiji. Dapače, na tu temu upućujemo na poznata djela zemljopisaca
i povjesničara jadranske kartografije Luciana Laga i Mithada Kozličića te, kao povod
za usporedbu, širokoj raspoloživoj bilbliografiji za europsko-sredozemna i austrijska
područja*. Ovaj treći dio upotpunjuje našu ispričanu priču i neka je vrsta dokumen-
tarne sekcije.

Kriterij odabira je kronološki. Prve su antičke karte, odnosno mape koje su u prošlosti
željele prikazati antiku, dakle više-manje imaginarni prikazi zemljovida rimskog
carstva, prema uobičanoj Ptolomejevoj shemi. Ti su zemljovidi uzeti zdravo za go-
tovo u naučnom svijetu srednjeg vijeka i na početku modernog doba budući da je
svijet antike tada bio uzorom. Slijedi zatim odabir od stotinjak reprezentativnih ka-
rata za razdoblje od 16. do 20. stoljeća. Što se tiče kartografskog prikaza Albanskog
primorja, nužno je došlo do ograničenja, tj. smanjenog prisustva u odnosu na ukupan

Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 1984.; Kartographie der Gegenwart in Osterreich,
herausgegeben vom Institut fir Kartographie der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften und
der Osterreichischen Kartographischen Kommission der Osterreichischen Geographischen Gesellschaft
unter Redaktion von Erik Arnberger, Die Akademie, Wien, 1984.; I. Kretschmer, J. Dorflinger, F. Wawrik,
Osterreichische Kartographie von den Anfćingen im 15. Jahrhundert bis zum 21. Jahrhundert, Institut fur Ge-
ographie und Regionalforschung der Universitat Wien, Kartographie und Geoinformation, Wien, 2004.
Usp. također Geschichte der Firmen Artaria & Compagnie und Freytag-Berndt und Artaria. Ein Ruickblick auf
200 Jahre Wiener Privatkartographie, 1770-1970, Freytag-Berndt u. Artaria, Wien-Innsbruck, 1970.

* Usp. prethodne bilješke. Također, za povijesnu kartografiju austrijskih teritorija: Descriptio Austriae.
Osterreich und seine Nachbarn im Kartenbild von das Spčitantike bis ins 19. Jh., ur. J. Dorflinger, R. Wagner,
F. Wawrik, Tusch, Wien, 1977.; Atlantes Austriaci. Kommentierter Katalog der osterreichischen Atlanten von
1561 bis 1994, herausgegeben von I. Kretschmer, J. Dorflinger, B&hlau, Wien, 1995. Za povijesnu karto-
grafiju drugih sredozemnih područja: A. Ratti, Le immagini dell'isola di Creta nella cartografia storica, ur. E.
Bevilacqua, Istituto veneto di scienze lettere ed arti, Venezia,1997.; Imago Sardiniae. Cartografia storica di
un'isola mediterranea, Consiglio regionale della Sardegna, Cagliari, 1999.; La laguna di Venezia nella carto-
grafia storica a stampa del Museo Correr, ur. G. Baso, M. Scarso, C. Tonini, Musei civici veneziani, IUAV, Mar-
silio, Venezia, 2003.; Mappe e potere. Pubbliche istituzioni e cartografia nella Toscana moderna e contem-
poranea (secoli XVI-XIX), ur. A. Guarducci, All'insegna del giglio, Firenze, 2006.; Imago Siciliae. Cartografia
storica della Sicilia 1420-1860, ur. L. Dufour, A. La Gumina, Sanfilippo, Catania, 2007. Upućuje se na časopis
Geographia antiqua. Rivista di geografia storica del mondo antico e di storia della geografia, te: http://san.
beniculturali.it: Territori. I portale italiano dei catasti e della cartografia storica.

211

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

broj predočenih karata, zbog toga što je taj dio manje opisivan za vrijeme stoljet-
ne osmanske vlasti. Cjelokupnost Jadrana je, međutim, prikazana i obuhvaća razvoj
kartografije od modernog doba do današnjih dana, i to s nizozemskim, flamanskim,
mletačkim i francuskim zemljovidima iz 17.-18 stoljeća, zatim austrijskom karto-
grafijom od 1815. do 1918. i na kraju s nekoliko primjeraka iz dvadesetog stoljeća,
ograničenih na razdoblje od 1918. do 1963.

Egidio Ivetic
Nicolo Sponza

212

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

213

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

QVINTA —EVROPA4E
a a [3 [57 [8

MAGNAE GERMANIAE

" hn Amhidrani za
\B NORICVM haeiš_ 4

Tur red rkiim

š ik e 1
e Vinrć m Sako

ti E MRTEEIE _ Erobura PL
Po

“nmnriti

Aphzmismhila s

214

\
1

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

TABVLA

38 [42 [4 [42 |

Sula

L

Doe
= COLIN Plamapuni pirin

ed Vanda Kika : alu
imez Ardaitatni u fnjnn-«.,

big phlens m
E mo Čin dim
koka Vazali PAN NON? "u Čan ..

a sa LA SVPER

a S Blumrla
i

Pa -

iš9 [+7 [3 Tot T34z | ++ [44 [46 [47 Ti

Crranunči Gdenhi
Linenmeduitn i

m u
Na ] “&
u e /
P= ks == 3
Da ži. er s>e= '
BA, j : =
a ' E jd hk. i
b: 5 e E
m.“ "Ej 3 Šš ua - l
= pe Š "2 : zi
. š =—i s =. “aj = ja" 7
= - ka. a "= s“ A, are.
m. ' i = =
= a
7 =?
u di

PAN NONIA E >

jala poetorsč |

g

"1 slomi |
Fila

Karta I. - Qvinta Evropae. Tabula, Ptolomejski prikaz M. Waldseemillera, izdan u Strasbourgu 1513.

215

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

=
+

ST miro roj ou o GP gi Ka
MASNE GERMANI PARS

A m 1 ;
I VATA NI i TED KJE i Kk

Paraga ričenaelace. kemi o. i. aa 4

= ua.

Karta III. - Girolamo Ruscelli, Evropae tabvla V, Venecija, 1561.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 216 9 o o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o e o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta IV. - Orteliusova karta Pannoniae, et Illyrici veteris tabvla, koja je 1590. objavljena u djelu Peregon.

Li RMAT ano . |
&. LI
FRaAoPrAr STAN “i

za moše. =
"ala =. >. ai -=' Ja

= EeTE-
| 3%

ša £ NidnuNit u

2 ! :
io AVEDONi "5 č-—— E
naša Še Ta

= = _— = ———

Karta V. - Pannonia Moesia Dacia et Illyricum za vrijeme Rimskog carstva Christophera Kellera,
zemljovid tiskan početkom 18. stoljeća.

9 o 6 6 8 o8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 217 9 o 06 68 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Mann Audia |
= hoka: ="
Amasoma Paka

Karta VI. - Regiones Danvbianae Pannoniae Dacia Moesiae cum Vicino Illyrico,
djelo Christopha Weigellija, izdano u Nurnbergu 1720.

9 o 6 06 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 218 92 oo 6 6 8 o o o o 8 o o o o oo o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta VII. - Regnvm Illyricvm et 1Illyricvm a Romanis. Tabula Secunda.
lirska kraljevina i Ilirik prema Rimljanima, autor Pieter van der Aa, 1729.

ooo 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 219 ooo 6 o e o e eo o oo o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

DI
/ .

Karta VIII. - Pannonia Dacia Illyricum et Moesia Rigoberta Bonnea,
objavljena u djelu Atlas Encyclopedique, oko 1787.

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o e e / eo 220 ooo 6 o e ooo 85 o o o e e e e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

[ | = S =" -
MAKU ES Eg =
ajeti i td

Brak Tuk
ii

Karta IX. - Italia antiqua cum insulis Jeana Baptista Bourguignona d'Anvillea, objavljena u djelu Atlante di
geografia universale preceduto da un vocabolario de'nomi tecnici della geografia..., izdano u Firenci 1838.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 221 9 o o 06 68 8 o o o o o o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

dika PRIME TO

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

S : —— = —
Ia Akne kiši ano Kdnt

ad Je ADI id N o *TAB»ss

|

=
— —
-——
E
=

2 — 2
——

a

ee

Fr: G=

.

Karta X. - Karta Ilirika prema Munsteru, iz djela Geographia Universalis, 1552.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 223 92 o 06 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Defcrittione della Schiauonia

' “BS .- S it AVOL . NVOVA_ :
(E U O E IKI

Karta XI. - Tavola nuova di Schiavonia Girolama Ruscellija, koju je izdao u Veneciji Vincenzo Valgrisi 1561.

224

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 225 9 o 6 6 6 8 8 o o o 8 o o o e& e o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XII. - Orteliusova
karta Augustina
Hirschvogela,
Schlavoniae, Croatiae,
Carniae, Istriae,
Bosniae/finitimarvmqve
regionvm nova
descriptio, 1570.

kaz m
=== == ia -T-I mr Lani iza

S. SCHLAVONTAE. CROATIAE. CAR»
REGIONVM NOVA DESCRIPTIO

A
o.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 226 92 o 6 06 68 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

naa : i ie RASLA i KEBEL Bo a F" k
(LA E, ISTRIAE, BOSNIAE, FINITIMARVMQVE
, AVCTORE AVGVSTINO HIRSVOGELIO .

9 o 6 6 8 8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 227 92 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 8 o o o o 868 o o o o o o o o o o o / o 228 9 o 06 06 6 8 o o o o 8 o o o e& o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XIII. - /lyricvm Giovannija
Sambuca, prikazan u Orteliusovom
djelu, 1573.

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / eo 229 ooo o o e ee eo o oo o e e e o e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta XIV. - Sjeverni
Jadran prikazan u
Orteliusovom zemljovidu
Fori Ivlii Accvrata
Descriptio, 1573.

9 o 6 6 868 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 230 92 oo 06 6 8 o o o o o o o o e o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

[imi Ioan: [8]
nis Sambu (8)
ci, Inpera: (8)
toriar Matt (8)
Hištorici. |8

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta XV. - Histriae tabula, mappa Istre Pietra Coppa,
iz Orteliusovog Theatrvm Orbis Terrarvm, 1573.

Karta XVII. - Zemljovid Zadra i Šibenika Bonifacia Natalea, oko 1592.

oo 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 232 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

' dd .
Ekgi paku “m

ka"

Karta XVI. - Goritiae, Karstii, Chaczeolae, Carniolae, Histriae, et Windorvm Marchae Descrip,
Orteliusova karta Wolfganga Laziusa, 1573.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o e / o 233 9 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

mr er Fr

MYSIAM HANC SEPERIOREM DACIAQE
se Sacam.fea Sau fl_rpas Boji qui nm “Byiu diti ox ifrvri Sha a:

1

sti asd
A a ; Bf
Ko si Kk KRA rm Paja dd

Šu b#) nr 2EB e. : |

LL

\ E do I pk

eje

9 o 6 6 8 o8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 234 9 o 6 06 6 8 o o o o o o o o o e o o o o / o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

>= >

E. PAR TEM, eg DALMATIA MO! E

Bukjaris ereč fi “apret e: ae Gelarum grebe creduntur

frei
SP RVAI “

| ILLIRICI > SEK SCLAV J:
I VILA CON TINENTIS Crva“
tra tn. Cara. Iftria m.
aa ronterniinas prouriiias. rei
feng Krka Sed . ty:

Karta XVIII. - Mysiam hanc svperiorem Daciaeqve partem, Libvrniam Dalmatiamgqve, karta Ilirika Augustina
Hirschvogela, uvrštena u djelu Specvlvm orbis terrarum Gerarda de Jodea, 1593.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta XIX. - Descriptio Istriae -
Histria Pietra Coppa,
uvrštena u djelu
Cosmographiae Generalis
Paula van Merlea, 1605.

i =. Pri

Lu “S L

ž F 5
kai: _|

F d

I— a | ol ie

=

236 9 o 6 6 6 8 o o o o o o o o e& o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

A mami ag Lii IRE i li i LI LO

9 o 6 6 868 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 237 9 o o 06 68 o&8 o o o o 8 o o o o o oo o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

pa To a s =
& : = č ja _

jn a J ] E + dm E » E
Lu id i Lg AKT đ k Š
mom) boa E". - - a ' = d ( 1]
roi gana e na 2 dijeta i Na
: pr arua, TATA TE ha
! Pa,“ da KLE Fa ci ES siri
ah k 4 u > _ iz > Pa _ I : ni
| š L. : Bi : - - 5
ka ko of loa Ur
|" m, &

|
Fi EI!

Dass

- - i j 1, f TU Md,
i Z m oF i F al 2. H
anji piti mn: zubna ninski gemnilahu urzrmtirhnutnin her niši
TL. [OT ell U DANCE RE, DRE. CAK, (EC) RR TRSNE KRŠI. RJE, Pla ii) |
1 . =
: 1 a ši = KJ
7 = mW = = z — = =

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

dgatnumi o BELI mirtnargore=beprobičšanaka 1 : : 1 1 nr TE niti jsnibirm ZZ

<“ KARLE DE
s Če == 1) == _ |
piri "I bard
ir og 5. - d Le A :

+ mike
al Kg '
Fo M8
g
u
ži
L
w
š
&

PI T

ef

MIA H s f ,
le Piman

L sije aceh \ Ka
KSL fa Sah \ Me

Karta XX. - Dominio veneto nell'italia, karta Giovannija Antonija Maginija, tiskana u Bologni 1620.

98 o 6 o6 o o o e o o o o e o e e o e e / o e / o 239 8 o o 6 & 8 o e o o o o o o e e o e e o e/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

a ri umije
saf somovi Ta
4 A ra a š

a" Fr a 4 L

Karta XXII. - Istria olim lapidia, Hendricka Hondiusa izdana u Amsterdamu oko 1630.

9 o 60 6 868 8 o 28 o o o o o o o o o o o o o / o 240 92 oo 06 6 o&8_ o o o o o o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXIII. - Zadar, Šibenik i Nin s okolnim otocima,
autor Joannes Jansonius, Amsterdam 1630.

GORNK avatar I

zi:

Es Pre mm
a p b2Tfi
nA
| PLA

zi

pi
se

NT

Karta XXIV. - Forum lulium Karstia, Carniola, Histria etc., Mercatora i Hondiusa,
uvrštena u Atlas minor i objavljena u Amsterdamu 1634.

98 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 241 9 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXV. - Dominio Veneto
nell'Italia, autor W. Blaeu, tiskana u
Amsterdamu 1635.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 242 9 o 6 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 243 92 oo 06 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / eo

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sihua parfivulara amidabua daberurani gu veat pari Dabiušir

oš mačnriiia i Lan jadi iirn ia i Čhrii

-— o sedmom
+

Karta XXVI. - Situs particularis Comitatus Sebeniciani, qui est pars Dalmatiae.
Karta šibenskog područja Theodora de Brya, koju je izdao M. Merian u Frankfurtu oko 1650.

1 Mjesta

>= z = =>
- - = - - —- = +

Karta XXVII. - Delineatio Situsve Provinciae circa Clissam & Spalatum, M. Meriana, izdanje iz 1652.

oo 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 244 9 o o 6 68 8 o o o o o o o o o& o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXVIII. - Zemljovid Karstia, Carniola et Histria Vindorvm Marchia,

prikaz W. Blaeua koji prati Mercatorov model, 1663.

mj Se
da SKAKAČ 4 OJ

alla id Tian
=

Fesaapstiae

ikad =

Miru zsemašal š

= '
Karta XXIX. - Istria olim lapidia, Joana Blaeua, izdana u Amsterdamu 1663.

Lo KI

ZVE i: dt m.“
i jE. "2 man ne

245

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXIX.a - Carte vande Golf van Venetien Waar in vertoont wert de Zeekusten van Italien
Dalmatien... autor Jan van Loon, zemljovid iz druge polovice 17. stoljeća.

Karta XXX - Zemljovid dalmatinske obale podijeljene na mletačke,
dubrovačke i osmanske posjede, autor Nicolas Sanson, Paris, 1664.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 246 9 oo 06 6 o&8_ o8_ o o o 8 o o o o e o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXXI - Statt Ragusa... Cataro. Dubrovnik, Herceg Novi i Kotor,
autor M. Merian, izdavač A. Merian, Frankfurt, 1668.

= EF.

2 J

d —t
ba Ta m“ iš
ni BERTE reziri mianspri ii TRE.
Ereren |
E] kazi ioziijoss mueiaso /

= .---.-o- -
' a ai I

. o ami ' = :
LI = o
s mud. FI
v i (|. '
1 i. Po i g

Karta XXXII. - Illyricvm hodiernvm, autor J. Blaeu, objavljena u Amsterdamu 1669.

98 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 247 9 oo 6 6 8 o68 o o o o o o o e& o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

PO A
Ba ev Ena

248 9 o o 06 68 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Nr? Ej
.DALMAT

st

la "|

I TRIA NOSNIA SER

Karta XXXIII. - Dalmatia, Istria, Bosnia, Servia, Croatia e parte di Schiavonia,
autor Giacomo Cantelli Vignola, tiskar Giovanni Giacomo de Rossi, Rim, 1684.

249

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

98 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 250 9 oo 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Ba buni im idi de“
poi o. dio li

d di x, X “ s * i 1 :

; ž .r4 di “ =a ' a ife A. m
I j "MF F_. < — nE : ' a PISI miša rta br

i. = i : EV k bj i : ' i bj i a SNA k i -#

I OhSARESA KN Og -- X d-. sr M prao u“

e

rje

ALO

KELTI

Karta XXXIV. - Topografska karta Boke kotorske, \. M. Coronellija, 1688.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 251 9 o o 06 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

| INO E, z wan

| aaacilja di

"Drr Qu dd HSE

le ja
i Fa mara NaATICVIJI ši KNJTE i

le ki a
nrbEf Cosrn oiie

dlorutete z

u sejo A "i
i * pr " JR sf ' “ ili
i PK
, dk taf Lo Tolj
Eja, 2 L*
Ekrem

2
— 2. —šMR e
- =

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o e o o o o o o / o 252 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

i 7, = :
mt 27,% "ran
ša

Karta XXXV. - Contado di
Zara. Parte della Dalmazia

- Zadarski okrug - Dio
Dalmacije, mapa Vincenza
Marie Coronellija, tiskana u
Veneciji 1688.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 253 9 o o 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta XXXVI. - Mletački zaljev,
zemljovid V. M. Coronellija,
objavljen u Veneciji 1688.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 254 9 o o 6 68 o&8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

S dt id
" radite x ES .

f Ki
1

+.
1

"Ea

žak

I kra. kdo A ; IT " - Basela, dd

. Plaziaa Thu tau

ača eri

Ii o.

pl :

fc Gullu da

jE Gold kru I

"

Klio di Vene žia
T I L P

Nu o N 1 o gfnvsšaa
b -

id

255

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

hre

(o «ke

- 1B “ZW u " . dt
Eau & L# 3 u FEN au
Pi. shari ia d »* :

za i "au :
zi OPE. k “=
a i Pa

= :
kaaa '
: "Arbor Maudidpo“

Faamda =a eia .
dea: i ioni luda a po dk lika
zle = ri di edna 4 Čaj

Š a

Bona mH ae ai ia
Ude. er
ie =
ia
dede. Po uo

- mi X
čautavnia dk sVoni selirka iva #4
ii" aim
o - “i
Ee
di re lik L i a k,.
—ika I da s X Caja k- ' = = -
roria E uy 4 JE u ko I Z e
m hf | kr E I. iro ensu hh | s
e i oz D s x Ji =

= o

a 2 u . ————— zam E
I ko to i J - = P Li 2 7 J F —
i fr o ER E Pi '—\N KA MEA MA ELA a ona oč LJAT.MAT
= —————=—=y—=-=a= > Er ž ke If be = (12 di tot pa niji ad dra
ulta čanka. Vrpolje dosa
i nij rahčnai dla
izda lutaju Audi ve = M dieani TT

=rEFo i

Karta XXXVL.a - Dalmatia maritima Occidentale Dalmatia maritima Orientale,
kartografski prikaz Giacoma Cantellija da Vignola, kojeg je u Rimu objavio Gio. Giacomo Rossi, 1689.

256

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 257 9 o o 06 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXXVII. - Hrvatska i Zadarsko
okružje u opisu Giacoma Cantellija
da Vignola, zemljovid kojeg je u Rimu
tiskao Gio. Giacomo de Rossi, 1690.

258

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

239

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

imi

| Pa

— vidje KČ

| ; PI Ta
d
ay!

Karta XXXVIII. - Italia als Dalmatia en Griecken. Inde Golff
van Venetien. Nautička karta loannesa van Keulena,
objavljena u Amsterdamu oko 1690.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 260 9 o 06 06 6 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Tem Tr
Ceaste “ L
dg. EE dk

X

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Pred ki Fina
NAR EN Tod
| | Dađža Cia di
CICLUT
| fana ilo Mama

dogufkita
Con S rosa
| Dal! Areni Venete 9
comartddte
Dah riba ninag ed E coedhovati san
E Canćah er
DANELE IF DELFINU,
Li pmemale ka
“dino mre. |
Dan |

Ii ra: NARERrA.

2 = = m m =

Karta XXXIX. - Tok rijeke Neretve od grada Čitluka do mora, V. M. Coronelli, 1694.
U okviru gore desno tvrđava Opuzen koju je dao izgraditi general Pietro Valier.

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 262 9 o 06 6 6 8 o8_ o 28 o o o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XXXIX.a - Regnum Croatiae, zemljovid Kraljevine Hrvatske Johanna van der Bruggena,
Venecija, oko 1740.

9 o 6 6 8 8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 263 9 oo 6 68 o&8_ o8_ o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

=———a af src ula a
Vuk i ye ap mese

ELIK Elai:
Genndy

Pad oi Pijani KZ di jadi
dati lupodni či jit Kudu ovdasdšta
odi LE ! oš droda "oi st s.

ža Ki Pas) u
o homa. dok poe e ini

pa da Rao zed nal kiča
om: U pir sem.
“e : soji i o pe
da za kiri de Kine

Ti sy
Karta XL. - Zapadni dio
Pokrajine Dalmacije.
Podijeljene prema svojim
okruzima, iz djela Isolario
V. M. Coronellija, Venecija,

1696.-1698.

264

A
ka
. dA A i di

mi ' T PMI
ka a. X |
a GE BARAT do mame i si vaš a7 oulV aau=

"mu nba, Ša: reli

KI

ši

-

j

= rea
rao RedeesrTi mi

nt Priazri
od Ph de

Pa

Fed U

a.

oFiuaraemaru =

d Bulkirotne ll uta

php iro od lid-očii iš

i. ama Nudi buš U očeva |
oma
zd:
ala V

[sh dr
de do! Ve di SE
Nel Daaraah ra
Bk i €
da tas: Vekni =. kakaa =
' iPoda dpi Prim ita
ia.
5 had fi. -. hz
e=rrro e
Naliinnidl1, 2. 2 MT
ši m LT sla M, Trn pa sik
deda a Bekes s tia

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

EGO Dal
Ea > Eo

i S dj >

iskež

zah Saso Rie

> Eta
k=x k

PP LKE LM
ea “< i

\
O\

mnmamnĆinkahnmmnnnmmmnranamnnuasss....=.m=n=s-...... .
-- = (da du al .

9 o 6 6 868 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e / o 266 9 o 06 6 6 8 8 o o o 868 o o o o o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

LM AZ)
Dunaa ne suot Coutadi,
imaš ji revija :
šLAENIASIHA REFUNEL ICE A
21 VENE ZI Ari
asd Feba:

koke dk

Tal Wo Jlroinat Cenčiki MU. Ce
iadhećr ELE

domba i ala

se E

1
k,
A i

ko E

te =

Karta XLI. - Istočni dio
Pokrajine Dalmacije.
Podijeljene prema svojim
okruzima, iz djela /solario
V. M. Coronellija, Venecija,
1696.-1698.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 267 9 o 06 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

= =

Pa aFe

=2.%

lili ad Hi vaši de /

MERI

šdajaa Sa čšammidi
šiinmuašlk o ssprias

Karta XLII. - Kraljevina Dalmacija,
zemljovid V. M. Coronellija i J. B.
Nolina izdan u Parizu oko 1700.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 268 9 o o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

2

ću

.

* ŠI KI
DE ENE

>. +BOVCHE DU GOLFE

===.== =: =

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 269 9 o 6 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ž
tm
=
ka

Og na '

Karta XLIII. - Zemljovid Sjevernog Jadrana kojeg je sastavio J. B. Nolin: Fond du Golfe de Venise
ou sont les Bouches du Po et de Adige avec I'Istrie dont les Venitiens possedent la plus gran de partie

I'Empereur tient a Trieste et a Fiume..., Pariz, 1701.
e e o 270 82 e o e &_ &8_ e e o o o o o o e e e e e e e / e

98 e o 6 8 e o o o o o o o e e e o /oe_/ o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

GE. avec

SIT STONDAGOLEKAVENI SI)
Pie o E >? duPOnd

K

E PIT rr rme

uda da da ie ho EJ A
Baskije ži ia
re j

FI rada u
=

Ar o

u
i
ia
LI
i
L
=
m

9 o 6 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 271 9 o 6 6 68 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

“ ĆI .

SKK dla

pa
a

M

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XLIV. - Golfe de Venise, avec les Cotes maritimes
Bayes et Ports, etc. de la Grece, Dalmatie et Italie, nautička
karta Jadrana objavljena u Thesaurus Antiquitatum et
Historiarum Italiae , autor Pieter van der Aa, izdano u
Leidenu između 1704. i 1723.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 273 9 o 06 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

WE GEOGMATITIK 15 DNP KERENTS ETATS IE LA REPUNNJUE IE VENISE

kir og ga=“— Slama 1

- ŽFEFE J BEE.
PEDE are ==ra wet, aTTrazinErrrrrare
L Pb S F Prka is sakyupagapššnkašanašjia |
: j a

mi I

dii

; et.

dti MBS Hali)

- Carte de geographie des differents

etats de la Republique de Venise..

Karta XLIV.a

autor Henry

./

Chatelain, objavljeno u Amsterdamu 1708.

274 9 o o 6 6 o&8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

PLABREGE DE. &ON GOUVEEKNEMEKT POLI LL E . SLAŠ LEET. ES E 1 : Pi RTE LA ULOIKE
Aranaa lje E i

u mi: Dj ]
zmdeea rr
LE M+ | I. .-==res ek =
A Tir Tem dl ai da am |
.. o = buci rei
nr Sala s
==" rr L jn :
rek ios'= zi Pair +e prži
a pai ik ida
=a Bo divom mona . ab
| i. a E : nr -
ra +. ie nem Pe r, => zidar 18 - S FrFri
ž E ronji ti Fam = dau nidite.
Fe : Par "=, + + =.
- sra. iole ćan ši .
Te maa a = =herri
miro ekii lama ami Ta I : :
ish di dA, ku'h e sio. za m
=. da = (ro =
Bajo ji Ša ei dk

E I senj r

u
ad
m
Lj
na

ae

ulakakeš de la Dre

== = |

mi si te kh Bu iea=rh ir
=> Rie eri dna
' maš" i. edkar
: n = Kami saa ho Nadaa pd
+ pona ra Šo sag
ma <BiavE Fina DE e pg (han
ii. ee i gi Ho
==.» ==\|, = = sode id
pi _ i
a E ian
-= + imeem: :
doša ti, arh vt e onion lje Li a 2
doii m tike ii a ai maje s oi pie (ie
pd e su mže nerve dia m o poče trta 1
= Tei mljekara kan ud gio omnia
“= = -
o a

9 o 6 6 8 8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 275 9 o 06 6 68 o&8_ o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

- i vati pak ja dat s slije

ee NG ANLLA SELA prosa ke Ne kre rrreknini=nji

8 e e e e e e e e o o eo e e e & e e eo e o /& 276 0 ee e e e o e e o o o eo e e e / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XLV. - Hungaria, Sclavonia, Bosnia, Dalmatia et Servia
cum vicinis aliis Regionibus Danubii Fluminis, središnji dio karte
na tri lista Johanna Baptiste Homanna, koja prikazuje tok
Dunava od izvora do ušća, objavljena između 1716. i 1730.

9 o 6 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 277 92 oo 6 6 o&8 8 o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

NIP ET

im prezrama: gamma
zo operi o mamin FELETLTE

. pra, rd Pre _ i

aga

Zirezm_uo

LMATTENE —

na
Lo (kl

Karta XLVII. - Karta Les isles et coste de la Dalmatie, na kojoj je posebno
prikazan teritorij Dubrovačke Republike, autor J. Chiquet, izdana u Parizu 1719.

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 278 9 o o 6 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o o _/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

TA
<

:
Ez :
s i.

Y

nas KEM

ka

“
-_
_
=
ra
=
-

-

a
#
."
=
+
ž

Nanana sa

Karta XLVIII. - Le Golfe de Venise, karta koju je nacrtao N.
De Fer i gravirao Starckman, objavljena u Parizu oko 1720.

e e 6 6 o o o o 8 o o o o e e o e e e e / o 279 9 o o 6 6 o&8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XLIX. - Tabula ducatus Carnioliae Vindorum
Marchiae et Histriae Johanna Baptiste Homanna,
Nurnberg, 1724.

*

9 o 60 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 280 92 o 06 06 68 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 60 6 68 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 281 9 o o 06 6 o&8 o o o o 8 o o o o o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1 kipom Er Tauamvinciašii '
DALMATIACROATIK. SCLAVONLA.
Tija ŠERVIA. 1&TRi E. u

rr Rrti:

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

— PA)
ra. ia di
. =a

A. Pinija

"ul |
rp

Karta L. - Nova et accurata Tabula Regnorum et
Provinciarum Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Bosniae,
Serviae, Istriae, et Reip. Ragusanae, cum finitimis
Regionibus, M. Seuttera, izdavač Augustae Vindelicor,
Augsburg, između 1728. i 1736.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 283 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

A imet
' NOS TIET
vi >

FFaAN
KA

FRONTIERES

h
LATLELE VUKAN AAČTINIĆ "E,

= Tram

ća Tra, “
I Panrik o n'akmove )
prema njenim državama, |

G. Danet, 1729. '

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 284

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 68 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 285 9 o 06 6 68 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

= = = = A == = ' — +. ————————
dana sakanaa u žabe || DAN ATIA, ŠELAVUNIA CRGATIA Moxsra SKdrvra «i Deoraccaco difinkkana sn Kia pokavas gnitoanaa
Soria i. A ENATETA 1 obaranja sanibnci Metak lanna Hemanakla VENKTITK STATI ECEDEETANČDI CIK SEAPOTDI s MAČE TE ONDA.

kra a.

9 o 6 6 8 8 o o o 88 o o o o e o o o o o o / o 286 9 o o 06 6 8 o o o o 8 o o o e o o o o o / o_/ o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

# musaka mus see IZEPUNIIA MARUKANA |
Nida jet ća mamom a doma ivi Vana ia pari

1 KartaLil. - Dalmatia, Sclavonia, Croatia, Bosnia,
“| Servia etlstria, autori Gerardum i Leonardum Valk,
“ oko 1730.

oo 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 287 9 o o 6 68 o&8_ o o o o 8 o o o e o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LIV. - Buccari samt dessen Seehafen..., plan Bakarskog zaljeva i luke, Gabriel Bodenehr,
izdano u Augsburgu 1730.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o o / o 288 9 oo 6 68 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

— ora u == E
dž mL (>> =_F haeL TT Sadinja il

———=—o o. sinu riaik šiimuia

Karta LV - Zemljovid Dubrovačke Republike Vincenza Marije Coronellija, posvećen G. A. Petrisu,
objavljen u Amsterdamu oko 1730. izdavač Pieter Schenk; u okviru:,Otoci Cres i Osor“.

- - ika te mia md

kisi pi

LETI IKATTE KI

wiaasiks = lk _

Frfupiria mi- iarpiau

Karta LVI. - Zemljovid zapadnog Ilirika, autor N. Sanson, izdavači: I. Covens i C. Mortier, Amsterdam, oko 1730.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 289 9 o 06 6 6 o&8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LVII. - Regnum
Dalmatiae. Karta koju
je nacrtao Johann
Bruggen oko 1737.

0 o e e e _/« 0 o o 68 6 o e o e o o e / e / e g & 2 9 0 0 o e o e e e e e e e e e e e e e&_ €

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

a. i

—===

su BA
|
Alike
ze
:

Ela. JI ae
"imal

291

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LVIII - Topografski prikaz teritorije samostana
sv. Mihovila nad Limom, kopija iz 1737. godine Fra
Maurovog djela.

pogonom

presreo

292

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LIX. - Središnja Europa i Mletački zaljev, grafika iz 18. stoljeća.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 293 9 o o 6 6 o&8_ o o o o o o o o o e o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Lu + 2
kra žara: | om) Biojek
zi krmu

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o e / o 294 9 o 6 06 68 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LX. - Ftat de la Republique de Venise. Partie orientale de la Republique de Venise, N. Sansona,
izdavač Pierre Mortier, Amsterdam, prva polovica 18. stoljeća.

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 295 9 oo 6 68 8 8 o o o o o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXI. - Mer Mediterranće, Seconde Feuille contenant L'Italie, Sicile, Golphe de Venise,
Costes de Dalmatie, Albanie..., nautička karta Sredozemlja na tri lista, izdana u Parizu 1745.

92 o 06 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 296 9 o 6 6 6 e o o o o o o o o e o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

— - Km > = = = o. —;—.»

Karta LXII. - Nova karta Kraljevine Dalmacije podijeljene prema teritorijama i okruzima, autori:
G. de LIsle, V. M. Coronelli, G. I. Rossi i 1. Nolin; izdavač: R. i 1. Ottens, Amsterdam, oko 1750.

=

—

Karta LXIII. - Zemljopisna karta Istre, Giovannija Salmona, 1753.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 297 9 o o 6 6 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

=

Karta LXIV. - A Sea Chart of the Gulph
of Venice, nautička karta Jadrana,
autori Mont i Page, iz djela The
English pilot, tiskanog u Londonu
oko 1753.

92 e 06 06 8 o e eo o o oo e e e e e o e e / e 298 oo 06 6 6 e 8 o o 6 8 o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017.,

9 o 6 6 68 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 299 9 o o 06 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXV. - Carte des Isles Elaphites, Stagno, et la coste de Raguse - Karta Elafitskog otočja, Stona i
Dubrovnika, zemljovid objavljen oko 1764.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 300 9 oo 6 6 8 o o o o o o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

= E Zs == - Tu

u

ia

s
BH

..

, Pia
WurE nn PorLa

El

Karta LXVI. - Plan du Port de Pole dans I'Istrie, Jacques Nicolas Bellin,
plan luke u Puli iz atlasa Petit Atlas Maritime, objavljenog u Parizu 1764.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / e 301 9 oo 6 68 8 o68 o 28 o 8 o o o e& o oo o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

=

= DJE A i

Ti

af

*

E

Fi

LJ

ae
= i

+ s lim E
= |

Žž OCAMna
#odruvrre nena
PoMag Manrrrnaaxnk oh

se
. =

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 302 9 o o 6 68 8 o o o o o o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

H

PTT

am
a

DU GOLPILE NE VENKISI
Pin ke Sarrvnra lea Vii smin. odu Mrs

PIA Nika hodi ade rd Mjes ia dite. kidao
kb zali dd Koni Šš di da go a o i i e bis

za

Fvaaiinra
Ča lie. s ke, dd dake dd Ni = Ii

= = = =

ep
- = +

=

1
UI
\
|

raz“

K*

cc... o mmm
3

Karta LXVII. - Hidrografska karta Jadrana, J. N. Bellin, 1771.

oo 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 303 9 o o 6 68 8 o&8 o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta LXVIII. - /contadi di Trav; Spalatro, e Macarska, il Primorie, e Narenta, coll'isole aggiacenti. Per servire
al Volume Il del Viaggio in Dalmazia - Područje Trogira, Splita, Makarske, Primorja i Neretve s okolnim
otocima. Za drugi tom ,Put po Dalmaciji“ Alberta Fortisa, 1774.

Karta LXIX. - Nouvelle Carte de I'Istrie, nova karta Istre koju je nacrtao Pietro Santini 1780.

9 o 60 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 304 9 o 06 06 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

M T : - -- a -—_ = =a “ Koe
Tašidša g "rr

mgr==
ti o VR EI

+ --

Karta LXX. - Nova karta zapadnog dijela Dalmacije,
autori P. Santini - M. Remondini, Venecija, 1780.

5. “ap
| Pana ioadmna M
nei k di MATIK BM
| Nui Ć*a.

Karta LXXI. - Nova karta istočnog dijela Dalmacije, autori P. Santini - M. Remondini,
Venecija, 1780. U okviru desno dolje prikazana je Boka kotorska.

9 o o 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 305 9 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Fasaadha,
Haasnad ih Bušvia
m-= um

Karta LXXII. - Hrvatska, Bosna i Srbija. Zemljovid izdan u Veneciji 1782.
u tiskari Antonija Zatte, gravire G. Zulianija i G. Pitterija

Karta LXXIII. - !/ Regno d'Vngaria, Transilvania, Schiavonia, Bosnia, Crovatia, Dalmatia.
Divisi da Guglielmo Sansone, karta tiskana u 18. stoljeću.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 306 9 oo 6 6 8 8 o o o o o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXIV. - Zemljovid Istre Giovannija Vallea na dva lista: sjeverni i južni dio.
Tiskano u Veneciji 1784. u tiskari Antonio Zatta e Figli.

98 o 60 6 8 o8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 307 9 o o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Bal a Da

L. &

BOGALMAZIA
VESNE TA
sla Gaoranni «Valle

VESNAIA i“u,
marin sari TAFTA E idu

| jE
Karta LXXV. - Mletačka Dalmazia, Giovanni Valle Giustinopolitano.
Tiskano u Veneciji u tiskari Antonio Zatta e Figli 1784.

9 o 6 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 308 9 oo 6 6 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXVI. - Dio Osmanskog carstva koji graniči s Austrijskom i Mletačkom državom.
Tiskano u Veneciji u tiskari Antonio Zatta e Figli, 1788.

"u Lk al “ . Žž s % k! “ik i =a a iapd " =
Ba (ud LJ lk mE: “ ih =" od: =
= : -
| / ak i \

NJi Da “+!
NEAR PAL
- | a

9 o 6 6 8 o8 o o o o o o o o o oo o o o o / o 309 92 oo 06 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

a = s =

Karta LXXVIII. - Karta Istre. Revidirao i povećao Carski i Kraljevski inženjer Gio. Antonio Capelaris.
Godina 1797. Objavljena u Trstu u izdanju Giovannija Torricelle.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o o / o 310 9 oo 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXX. - Zemljovidi Istre i Dalmacije koje je sastavio L. F. Cassas
tokom svojih putovanja duž jadranske obale, izdani u Parizu 1802.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 311 9 oo 6 68 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

zA

Karta LXXXI. - List br. 15. s prikazom Kvarnera, iz djela Carte gćnćrale du thćdtre de la guerre en

Italie et dans les Alpes, autor Bacler d'Albe, 1803.

Karta LXXXII. - Der Osterreichische Kreis - Austrijski krug. Karta koju je T. Mollo izdao u Beču 1803.

312 9 oo 6 6 o&8_ o o o o 8 o o o o o o o o o / o / eo

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXXIII. - Zemljovid Hrvatske Karla Josepha Kipferlinga. Beč, 1803.

92 o 06 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / eo 313 ooo o6 o e ee eo o o o o e e e e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXXIV. - Pokrajina Venecija s austrijskom
Istrom i Dalmacijom, J. M. Freiherren von
Liechtenstern, Beč 1805.

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / e 314 oo 06 6 6 e o o o o o o o o o o o e o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ooo 06 86 e o o ooo e e e e e e e e e o o 315 ooo 6 o & o eo o oo o e e e e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Lagatude da Meruben de Kar

—_

= — 7 = 3 =

—— o mn . zw) EM : mac
LL F / x

i d | . = d i ' “.

m F

mm
= o m mn m =
| Keuken Ši

u 4 1 j k .

AN pi
.* "1 / \

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o oo o o o o / o 316 9 o 6 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXXV. - Karta
lirskih pokrajina, Srbije

i Bosne, autori Giraldon
iJ.B.M. Chamouin,
objavljena u Parizu 1812.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXXVI. - Zemljovid
s opisom istočnog dijela
Francuskog Carstva, nove
Kraljevine Italije i Ilirskih
pokrajina (Trst, Istra,
Koruška, Kranjska, banska
Hrvatska i Vojna krajina),

autori Conrad Malte |

- Bruni Pierre Lapie, |
objavljena u Parizu 1812.

Bo 06 o o o e e e e e /o 318

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

312

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXXVII. - Italia divisa ne suoi presenti Confini — Italija podijeljena prema sadašnjim granicama.
Kartu je nacrtao Ignaz Heymann i izdao Joseph Riedl u Beču 1815.

o... ...o..0.000 0000060000000. 0. 320 o... ....0. 0000000000000 0.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

nje Pojenati PV pa KI

x
= = - = = >

_—

—zAnazn “
Kreta.

ji

Nica ku MEK liče.

Karta LXXXVIII. _Karta Kraljevine Dalmacije - Zadarski okrug (Der Zaraer Kreis),
izdanje H. F. Miller, Beč, 1841.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o o / o 321 9 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o e o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXXXIX. - Karta Kraljevine Dalmacije - Splitski okrug (Der Spalatoer Kreis),
izdanje H. F. Muller, Beč, 1841.

Karta XC. - Karta Kraljevine Dalmacije - Dubrovački okrug (Der Ragusaer Kreis),
izdanje H. F. Miller, Beč, 1841.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o e o o o o o o o / o 322 9 o o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

AAG HA KRI

og

oi TIT

.. . =
.- - =
= =
.. _ y ; b k
' nasa + = m o
uz dkri i e —m-=
== _—
3 lr ž
PE e o
a ra
- =
= ——
—
-=.
=
=a.

Karta XCI - Post Strassen und Gebirgs karte des Konigreiches Illirien, karta poštanskih puteva i planina u
Kraljevini Iliriji, Graz, 1849.

9 o 6 6 8 o o o o 8 o o o e o o o o o o o / o 323 9 o 06 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XCII. - Furopćische Turkey in IV blčittern,
Europska Turska u 4 lista, vojna karta (list 1.),
J.Grassl, Hildburghausen, 1860.

ooo 06 86 e oo ooo o ee e e e e e eo o o 324 9 o6 6 06 6 e o o o o o o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XCIII. - Specijalna karta Kraljevine Dalmacije, (21 list) u izdanju
c.i k. Vojno-geografskog instituta u Beču, 1861.-1863.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 326 9 o o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

92 oo 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / eo 327 9 o6 06 06 6 e 8 o o o o o o o o o o e o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o o e / eo 328 oo 06 6 o & ooo o oo o e e e o e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

pa

—_

= a“ = = — ile

KENT asa a ZANKI
ia mima kolina |
kb demmmn kim mi njiaijšje haa sila drami punim
id sd isfiriv =zEma

nNALNATIKN

dn

I
Lj

j

oo 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 329 92 o 06 06 68 o&8_ o8 o o o 8 o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

= aim
==
bi

9 o 6 6 8 o o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 330 9 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o o o oo o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 8 o o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 331 9 o o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

o oo 06 06 e o o ooo e e e e e e e e e e / e 332 9 o6 06 06 6 e 8 o o o o o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ooo 06 86 e o o ooo e e e e e e e e / e eo / e 333 ooo o o e ee eo o o o o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

92 o 060 06 8 o e eo o o oo e e e e e o e e / eo 334 0 o6 06 06 6 68 8 o o o 8 o o o o o o e o o o eo

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ooo 6 06 e oo ooo e ee e e e e e e o o 335 ooo 6 o & o e eo o o o o e e e e e o o e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

92 oo 06 8 o e eo o o o o e e e e e o o e / e 336 ooo 6 o & o e eo o o o o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

4
i

ii |

#

in

ft i

š*Esa

o... ... 0.0.0000 000 0600600606000. 337

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta XCIV. - Europe Divisće en ses Grands
Etats, Europa podijeljena prema njenim
velikim državama; zemljovid iz druge
polovice 19. stoljeća.

9 o 6 68 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o /oe_/ o 338

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

e = napred soda ree imjjeo eo o e ei e, E Op ed ae vas

U

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 340 9 o 6 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

- _- I
- ra rm = d
ea aa a a am IB
= i > Ji

u

ae ki

='t ko.
li

-

m ?
.

Sa aka

I“

Na a €
kaaa
ši E

Li

it

ra TT
=. — 2

-

L
.,
F
čail
ka
Fre

Karta XCV. - Opća karta
Austro-Ugarske Monarhije,
autor F. Handtke, izdavač
Carl Flemmings, oko 1890.

ooo 6 06 e o o ooo e ee e e e e e e o / o 341 0 o6 6 06 6 6 8 o o o o o o o o o o e e o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

= = = ——- = == T
' I ||
= cNITAru1579yy
sy CITTA »TERRITORID
E. Di TRIESTE
"i CITA e DESTRETTO u FIUME

TRI LI

J

|

še &ALTIFIANIO DEL Canin? |
2 E o kiTaišEela BEiLŠ CRBmdAErA
|

Fi + uraren

imrs=== = Famicva Bae=niš

kod

_- : k 1
oem : šr= '
Ja! pd - '
& < e = = LE —-—

mi. > > > 2 E == ———— S ni
=. s o * = = a

“ase i
im
: LU

"=

Karta XCVI. - Karta Istre - Grad Trst i okolni teritorij - Grad i kotar Rijeka. Furlanija, Kraška visoravan i
Hrvatsko primorje. Zemljovid je nacrtao Enrico Bombig, a izdala Knjižara F.H. Schimpff iz Trsta 1900. god.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 342 9 oo 6 6 o&8_ 6 o o o 8 o o o e o o o o o o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ETE iz RN)

E kanapulkarila

S TU Ul
FK

LIMIN:

Zi

ML
ARTARIA & €

UK

TINI

som
SE

KNJ

VE dd MO

Karta XCVII. - Generalkarte von Kćrnten, Krain, G&rz mit Gradiska, Istrien und d. Gebiete der Stadt Triest -
Opća karta Koruške, Kranjske, Gorice s Gradiškom, Istre i područja Grada Trsta
R. A. Schulza, izdavač Artaria & C., Beč, 1907.-1908.

9 o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o o / o 343 9 oo 6 68 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017.,

9 o 6 6 8 o o o o 88 o o o o o o o o o o /oe_/ o 344 9 oo 06 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XCVIII. - New Europe - Nova Europa, izdavač Matthews-Northrup, Buffalo-N. York, 1919.

9 o 6 6 8 8 o o o 88 o o o o o o o o o o o / o 345 9 oo 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o / o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

ik "TIA ge u su x:
t- pk Paz db g
i ih

Karta XCIX. - Il confine orientale d'Italia. Province di Trieste e Pola - Istočna granica Italije. Provincije
Trst i Pula, autor Pio Galli, izdavač Vallardi, Milano, oko 1924.

9 o 6 6 8 o8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 346 9 o o 6 6 8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta C. - Julijska krajina, školska fizičko-politička karta u izdanju Mondadori, Milano, 1929.

9 o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 347 9 o o o 68 o&8 o o o o o o o o o o o o o o /o_/ e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1
1

TII AI

Karta CI. - Nezavisna Država Hrvatska,
oko 1941.

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 348 9 o 06 06 6 o&8 o o o o 8 o o o e o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

9 o 6 6 8 8 o o o o o o o o o o o o o o o / o 349 9 oo 06 6 o&8 o o o o o o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

derala. Bnalkenmg ovih Merilketangelichis der alipniakrn dPrniien sanh Landarkašiva um lakre iii g

— m ses A
=

|

[UMI
|

finennunj pećdnni

|

i

-- — "=

_— (kg o oma. m

a“ ==
==

Ld
4

ši."

iruruni
[
!

dii u

t IKI
III
prirtnni

HE

diatiir
ši

I
t

tij ili
kina
il Mi:

ii
ki
m
|

l

LI
I
l
i
Li

DETE EETTI

pi:

|
zidu
T

“ti

ivi jrr
i
|

ti

š
d
MILI

|

fir Karo Kri
LR E a
ij

id

KK! i!

liči
:
MINI

J
.

Karta CII. - Karte von Italien - Karta Italije, 1942.

9 o 6 6 8 o8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 350 9 o o 06 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta CIII. - Turistička karta Slovenije, nacrtao I. Selan, izdana u Ljubljani 1952.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o o o o o o o o / o 351 92 o o 6 68 o&8_ 8 o o o o o o o e o o o o o o / #e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

Karta CIV. - Mala školska karta FNR Jugoslavije, izdana u Beogradu 1961.

9 o 6 6 8 8 o o o 8 o o o o e o o o o o o / o 352 9 o o 6 6 8 o o o o 8 o o o o o o o o o o / e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

I

TITA

-=

Karta CV. - Prometna karta Jugoslavije, izdanje Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969.

ooo 6 6 e o o e oo e e e e e e e e e eo o 353 oo 06 6 o & o e eo o oo o e e e e e o eo e

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Kronologija

prije 70.000-10.000 godina

prije 12.000-10.000 godina

Tokom posljednjeg ledenog doba pojavljuju se prvi ljudi na području današanje
Istre.
Klimatska faza obilježena je postupnim zatopljavanjem, topljenjem ledenjaka i

podizanjem nivoa mora što dovodi do stvaranja sadašnjeg Sjeverenog Jadrana i
njegove istočne obale.

prije 10.000 godina

Klimatske promjene djelomično smanjuju nomadizam lovačkih zajednica.

prije 8.000 godina

Gornji neolitik. Prijelaz na sjedilački način života. Proizvodnja keramičkih predmeta.

prije 6.000 godina

Razvoj poljoprivrede i uzgoja domaćih životinja. U primorskim naseljima veoma
je važno prikupljanje hrane i morskih plodova.

prije 6.000-5.000 godina

Na Jadranu se šire Danilska kultura (prema mjestu pored Šibenika) i Hvarska.
Prvi prekojadranski kontakti. Svjedočanstva o počecima poljoprivrede.

prije 5.000-4.000 godina

Razdoblje eneolitika ili bakreno doba. U privrednoj djelatnosti stočarstvo
preuzima primat nad početnom poljoprivredom. Stvaraju se materijalna dobra
i društvene hijerarhije. Nastaju patrijarhalne, međusobno povezane porodične
i plemenske zajednice.

prije 4.000-3.000 godina

Brončano doba. Razvija se tzv. gradinska civilizacija unutar gradina, odnosno
naselja na vrhovima uzvisina i brda. Naselja su koncentrični krugovi obrambenih
zidova unutar kojih se nalaze nastambe.

prije 3.100-3.000 godina

Kriza 12.-11. st. pr. Kr. Velike migracije dunavskih populacija, nosioca kulture
žarnih polja, odražavaju se i na Jadran. Spaljivanje pokojnika postaje uobičajeno,
a pepel se odlaže u nekropolama koje se koriste do dolaska Rimljana.

1300.-750. pr.Kr.

Istočni Jadran preuzima kulturu žarnih polja, obilježenu kremiranjem mrtvih.

1000.-900. pr. Kr.

Nastanak civilizacija ilirskog tipa.

750. pr. Kr. Nastaju grčka naselja Korcyra - Krf i sadašnja Vlora.

500. pr. Kr. Hekatej Milećanin u svom djelu Periodes ges spominje Histre, Liburne i Japige ili
Japode.

450. pr. Kr. Osnovana grčka kolonija Kerkyra Melaina na Korčuli.

390. pr. Kr. Nastaju grčke kolonije Issa - Vis, Pharos - Stari Grad na Hvaru i Lissos — Lješ.

300.-200. pr. Kr.

Histri i Liburni nadziru vode sjeveroistočnog Jadrana i napadaju grčke i rimske
brodove.

229. pr. Kr.

Rimski rat protiv ilirskih plemena kraljice Teute, Agronove udovice. Rimljani
nameću 228. svoj protektorat na otoke Vis i Krf te na gradove Epidamnos (Drač),
Apollonia (danas Pojani) i Orikum (u Vlorskom zaljevu).

355

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

221. pr. Kr.

Rimljani poduzimaju prvu vojnu ekspediciju protiv Histra.

215.-250. pr. Kr.

Prvi makedonski rat. Rimljani uspostavljaju nadzor nad južnim dijelom Istočnog
Jadrana.

20 19aprakr

Ilirski kralj Plurat, vjeran Rimljanima, posjeduje primorje od Lješa do rijeke Krke
(Šibenik).

181. pr. Kr. Utemeljenje Akvileje kao rimskog središta.
178.-177. pr. Kr. Rat Rimljana i Histra. Pad Nezakcija.
177.570. prir Rimljani osnivaju u Istri nekoliko vojnih garnizona.

IPA ZOSP rs

Vojna ekspedicija konzula Longina, na putu prema Makedoniji pustoši neke
dijelove Istre.

167. pr. Kr. Pretor Lucije Anicije Galo porazio ilirske ustanike.

150. pr. Kr. Rimljani izravno nadziru cijeli Jadran.

148. pr. Kr. llirik i Epir su pripojeni novostvorenoj rimskoj provinciji Makedoniji.

1297 pr ET. Vojna eksepdicija konzula Gaja Sempronija Tuditana protiv Japoda i Histra.

oko 54. pr. Kr. Osnivanje rimske kolonije Tergeste (Trst).

oko 46. pr. Kr. Osnivanje rimske kolonije Pula.

50.-10. pr. Kr. Razvoj urbanih centara na obali. Pokretanje poljoprivrede temeljene na
maslinarstvu i vinogradarstvu. Pokretanje obrtništva i sitnih manufaktura.

35.-33. pr. Kr. Budući car Oktavijan bori se protiv ilirskih plemena na području od današnjeg
Gorskog kotara do Postojne, a zatim do Siscie (Sisak). Pokorava Liburne, razara
grad Delminij (Duvno) i pomorske baze na Mljetu i Korčuli.

33. pr. Kr. Illyricum postaje zasebna pokrajina.

6.-9. po. Kr. lirski i panonski ustanak. Tiberije i Germanik vode nemilosrdnu vojnu kampanju
sve do pobjede. August odaje počast pobjeđenima tako što njihovoj pokrajini
daje ime Dalmatia te slavi, 9. pr. Kr., uspostavu mira u carstvu podižući u Rimu
Oltar mira - Ara Pacis.

12.po. kr, Istočna granica rimske Italije postavljena je na rijeci Raši, u Istri.

12. po. Kr. llirik je podijeljen na dva dijela: Dalmatia (današnja Dalmacija, Hrvatska, Bosna,

Hercegovina i Crna Gora) i Pannonia (sjeverni dio između Save i Drave). Južno od
lirika, na jadranskoj obali, nalazili su se Makedonija i Epir.

1. stoljeće po. Kr.

Istra je poznata u Rimskom Carstvu zbog proizvodnje maslinovog ulja. Iz
Dalmacije dolaze u carstvo najbolje legije.

1.-2. stoljeće po. Kr.

Bogate rimske obitelji investiraju u zemljišne posjede u Istri.

2. stoljeće po. Kr.

Širenje istočnih vjerskih kultova.

2.-3. stoljeće po. Kr.

Širenje kršćanstva, u početku u većim središtima.

3. stoljeće po. Kr.

Pod pritiskom barbarskih naroda, rimski stanovnici iz graničnih područja
migriraju prema Istočnom Jadranu. Gradovi se opasavaju zidinama.

212. po. Kr.

235.-284. po. Kr.

Constitutio Antoniniana: slobodni stanovnici pokrajina dobivaju status rimskog
građanina.

Kriza u vrhu carstva. Vojska postavlja ove ilirske careve: Klaudije II. (268.),
Aurelijan (270.) i Prob (276.-282.).

284.-305. po. Kr.

Car Dioklecijan.

3. stoljeće po. Kr.

Od Kvarnerskog zaljeva (Tarsatica) do doline Emone (današnja Ljubljana)
Rimljani grade niz međusobno povezanih utvrda.

356

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

395. po. Kr. Nakon Teodozijeve smrti, Carstvo se dijeli na istočni i zapadni dio. Granična crta
prolazi kroz Istočni Jadran u visini rijeke Drin.

406. po. Kr. Vizigoti prolaze Istrom.

452. po. Kr. Huni zaobilaze Istru i razaraju Akvileju.

476. po. Kr. Pad Zapadnog Rimskog Carstva.

476.- 538. po. Kr.

Rimsko-barbarsko Kraljevstvo Ostrogota s glavnim gradom u Ravenni. U
kraljevstvu su Istra i Dalmacija. Najveći razvoj doseže u vrijeme Teodorika, od
471. do 526. Teritorije današnje Crne Gore i Albanije ostaju pod bizantskom
vlasti.

5.-6. stoljeće Otoci i rtovi istarske i dalmatinske obale korišteni su kao skloništa.

537.-538. Kasiodorove bilješke o Istri.

535.-555. Bizantsko-gotski rat.

538.-539. Bizant osvaja Istarsku pokrajinu (Venetia et Histria). Vojna uprava nad
poluotokom.

538. Početak bizantskog razdoblja.

552. Stvarna dominacija Bizanta od Epira preko Dalmacije do Istre.

568. Langobardi dolaze u Italiju. Masovni bijeg rimskog stanovništva prema otocima

kraj 6. stoljeća

lagune.

Istra i Dalmacija postaju bizantske teme.

599.-611. Brojni upadi Slavena.

554.-698. Istarski raskol (šizma triju poglavlja). Spor oko kristološke interpretacije zahvaća
istarske biskupije te metropolije u Akvileji i Gradu. Odvija se u više faza tokom 6.
i7. stoljeća.

7.-8. stoljeće Ekspanzija slavenskog stanovništva na Balkanu, do Peloponeza. Širenje
slavenskog prisustva u Istri i Dalmaciji.

726. Istarske crkve pristaju uz Rim u raspravi o ikonoklazmu.

75: Langobardi osvajaju Ravenski egzarhat. Istra prelazi pod nadzor Langobarda.
Venetiae, Dalmacija i Pentapolis (petograđe) ostaju bizantskim.

778. Početak karolinškog doba. Istra prelazi 778. pod nadzor Franaka.

8. stoljeće Afirmacija sklavinija, slavenskih teritorijalnih jedinica u federalnom odnosu s
Bizantom, duž Istočnog Jadrana, u unutrašnjosti Dalmacije.

803.-812. Dogovorima u K&nigshofenu (803.) i Aachenskim mirom (812.) određuju se
interesne sfere na Jadranu između Zapadnog Carstva Karla Velikog i Bizantskog
Carstva. Istra ostaje dijelom Karlovog carstva, dok Venetiae i primorski gradovi
Dalmacije pripadaju Bizantu.

804. Rižanski sabor. Trst i Istra iznose Karlu Velikom niz pritužbi protiv vojvode Ivana,
predstavnika franačkih institucija, tražeći puno poštivanje njihovih općinskih
prava i običaja.

8.-9. stoljeće Dodatno širenje slavenskih zajednica u unutrašnjost Istre.

814. Smrt Karla Velikog. Istarska knežija ostaje u sastavu Furlanske marke.

829. Dogovor između Mletaka i sklavinije Neretljana.

842. Saraceni pale Osor.

843. Verdunski ugovor. Istarska knežija ostaje u sastavu Akvilejske marke, odnosno

Italskog Kraljevstva (Regnum Italicum). Kraljevinom do 875. vlada lotarinška
linija, a zatim, između 9. i 10. stoljeća vladaju kraljevi tzv. nezavisnog“ razdoblja.

337

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

9,-10. stoljeće

S franačkom vlasti benediktinski red zaposjeda najveći dio istarskih i
dalmatinskih opatija.

9. stoljeće Afirmacija Hrvatske među sklavinijama u unutrašnjosti Dalmacije. Hrvatska
postepeno uključuje u svoj sastav ostale sklavinije.

812.-1000. Dalmacija je bizantska tema svedena na uski priobalni pojas, primorske gradove
i otoke. Mlečani preuzimaju od Bizanta ulogu pomorske policije.

812.-1000. Južni dio Istočnog Jadrana, u visini današnje Crne Gore i Albanije, ostaje
izravnim posjedom Bizanta.

838. Mletačka pomorska ekspedicija u Dalmaciji i sporazum s Tomislavom, hrvatskim
vojvodom.

887. Dužd Pietro Candiani poražen je i ubijen u sukobu s Neretljanima.

10. stoljeće Afirmacija hrvatske kneževine, pogotovo u vrijeme Trpimirovog vladanja.

Da Sporazum između Venecije i Kopra.

950. Na temelju svjedočanstva bizantskog cara i kroničara Konstantina Porfirogeneta,
hrvatska kneževina se protezala do rijeke Raše.

952. Kralj Oton I. (kralj od 936., car Svetog Rimskog Carstva od 962. do 973.), u feud
dodjeljuje Istarsku knežiju (kao dio Furlanske marke) i Veronsku marku vojvodi
Henriku Bavarskom. Počinje razdoblje njemačkih dinastija.

976. Istra zajedno s Furlanijom (kao dijelovi Kraljevine Italije) postaju posjedom
Koruških vojvoda.

977. Novi sporazum između Venecije i Kopra.

10. stoljeće Cijeli je istarski poluotok stavljen pod nadzor germanskih feudalaca, svjetovnih i
crkvenih (biskupi). Gradovi postepeno postaju podčinjeni biskupima.

938.-1028. Pulski biskupi preuzimaju Labinštinu i Liburnijsku obalu do Rijeke.

kraj 10. stoljeća

Iz Ravenne dolazi u Istru sv. Romuald, utemeljitelj reda kamaldoljana.

1000. Dužd Pietro Orseolo II. vodi pomorski ratni pohod na Istru i Dalmaciju.

11. stoljeće Širenje glagoljice.

1IOEG: Kraljevina Hrvatska.

1062. Prve vijesti u kojima se Istra ne spominje kao podčinjena knežija, već kao
samostalna marka (marchia Histria), specifičan teritorijalni sklop unutar Svetog
Rimskog Carstva. Nakon 1060. Istra se smatra markgrofovijom.

1070. Istarska markgrofovija postaje posjedom njemačkih velikaša Eppenstein.

1102. Sjedinjenje ugarske i hrvatske krune.

1124.-1173. Duga vladavina Engelberta III. Sponheima nad Istrom.

1100.-1180. Razvoj urbanih središta i komunalnog uređenja, zahvaljujući udaljenosti

feudalnih vladara.

od 1100. na dalje

U Istri se pojavljuju prva slavenska imena umjesto drugih starijih latinskih i
njemačkih matrica.

1145. Sukob Pule i Kopra s Venecijom.

1150.-1200. Sporovi oko vladavine nad Dalmacijom između Ugarskog Kraljevstva, Mletaka i
Bizanta.

1150.-1200. Širenje komunalnih modela uređenja u Dalmaciji.

1178 Istra postaje posjedom vlastele Andechs, porijeklom iz Tirola.

358

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1173.-1188. Bertold Ill. Andechs, istarski markgrof, sudjeluje na strani cara Fridrika
Barbarosse u velikoj bici kod Legnana 1176. protiv Lombardske lige, te se
spominje među potpisnicima mira u Konstanzi kao ,Bertholdus marchio Istriae“.

1186. Kopar je prvi grad za koji postoji vijest o komunalnom uređenju.

1188.-1204. Istarski markgrof Bertold IV. Andechs sudjeluje u Trećem križarskom ratu u
Svetoj Zemlji (1189.-1191.).

1192. U Piranu se spominje podestat i nekoliko konzula.

1199. Potvrđeno prisustvo podestata u Puli.

1202: U listopadu, križarska flota kreće iz Venecije prema Zadru. Opsada i osvajanje
grada u studenom.

1204. U travnju, Latini osvajaju Carigrad. Pljačkanje grada.

1204.-1208. Istarski markgrof Henrik IV. Andechs sudjeluje u umorstvu cara Filipa Švapskog u

Bambergu.

do kraja 12. stoljeća

Plemićka obitelj Goričkih grofova, advocati Porečkih biskupa i bliski dinastiji
Andechs, uspijevaju pretvoriti unutrašnjost Istre tokom 12. stoljeća u
konglomeraciju feudalnih prava.

do kraja 12. stoljeća

Devinski grofovi šire svoje posjede na kontinentalnoj granici istarskog
poluotoka, od tršćanskog Krasa preko Kastva do kvarnerske obale i Rijeke.

1208. Istra prelazi u posjed Ludviga Bavarskog.

1209. Istra prelazi u posjed Akvilejske patrijarhije. Počinje razdoblje akvilejske
vladavine.

1218.-1251. Bertold iz obitelji Andechs (Meranski vojvode i bivši istarski markgrofovi) je
Akvilejski patrijarh. Ograničava komunalne autonomije u Istri i Furlaniji, slijedeći
pritom politiku cara Fridrika II.

1220.-1250. Jačanje Raške (Srbije) u zaleđu jugoistočnog jadranskog primorja.

1267: Poreč se predaje Veneciji koja to prihvaća kao odgovor na napredovanje
Goričkih grofova. Iskazivanje vjernosti Poreča označava početak mletačkog
političkog prodiranja u Istri, a zatim širenja mletačkog suvereniteta.

1271. Voljom Karla Anžuvinca nastaje Kraljevina Albanija.

1275.-1276. Motovun se predaje Mlečanima.

1278.-1279. Sukob Kopra i Alberta Goričkog protiv mletačkih dijelova Istre.

1279.-1285. Trst se nalazi pod Mletačkim nadzorom.

1283. Piran i Rovinj iskazuju vjernost Veneciji.

1291. Mir u Trevisu. Mlečani dobivaju natrag prijašnje posjede u Istri.

1293.-1322. Hrvatski velikaši Šubići dobivaju naslov bana Hrvatske i Dalmacije i šire svoju
vlast prema Bosni. 1314. primljeni su u građanstvo Venecije.

1299. Smrt Akvilejskog patrijarha Rajmunda della Torre.

kraj 13. stoljeća

Prvi put se spominje Rijeka: Terra Fluminis Sancti Viti.

od 1300.

Duž primorja, u arhitekturi i skulpturi se širi gotički stil.

početak 14. stoljeća

Afirmacija franjevačkog reda u glavnim primorskim središtima.

1531

Pula se predaje Mlečanima.

1531-1325;

Srpski car Dušan nameće svoju vlast nad većim dijelom Balkana. Na jadranskoj
obali nadzire teritorije Zete i Albanije, ali ne i Drač.

339

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

1348. Epidemija kuge.

1358. Mir u Zadru: Mletačka Republika mora ustupiti sve dalmatinske posjede
ugarskom kralju Ludoviku I. Anžuvincu.

1358.-1420. Ugarska vladavina u Dalmaciji.

1356.-1389. Osmansko napredovanje na Balkanu kroz bitke na Marici (1356.) i na Kosovu
Polju (1389.) te uspostavljanje vazalskih odnosa.

1374. Habsburgovci postaju gospodom Istarske knežije i drugih posjeda u
unutrašnjosti Istre.

1378. Rat između Genove i Venecije. Genova napada Veneciju unutar lagune, u
Chioggi i razara Poreč i Kopar.

1381. U kolovozu završava venecijansko-genovski sukob.

1382. Općina Trst odustaje od svoje autonomije i prihvaća suverenitet Leopolda III.
Habsburga.

1350.-1400. U drugom dijelu 14. stoljeća postepeno se pogoršavaju životni uvjeti. Gotovo

sva urbana središta bilježe demografski pad.

1385. Osmanlije uspostavljaju nadzor nad unutrašnjim dijelom Albanije, bez primorja.
Blaga dominacija koja će službeno trajati do 1912.

1386.-1405. Afirmacija Venecije na Jonskim otocima. Predaja Krfa 1386., Vlore 1388., Drača
1392., Lješa i Kroje 1393., Skadra i Drivasta 1396., Ulcinja, Budve i Bara 1405.

1409. Venecija kupuje za 100.000 dukata od Ladislava Napuljskog prava nad Zadrom,
Pagom, Vranom i Novigradom.

1409.-1420. Mlečani preuzimaju Dalmaciju. Obnova vjernosti Cresa, Osora, Nina i Raba 1409.,
Splita, Brača i Korčule 1420. i Hvara 1421. Nove vjernosti u slučaju Kotora 1420. i
Paštrovića 1423. Vojna osvajanja Šibenika 1412. i Trogira 1420.

1402. Dubrovnik postaje Res pubblica 1402., formalno je vezan za Ugarsko Kraljevstvo,
ali je zahvalan Srpskoj Kraljevini, potom Despotovini. Na kraju postaje
tributarnom državom Osmanskog Carstva.

1411.-1412. Sukob između Mlečana i cara Sigismunda Luksemburgovca.

1418.-1421. Istra je podijeljena između dva suverena subjekta: Mlečana i Habsburgovca.
Ovaj će dualizam trajati do 1797.

15. stoljeće Redimenzioniranje ruralnih naselja: postepeno nestajanje manjih zaselaka u
korist većih sela.

1458. Osmanlije podčinili Srpsku Despotovinu, posljednji dio Srbije pod vodstvom
Đurađa Brankovića.

1444.-1468. Juraj Kastriotić Skenderbeg pokušava stvoriti nezavisnu Albaniju, slobodnu od
Osmanlija.

1463. Osmanlije pokoravaju Bosansko Kraljevstvo, Balšićevu kneževinu u unutrašnjosti
Albanije i onu Hrvoja Vukčića u današnjoj Hercegovini.

1466. Umire Wolfgang V. Walsee. Kastavska gospoštija i Rijeka oporučnim činom
prelaze pod Habsburgovce.

1463.-1479. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Bitke se vode u Dalmaciji i
Albaniji. Mlečani gube Skadar.

1483. Nakon smrti Ramberta Walsee, Devinska gospoštija pripada Habsburgovcima.

kraj 15. stoljeća Pojavljuje se naziv Crna Gora (Montenegro) za područje pored Boke kotorske.

Iskustvo samostalnosti pod Osmanlijama dovest će do stvaranja plemenskog
saveza i do međusobne podjele teritorija.

360

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1493. Napredovanje Osmanlija. Bitka na Krbavskom polju između hrvatsko-ugarske i
turske vojske.

1499.-1502. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Bitke se vode u Dalmaciji i
Albaniji. Mlečani gube Drač.

1500. U Goriziji izumire lokalna grana Goričkih grofova. Gradić dolazi u posjed
Habsburgovaca.

1508.-1516. Rat između cara Maksimilijana i Mletačke Republike.

1521.-1535. Nakon raznih sporazuma između sukobljenih strana dolazi do potpisivanja mira
između Mletačke Republike i Habsburgovaca (1535.) kojim se potvrđuju nove
granice.

1522. Habsburški posjedi u Istri prelaze pod nadležnost Dvorske komore iz Graza.

1537.-1540. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Bitke se vode u Dalmaciji.
Padaju hrvatske utvrde Knin i Klis. Osmanlije dolaze do Jadrana.

1550.-1580. Pojave heterodoksije i luteranstva u raznim istarskim mjestima (npr. Vodnjan).
Inkvizicija je pokrenula postupke i osuđuje heretike.

1570.-1573. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Bitke se vode u Dalmaciji i
Albaniji. Mlečani gube Ulcinj i Bar.

1579: Imenovanje upravitelja (providura) u Istri za dodjeljivanje neobrađene zemlje
kolonistima.

1580.-1618. Napetosti između Mlečana i Habsburgovaca zbog uskoka.

1584. U Kopru se uspostavlja sud drugog stupnja (prizivni) kojim upravlja lokalni
podestat i kapetan.

1594.-1598. Velika nestašica hrane u cijeloj Europi.

1615-1617. Mletačko-Habsburški rat, nazvan Gradiški (prema gradiću na njihovoj granici) ili
uskočki.

1630.1631. Epidemija kuge. Istra je dramatično pogođena.

1630.-1670. Druga faza organizirane kolonizacije Istre. Kolonisti su uglavnom Vlasi iz
Dalmacije, iz turskih područja i mletačke Boke kotorske.

1645.1669. Kandijski rat između Mlečana i Osmanlija.

1647.-1650. Velika nestašica hrane u cijeloj Europi.

1645.-1670. Posljednja faza organizirane kolonizacije Istre (istovremeno traje rat u Dalmaciji).

1684.-1689. Rat Svete lige. Habsburgovci i Mlečani se zajedno bore protiv Osmanlija. Ponovo
osvajanje Panonske nizine, Dalmacije i Moreje.

1693.-1699. Niz mrazova i nestašica hrane.

1700.-1713. Rat za španjolsku baštinu. Prisustvo francuskih, a zatim engleskih i nizozemskih
ratnih brodova u vodama Istočnog Jadrana.

1709. Velika hladnoća - smrzavanje maslina.

1710.-1716. Nestašice žitarica i smrtnost goveda.

1714.-1718. Posljednji mletačko-osmanski rat.

1718.-1797. Politička stabilnost na Istočnom Jadranu.

1719. Karlo VI. proglašava Trst i Rijeku slobodnim bescarinskim lukama.

1730.-1780. Demografska i gospodarska ekspanzija bez presedana.

1748. Marija Terezija uspostavlja Trgovačko vijeće za trgovinsku pokrajinu Austrijskog
primorja u koju su uključeni grad Trst i habsburški dio Istre.

361

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

UZSUe

Ukinuta Akvilejska patrijarhija (sjedište u Udinama) kojoj su bile podčinjene
istarske biskupije.

druga polovica 18. stoljeća.

U mletačkoj Istri i Dalmaciji aktivno djeluju kulturne akademije. Knjige se tiskaju
u Trstu i Veneciji.

1766. Od Akvileje do Senja, zajedno s Trstom, habsburškom Istrom i Rijekom,
uspostavlja se Austrijsko Primorje. Eksperiment traje jedno desetljeće.

1776. Trst se smatra zasebnom pokrajinom unutar Austrijskog Primorja. Rijeka postaje
hrvatskom lukom u okviru Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva.

1779) Rijeka je kao samostalni subjekt pripojena ugarskoj kruni i predstavlja njen izlaz
na more.

1782.-1790. Hladne zime, pad proizvodnje ulja.

1787-1791. Rijeka je 1787. dodijeljena Senjskoj biskupiji. 1788. ukinute su biskupije u

Trstu, Pićnu i Goriziji i osnovana je nova biskupija sa sjedištem u Gradiški. 1791.
ponovo je uspostavljena Tršćanska biskupija koja pokriva cijelu habsburšku
Istru.

1797., 12. svibanj

Objavljen je kraj aristokratske Mletačke Republike. Demokratske općine, po
uzoru na parišku, traju na lagunama do listopada. U Istri i Dalmaciji demokratsko
iskustvo traje nekoliko dana. Austrijske trupe dolaze u lipnju u Istru i u kolovozu
u Dalmaciju i nameću novi poredak.

1797., 12. listopad

Mirom u Campo Formiju, između Napoleona i Habsburgovaca, prestaje postojati
Mletačka Republika i njeni su posjedi pripali Austriji.

1805. 26. prosinac

Nakon bitke kod Austerlitza i Požunskog mira (danas Bratislava), mletačka
Istra, Venecija, mletački posjedi u Italiji i Dalmacija pripojeni su u siječnju 1806.
Napoleonovom francuskom carstvu.

1806. siječanj-ožujak

Mletačka Istra i Dalmacija su u ožujku službeno priključene Kraljevini Italiji sa
statusom Departmana. Počinje francuski period.

1806.-1807.

Dvogodište radikalnih promjena. Ukinute su feudalne jurisdikcije, feudalni
prihodi i prava.

1809. listopad

Utemeljenje Ilirskih pokrajina kao odvojenih dijelova metropolitanske
Francuske.

1814.

Mirom u Parizu službeno su vraćeni Habsburškom Carstvu teritoriji izgubljeni u
ratovima 1805. i 1809.

1816.

Utemeljenje habsburške Kraljevine Ilirije, između Koruške i Jadrana. Utemeljenje
Kraljevine Dalmacije.

1817.
1836.

U cijeloj Europi vlada velika nestašica hrane, epidemija tifusa, velika smrtnost.

Epidemije kolere.

1848.

17. ožujka iz Trsta se cijelom pokrajinom širi vijest da je car odobrio donošenje
ustava. 23. ožujka se širi vijest o ustanku Venecije i proglašenju Republike sv.
Marka, samostalnog, revolucionarnog i protuhabsburškog političkog entiteta.
U svibnju se održavaju izbori za Frankfurtski parlament, svenjemačku skupštinu
kojoj pripada i Istra te izbori za Bečku konstituantu na nivou Habsburške
Monarhije. Istovremeno, flote Napulja i Pijemonta dolaze do istarskih obala kako
bi djelovale u slučaju da se Karlo Albert probije do venetskih laguna. U srpnju, u
Beču počinje s radom ustavotvorna skupština čime je donesen dašak slobode u
istarsku pokrajinu. 26. srpnja je ukinut feudalni sistem. Listopad: flota Pijemonta
pored istarske obale. Kraj godine: utemeljenje skupštine u Kromerižu. Prosinac:
car Ferdinand abdicira u korist nećaka Franje Josipa I.

1849.-1860.

Rijeka postaje dijelom Hrvatske-Slavonije.

362

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1851. 31. prosinac Ukidanje oktrorianog ustava od 4. ožujka 1848.

1852.-1860. Apsolutistička modernizacija Austrijskog Carstva - razvoj cestovnih mreža i
državnih investicija.

1852.-1853. Crnogorsko-osmanski sukobi.

1853.-1869. Recesija u proizvodnji vina zbog bolesti loze.

1855. Epidemije kolere.

1856. Utemeljenje pulske ratne luke i arsenala.

1860. Nakon desetljeća apsolutizma, u Austrijskom Carstvu se dozvoljava sudjelovanje
u poltičkom životu. Svaka pokrajina može birati svoj Sabor.

1861. Istarska markgrofovija i Kraljevina Dalmacija dobivaju pokrajinske sabore.
Istarski sabor odbija poslati delegata u Carevinsko vijeće u Beču.

1862. Crnogorsko-osmanski sukob.

1866. Rat između Austrijskog Carstva i Kraljevine Italije. Iz Pule kreće austrijska flota
pod komandom admirala Tegetthoffa te kod Visa nanosi poraz talijanskoj floti.

1867. Stvorena je Austro-Ugarska. Podjelom Habsburškog Carstva na Dvojnu
Monarhiju, za Istru i Dalmaciju se ništa ne mijenja jer ostaju u Cislajtaniji, pod
upravom Beča.

1867. Rijeka je corpus separatum Ugarskog Kraljevstva.

1870.-1880. Počinje proces nacionalnog određivanja masa. Traže se osnovne škole, čitaonice,
organiziraju se tabori, narodni politički skupovi.

1870. Pobjeda hrvatske narodne stranke na izborima za pokrajinski sabor u Dalmaciji.

1871.-1901. Oporavak proizvodnje vina, unatoč pojavi filoksere 1880.

1873. Održavaju se izbori za Carevinsko vijeće, bečki parlament, kurijalnim izbornim
sustavom.

1875. Slovenci u Trstu utemeljuju političko društvo Edinost.

1875.-1878. Ustanak u Hercegovini. Istočna kriza.

1876.-1877. Srpsko-turski rat.

1876-1878. Crnogorsko-turski rat.

1878. Berlinski kongres. Priznata nezavisnost kneževina Crne Gore, Srbije i Rumunjske.
Crna Gora dobiva izlaz na more u Baru i Ulcinju, ali ne uspijeva stupiti u
posjed ovih luka. U kolovozu, austro-ugarske trupe vojno okupiraju Bosnu i
Hercegovinu.

1879. Prizrenska liga. Albanski vođe prvi put objavljuju nacionalni projekt.

1881.-1900. Razvoj malih poljoprivrednih štedionica u Istri, pogotovo među Hrvatima i
Slovencima.

1891. U Istri počinje s djelovanjem Nacionalna liga koja promovira osnovno
obrazovanje na talijanskom jeziku.

1893. U Trstu osnovana Družba sv. Ćirila i Metoda, udruga koja podupire osnovno
školstvo na hrvatskom i slovenskom jeziku i zalaže se za otvaranje čitaonica,
tiskara i pokretanje časopisa.

1897. Socijaldemokratska stranka u Puli osniva svoj krug koji okuplja talijanske i
hrvatske radnike.

1900.-1914. Razvoj elitnog turizma u Opatiji, zatim na Brijunima. Industrijalizacija u Puli,
Rovinju, Izoli.

363

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

1908. Pripajanje Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj. Politička kriza na Balkanu.

1908.-1912. Uspostava ustava u Osmanskom Carstvu. Pokretanje parlamentarne monarhije.
Uvođenje modernizacije školstva, obavezne vojne službe, porezne reforme.
Ustanci u Albaniji 1910. i 1912.

1910. Crna Gora postaje kraljevina.

1912. listopad-prosinac

Prvi balkanski rat. Srbija uspostavlja kontrolu nad Kosovom i dobrim dijelom
Albanije.

1913. kolovoz

Drugi balkanski rat.

1913.

Priznanje Albanije.

1913.-1924.

Albanska kneževina.

1914. 28. lipanj

Atentat u Sarajevu. Umorstvo habsburškog prijestolonasljednika Franza
Ferdinanda.

1914. srpanj

Izbijanje Prvog svjetskog rata. Masovna mobilizacija.

1915. travanj

Na temelju Londonskog sporazuma Italija ulazi u rat na strani Antante i traži
pripajanje Trsta, Istre i Dalmacije.

1915-1918.

Evakuacija civilnog stanovništva južne Istre. Radi se o 10.000 izbjeglica iz Rovinja
i Puljštine. Ratno stanje traje od svibnja 1915. do listopada 1918. Na poluotoku,
međutim, nema ratnih operacija.

1918. listopad-studeni

Kraj Prvog svjetskog rata. Kraj Austro-Ugarskog Carstva. Talijanske trupe ulaze u
Istru.

1918. listopad-studeni

U Trstu, Rijeci i Puli stvaraju se vojne formacije i politički odbori povezani s
Narodnim vijećem južnih Slavena iz Austro-Ugarske Monarhije.

1918. studeni

1918. studeni

Uspostavljeno talijansko vojno zapovjedništvo za Julijsku krajinu pod upravom
generala Carla Petittija. Trajat će do srpnja 1919.

U Rijeci, Nacionalno vijeće (talijansko) glasuje za pripajanje grada Italiji, što nije
bilo predviđeno Londonskim sporazumom.

1919. siječanj.

Započinje Mirovna konferencija u Parizu. Na dnevnom redu pregovora, između
sila pobjednica, je i sudbina istočnojadranskih teritorija.

1919. rujan Dok traje neizvjesnost oko sudbine Rijeke, Gabriele D'Annunzio sa svojim
legionarima zauzima grad. Uspostavlja Kvarnersku regenciju. U sukobu je s
talijanskom vladom.

1919.-1920. »Crveno dvogodište“ u Istri.

1920. U Trstu je zapaljen slovenski Narodni dom i susjedni hotel Balkan.

1920. studeni

Talijansko-jugoslavenski sporazum u Rapallu. Rijeci je dodijeljen status
slobodnog grada.

1920. studeni

Uredbom o pripajanju, na temelju Rapalskog sporazuma, Julijska krajina, dakle i
Istra, ulaze u pravni poredak Kraljevine Italije.

1920. prosinac

Talijanska ratna mornarica prisiljava D'Annunzia na napuštanje Rijeke.

1921. studeni

U Rimu se osnivaju Savjetodavne komisije (pokrajinske i središnja) za Julijsku
krajinu i Tridentinsku Veneciju.

1922. listopad

Nakon što su fašisti preuzeli vlast u cijeloj državi, prestaju s radom Komisije za
inkorporiranje novih pokrajina.

1920.-1924.

Borba za vlast u Albaniji.

364

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1924. Nakon talijansko-jugoslavenskih diplomatskih pregovora, Rijeka je pripojena
Italiji, dok su Sušak i luka Baroš pripali Kraljevini SHS.

1925. Počinje proces uspostave fašističkog režima.

1926. Oporbi su ,najfašističkiji zakoni“ zabranili djelovanje.

1928. Zatvaraju se hrvatske i slovenske škole i kulturne udruge, mijenja se nacionalna
struktura klera, proganjaju se istaknuti narodni lideri. Pokrenuta je talijanizacija
područja i stanovništva.

1929. Započinje se s promjenom ne-talijanskih prezimena.

1928.-1939. Kraljevinom Albanijom vlada Ahmet Zogu.

1930.-1935. Razvoj cestovnih mreža, urbanih središta i zdravstvene skrbi u Julijskoj krajini.
Osnovno obrazovanje je strogo talijansko i fašističko.

1935.-1936. Ekonomska politika autarhije pogoduje istarskim industrijskim sektorima.

1939. travanj

U Albaniji je smijenjen Zogu. Italija okupira državu, a Viktor Emanuele III. postaje
albanskim kraljem.

1940. lipanj

Italija ulazi u rat.

1940. listopad

Italija napada Grčku iz Albanije.

1941. travanj

Okupacija Jugoslavije. Italija uspostavlja Ljubljansku i Dalmatinsku pokrajinu.

1941. srpanj-studeni

Razvoj pokreta otpora u okupiranim krajevima Jugoslavije. Naročito je aktivna
Komunistička partija pod vodstvom Josipa Broza Tita. Enver Hoxha organizira
pokret otpora u Albaniji.

1943. 8. rujan

1943. rujan-listopad

Primirje i kapitulacija fašističke Italije.

Njemačka okupacija Istočnog Jadrana.

1943. rujan

1943. rujan

Narodno-oslobodilački pokret Jugoslavije i Oslobodilačka fronta slovenskog
naroda formaliziraju zahtjeve za pripajanje Istre Hrvatskoj i Sloveniji.

Nacistička Njemačka stvara Operativnu zonu Jadransko primorje (Adriatisches
Kuistenland) koja uključuje Trst, Istru i Rijeku. Bivša talijanska Dalmacija dolazi
pod upravu ustaške Hrvatske, dok su Crna Gora i Albanija pod nadzorom
njemačke vojske.

1943. 30. studeni

U Jajcu (Bosna) je sampoproglašeno federalno tijelo Narodno-oslobodilačkog
pokreta Jugoslavije, odnosno predsjedništvo AVNOJ-a, prihvatilo odluku o
pripajanju Istre.

1944.

Nastavak partizanskih operacija protiv Nijemaca i fašista.

1944.

Osnaživanje partizanske vojske. U listopadu je oslobođen Beograd (uz pomoć
Sovjetske armije). Osniva se Jugoslavenska armija s nekoliko korpusa.

1945. travanj-svibanj

1945.

Jugoslavenski vojni korpus ulazi u Trst, dok glavnina vojske sistematski zauzima
Rijeku, Istru, Ljubljanu i na kraju Zagreb kojeg su napustili ustaše. Rat je gotov,
ali se pokreće nemilosrdan obračun s potencijalnim ili navodnim klasnim
neprijateljima.

Nastaje Federativna Narodna Republika Jugoslavija sa šest narodnih republika:
Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom

i Makedonijom. Jadransko primorje pripada Hrvatskoj i Crnoj Gori. Bosni i
Hercegovini je dodijeljen izlaz na more kod Neuma, na dijelu nekadašnjeg
osmanskog teritorija koji je graničio s Mletačkom i Dubrovačkom Republikom
do 1797.

365

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

1945. 9. lipanj Beogradskim sporazumom između saveznika i Jugoslavije određena je
podjela Julijske krajine na dvije zone okupacije, Zonu A i Zonu B, razgraničene
Morganovom linijom. Zoni A, anglo-američkoj upravi, pripadaju Trst, Gorizia,
istočna talijanska granica do Tarvisia i Pula. Zona B uključuje preostali dio Istre,
Rijeku, Cres i Lošinj te je stavljena pod nadzor jugoslavenske vojne uprave
(VUJA). U jugoslavenskom dijelu uspostavljeni su narodni odbori i pokreće se
politička i društvena revolucija. Oni koji se tome ne mogu prilagoditi, snose
teške posljedice.

1946. ožujak-travanj Saveznici odlučuju uputiti stručnu Međusavezničku komisiju na sporna
područja kako bi se utvrdilo etničko/nacionalno i gospodarsko stanje. Nakon
posjete Julijskoj krajini, članovi Komisije (Amerikanci, Francuzi, Englezi i
Sovjeti) predložili su četiri linije razgraničenja.

1946. travanj. Početak Mirovne konferencije u Parizu. Na diplomatskom planu, jugoslavenski
zahtjevi, uz podršku Sovjetskog Saveza, imaju veću težinu u odnosu na Italiju
koja je poražena u ratu i napala je Jugoslaviju.

1946. Nastaje socijalistička Albanija.

1947. veljača Pariška konferencija je završena usvajanjem francuskog prijedloga o
razgraničenju između Italije i Jugoslavije. Rijeka i veći dio Istre s Pulom pripojeni
su Jugoslaviji. Za sjeveroistočnu Istru i za Trst nije postignut sporazum. Stvara
se Slobodni Teritorij Trsta, podijeljen u Zonu A (Trst) pod nadzorom Anglo-
Amerikanaca i Zonu B (sjeveroistočna Istra) pod nadzorom Jugoslavije. Mirovni
ugovor između Italije i saveznika potpisan je 10. veljače 1947., dok je formalno
izvršenje odluka nastupilo 15. rujna 1947.

1947. rujan Stupanjem na snagu Mirovnog sporazuma, na pripojenim područjima počinje
primjena svih jugoslavenskih zakona te federalnog i republičkog ustava.
Egzodus velike većine talijanskog stanovništva.

Istra (s izuzetkom sjeveroistočnog dijela, odnosno zone B STT-a) i Rijeka postaju
jugoslavenskim teritorijima.

1945.-1948. Staljinistička faza u jugoslavenskoj političkoj praksi. Potpuni nadzor nad
stanovništvom. Tome izravno služe mreže masovnih organizacija kao što su
Narodna fronta, sindikati, omladinske i ženske organizacije, a neizravno tajna
policija, OZNA.

1947.-1954. Nastavlja se egzodus talijanskog stanovništva, pogotovo iz primorskih
gradova koji su brzo popunjeni stanovnicima iz unutrašnjosti Istre i drugih
jugoslavenskih područja.

1948.-1953. Raskid Jugoslavije sa sovjetskim modelom. Pomoć Sjedinjenih Država i
saveznika (UNRRA).

1948.-1960. Albanija Envera Hoxhe ostaje vjernim saveznikom Sovjetskog Saveza.

1953.-1963. U Jugoslaviji zaokret prema modelu samoupravljanja. Tito bira otočje Brijuni za
ljetnu rezidenciju.

1954. Londonskim memorandumom o suglasnosti riješena je sudbina Slobodnog
Teritorija Trsta. Civilnu upravu u zoni A (Trst) preuzela je Italija, a u zoni B
(sjeverozapadna Istra) Jugoslavija.

Republika Slovenija je tako dobila izlaz na more u Istri, između Ankarana i
Sečovlja. Time nastaje Slovensko primorje. Od tog trenutka četiri jugoslavenske
republike imaju izlaz na Jadran.

1954.-1960. U vanjskoj politici Jugoslavija razvija put nezavisnosti u odnosu na
suprotstavljene blokove. Jedna je od država osnivača Pokreta nesvrstanih.

366

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1954.-1963. Pokretanje industrijalizacije u primorskim gradovima (Kopar, Pula, Rijeka,
Zadar, Šibenik, Split, Bar, Drač i Vlora) prema shemama socijalističke planske
ekonomije.

1960::1977, Albanija ulazi u interesnu sferu komunističke Kine.

1963. Jugoslavija novim ustavom postaje Socijalistička Federativna Republika (SFRJ).
Pokrenuta je stvarna politička i upravna decentralizacija.

1963. Iz Jugoslavije je moguće iseljavanje, radi odlaska na rad, u inozemstvo. Ona je
jedina socijalistička država koja to dozvoljava.

1960.-1970. Politička izolacija i čvrst nadzor javnog mnjenja u Albaniji. Najrigidnija diktatura
u Europi.

1970.-1980. Dodatni razvoj turizma i industrije na jugoslavenskom primorju.

1971. Hrvatsko proljeće.

1974. Federalni ustav Jugoslavije usvaja amandmane. Velike su ovlasti prenesene
na republike. Politička decentralizacija i gospodarska decentralizacija putem
samoupravljanja koje dostiže svoj teorijski vrhunac 1976.

1975.-1977. Konačno rješenje graničnog spora između Italije i Jugoslavije (nije okončano
Londonskim memorandumom 1954.) potpisivanjem Osimskog sporazuma
1975. i njegovom primjenom 1977. nakon ratifikacije u oba parlamenta. Bivša
zona B postaje definitivno jugoslavenskom.

1977. Počinje razdoblje nakon Osima“. Značajnije investicije u istarsku infrastrukturu.

Nakon trideset godina ponovo se spominje pojam ,suživot“.

1980. 4. svibanj

Titova smrt.

1981.-1985. Jugoslavenska država klizi prema ekonomskoj recesiji. Veliki monetarni dug
prema inozemstvu.

1985.-1992. Smrt Envera Hoxhe 1985. Vladavina komuniste Ramiza Alije od 1985. do 1992.

1986.-1990. Jugoslavenski federalni model kao i državna privreda ne uspijevaju
prevazići strukturalne teškoće. Počinje jugoslavenska kriza, praćena većom
demokratizacijom političkog i kulturnog života.

1990. Demokratski izbori u svim jugoslavenskim republikama, najprije u Sloveniji i

Hrvatskoj.

1991. siječanj-svibanj

Propadaju pregovori između novih republičkih rukovodstava radi spašavanja
Jugoslavije. U Hrvatskoj dolazi do otvorenih sukoba između Srba i civilnih vlasti.

1991. lipanj.

Slovenija i Hrvatska proglašavaju nezavisnost. Kraj Jugoslavije. Intervencija
savezne vojske. U Sloveniji sukob traje tjedan dana.

1991. srpanj-prosinac

Rat u Hrvatskoj. Bombardiranje Dubrovnika.

1991.-1992. Demokratizacija u Albaniji. U travnju 1992. Ramiz Alija podnosi ostavku. Vlast
preuzima demokrat Sali Berisha.
1992. Međunarodno priznanje Slovenije i Hrvatske kao suverenih država.

1992. svibanj.

Bosna i Hercegovina proglašava nezavisnost.

1995. 5. kolovoz

Vojna operacija Oluja u Hrvatskoj radi uspostave nadzora nad područjima
pod srpskom kontrolom. Unutrašnjost Dalmacije se vraća pod stvarni hrvatski
suverenitet.

1995. studeni

Mirovni sporazum u Daytonu, Ohio, okončava rat u Bosni i Hercegovini.

2000.
2000.-2004.

Politički zaokret u Hrvatskoj, kraj nacionalističke faze.

Poltičko-diplomatske napetosti između Slovenije i Hrvatske zbog razgraničenja
u Piranskom zaljevu.

367

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

2003. Nestaje Jugoslavija kao politički entitet, a nastaje federacija Srbije i Crne Gore.
2004. svibanj Slovenija postaje članicom Europske unije i NATO saveza.

2005. ožujak Hrvatska pokreće pregovore za ulazak u Europsku uniju.

2006. Nastaje Jadranska euroregija.

2007. Crna Gora proglašava nezavisnost, nestaje federacija sa Srbijom.

2009. Albanija i Hrvatska postaju članice NATO saveza.

2013. srpanj Hrvatska postaje članicom Europske unije.

2014. Nastaje Jadransko-jonska europska makroregija.

368

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

=-
i

STORIOGRAFIA DELLA DALMAZIA
ita s nilagra dalla mamimanioni mali limesala dušmaia, sulla grmi Friorali a suila maba
l a ]

| jeno] —i+-h

= m=nmenn=s

1
i 4

dB

Historiografija Dalmacije, izd. Nacionalno udruženje ,Pro-Dalmazia“, Rim, 1919.

o o 6 6 868 o o o o o o o o o o o 8 o o o o _/ e 369 92 o o 6 68 8 o& o 28 o o o o o o o o o o o / o / o

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Bibliografija

Abulafia D., The Great Sea. A human history of the Mediterranean, Oxford University Press, Oxford-New
York, 2011.

A companion to Venetian history 1400-1797, edited by E.R. Dursteler, Brill, Leiden-Boston, 2013.

Adriaticapraehistorica etantiqua.Zbornikradovaposvećen Grgi Novaku, uredili V. Mirosavljević, D. Rendić-
Miočević, M. Suić, Sveučilište u Zagrebu, Arheološki institut Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1970.

Adriatico mare d'Europa: la geografia e la storia, a cura di E. Turri, Rolo Banca, Bologna, 1999.
Adriatico mare d'Europa: leconomia e la storia, a cura di E. Turri, D. Zumiani, Rolo Banca, Bologna, 2001.

Alf&6ldy G., Bevdlkerung und Gesellschaft der romischen Provinz Dalmatien. Mit einem Beitrag von Andras
Mocsy, Akademiai Kiad6, Budapest, 1965.

Ančić M., Na rubu Zapada. Tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest-Dom i
svijet, Zagreb, 2001.

Anselmi S., Adriatico. Studi di storia, secoli XIV-XIX, Clua edizioni, Ancona, 1991.
Antička Salona, uredio N. Cambi, Književni krug, Split, 1991.
Antoljak S., Hrvati u prošlosti. Izabrani radovi, Književni krug, Split, 1992.

Apih E., Italia, fascismo e antifascismo nella Venezia Giulia, 1918-1943. Ricerche storiche, Laterza, Bari,
1966.

Apih E., Trieste, con la collaborazione di G. Sapelli, E. Guagnini, Laterza, Roma, Bari, 1988.

Apih E., Le foibe giuliane. Note e documenti, a cura di R. Spazzali, M. Cattaruzza, O. Moscarda Oblak,
Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2010.

Apollonio A., Listria veneta dal 1797 al 1813, Istituto regionale per la cultura istriana, Libreria editrice
goriziana, Trieste, Gorizia, 1998.

Apollonio A., Dagli Asburgo a Mussolini. Venezia Giulia 1918-1922, Istituto regionale per la cultura
istriana, Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2001.

Apollonio A., Venezia Giulia e fascismo, 1922-1935. Una societapost-asburgica negliannidiconsolidamento
della dittatura mussoliniana, Istituto regionale per la cultura istriano-tumano-dalmata, Libreria
editrice goriziana, Trieste-Gorizia, 2004.

371

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Aquileia dalle origini alla costituzione del ducato longobardo. Storia, amministrazione, societd. Atti della
33. Settimana di studi aquileiesi, a cura di G. Cuscito, Editreg, Trieste, 2003.

Aquileia, la Dalmazia e I'lllirico. Atti della 14. settimana di studi aquileiesi, Chiandetti, Udine, 1985 (2
Voll.).

Aquileia e |'arco adriatico. Atti della 20. Settimana di studi aquileiesi, Arti grafiche friulane, Udine, 1990.
Ara A., Fra nazione e impero. Trieste, gli Asburgo, la Mitteleuropa, Garzanti, Milano, 2009.

Arbel B., «Venice's maritime empire in the Early Modern period», in A companion to Venetian history
1400-1797, edited by E.R. Dursteler, Brill, Leiden-Boston, 2013, p. 125-254.

Ashbrook J., Buying and selling the Istrian goat. Istrian regionalism, Croatian nationalism, and EU
enlargement, Peter Lang, Brussels, 2008.

Atlantes Austriaci. Kommentierter Katalog der osterreichischen Atlanten von 1561 bis 1994, herausgegeben
von |. Kretschmer, J. Dorflinger, B&hlau, Wien, 1995.Atlante storico della lotta di liberazione italiana
nel Friuli Venezia Giulia. Una Resistenza di confine, 1943-1945, Istituto regionale per la storia del
movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giulia, Istituto friulano per la storia del movimento
di liberazione Udine, Istituto provinciale per la storia del movimento di liberazione Pordenone,
Centro isontino di ricerca Leopoldo Gasparini Gradisca d'Isonzo, Trieste, Udine, Pordenone,
Gradisca d'Isonzo, 2005.Atlantic history. A critical appraisal, edited by J.P. Greene, Ph.D. Morgan,
Oxford University Press, Oxford-New York, 2009.

Atlasi gjeografik i popullsise se Shqiperise, red. R. Memushaj, Ilar, Tirane, 2008.

Babić I., Skradin i njegova okolica u prošlosti, Mjesna zajednica, Skradin, 1986.

Badeker K., Dalmatien und die Adria, Karl Baedeker, Leipzig, 1929.

Bailyn B., Atlantic History. Concept and Contours, Harvard University Press, Cambridge (Ma.), 2005.

Balcani Occidentali, Adriatico e Venezia fra XIII e XVIII secolo-Der westliche Balkan, der Adriaraum und
Venedig (13.-18. Jahrhundert, a cura di G. Ortalli, O.J. Schmitt, Osterreichische Akademie der
Wissenschaften, Wien, 2009.

Ballinger P,, History in exile. Memory and identity at the borders of the Balkans, Princeton University Press,
Princeton (NJ), 2003.

Baničević B., Korčulanska biskupija 1300.-1830. Prilog poznavanju povijesti Korčulanske biskupije u povodu
700. obljetnice njezina utemeljenja, Crkva u svijetu, Split, 2003.

Benussi B., Pola nelle sue istituzioni municipali sino al 1797, Regia Deputazione di storia patria per le
Venezie, Venezia, 1925.

Benussi B., Storia documentata di Rovigno, Unione degli italiani dell“Istria e di Fiume, Universita popolare
Trieste, Centro di ricerhe storiche Rovigno, Trieste-Rovigno, 1977 (Trieste, 1888).

Benussi B., Listria nei suoi due millenni di storia, Unione italiana Fiume, Universita popolare Trieste,
Consiglio regionale del Veneto, Venezia-Rovigno, 1997 (Trieste, 1924).

Benussi B., Nel Medioevo. Pagine di storia istriana, Centro di ricerche storiche Rovigno, Rovigno, 2004
(Parenzo, 1897).

Bertoša M,, Istarsko vrijeme prošlo, Glas Istre, Čakavski sabor, Pula, 1978.
Bertoša M., Mletačka Istra u XVI i XVII stoljeću, Istarska naklada, Pula, 1986 (2 voll.).
Bertoša M., lstra: doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Žakan Juri, Pula, 1995.

2/2

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Bertoša M., Vrandečić J., Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, vol. 3, Dalmacija, Dubrovnik i Istra u
ranome novom vijeku, Leykam international-Barbat, Zagreb, 2007.

Bertoša S., Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljeća, Skupština udruga Matice
hrvatske istarske županije, Pazin, 2002.

Bežić-Božanić N., Povijest stanovništva u Visu, Književni krug, Split, 1988.

Biograd i njegova okolica u prošlosti. Zbornik radova, urednik Š. Batović, Zavod za povijesne znanosti
Filozofskog fakulteta, Zadar, 1990.

Bosetti G., De Trieste a Dubrovnik: une ligne de fracture de I'Europe, Universitć Stendhal, Grenoble, 2006.
Božić I., Nemirno pomorje XV veka, Srpska književna zadruga, Beograd, 1979.

Božić Bužančić D., Južna Hrvatska u Europskom fiziokratskom pokretu, Književni krug, Split, 1995.
Braccesi L., Grecita adriatica. Un capitolo della colonizzazione greca in Occidente, Patron, Bologna, 1977.

Bracewell C. W., The Uskoks of Senj. Piracy, Banditry and Holy War in the Sixteenth-century Adriatic, Cornell
University Press, Ithaca (NY)-London, 1992.

Braudel F., Civilta e imperi del Mediteraneo nelleta di Filippo II, Einaudi, Torino, 1986 (2 voll.).
Bucarelli M., Mussolini e la Jugoslavia (1922-1939), Graphis, Bari, 2006.

Bucarelli M., La questione jugoslava nella politica estera dell'Italia repubblicana (1945-1999), Aracne,
Roma, 2008.

Budak N., Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.
Budak N., Raukar T., Hrvatska povijest srednjeg vijeka, Školska knjiga, Zagreb, 2006.

Budicin M., Aspetti storico-urbani nell"Istria veneta dai disegni dell'Archivio di Stato di Venezia, Unione
italiana Fiume, Universita popolare Trieste, Archivio di Stato Venezia, Fiume-Trieste-Venezia,
1998.

Buršić-Matijašić K., Gradine Istre. Povijest prije povijesti, Žakan Juri, Pula, 2007.

Buršić-Matijašić K., Gradinska naselja. Gradine Istre u vremenu i prostoru, Leykam International, Zagreb,
2008.

Cabanes P, «LAdriatique dans l'antiquite», in Histoire de VAdriatique, sur la direction de P. Cabanes,
Seuil, Paris, 2001, p. 23-106.

Calic M.-J., Geschichte Jugoslawiens im 20. Jahrhundert, C.H. Beck, Munchen, 2010.

Capuzzo E., Dall'Austria all'Italia. Aspetti istituzionali e problemi normativi nella storia di una frontiera, La
Fenice, Roma, 1999.

Casti E., Lordine del mondo e la sua rappresentazione. Semiosi cartografica e autoreferenza, Unicopli,
Milano, 1998.

Casti E., Cartografia critica. Dal topos alla chora, Guerini, Milano, 2013.
Cattaruzza M,, Trieste nell'Ottocento. Le trasformazioni di una societa civile, Del Bianco, Udine, 1995.
Cattaruzza M,, Litalia e il confine orientale, 1866-2006, il Mulino, Bologna, 2007.

Cattaruzza M., Litalia e la questione adriatica. Dibattiti parlamentari e panorama internazionale (1918-
1926), il Mulino, Bologna, 2014.

373

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Cecotti F., II tempo dei confini. Atlante storico dell'Adriatico nord-orientale nel contesto europeo e
mediterraneo, 1748-2008, in collaborazione con D. Umek, Istituto regionale per la storia del
movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giulia, Trieste, 2010.

Cecotti F., Pizzamei B., Storia del confine orientale italiano 1797-2007. Cartografia, documenti, immagini,
demografia, Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giulia,
Trieste, 2007, CD-ROM.

Celebi E., Putopis. Odlomci o juugoslavenskim zemljama, Svjetlost, Sarajevo, 1967.

Cerasi L., Petri R., Petrungaro S., Porti di frontiera. Industria e commercio a Trieste, Fiume e Pola tra le
guerre mondiali, Viella, Roma, 2008.

Cessi R., La repubblica di Venezia e il problema adriatico, Edizioni scientifiche italiane, Napoli, 1953.
Cessi R., Storia della repubblica di Venezia, Giunti Marzocco, Firenze, 1981 (1946).

Cetnarowicz A., Die Nationalbewegung in Dalmatien im 19. Jahrhundert: vom “Slawentum' zur modernen
kroatischen und serbischen Nationalidee, P. Lang, Frankfurt am Main, New York, 2008.

Chaline O., «LAdriatique, de la guerre de Candie a la fin des Empires (1645-1918)», in Histoire de
VAdriatique, sur la direction de P. Cabanes, Seuil, Paris, 2001, p. 313-505.

Chapman J., Shiel R., Batović Š., The changing face of Dalmatia. Archaeological and ecological studies in
a Mediterranean landscape, Leicester University Press, London-New York, 1996.

Clayer N., Aux origines du nationalisme albanais. La naissance d'une nation majoritairement musulmane
en Europe, Karthala, Paris, 2007.

Clewing K., Staatlichkeit und nationale Identitatsbildung. Dalmatien in Vormdrz und Revolution,
Oldenbourg, Munchen, 2001.

Cocco E., Metamorfosi dell'Adriatico orientale, Homeless book, Faenza, 2002.
Collotti E., I/Litorale adriatico nel nuovo ordine europeo 1943-45, Vangelista, Milano, 1974.

Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. International Project Conference Papers, edited by
D. Roksandić, Central European University History Department Working Paper Series 4, Budapest,
2000.

Corbanese G.G., /[ Friuli, Trieste e I'Istria. Grande atlante storico-cronologico comparato, Del Bianco, Udine,
1983-1999 (4 voll.)

Cova U., Lamministrazione austriaca a Trieste agli inizi dell"800, Giuffra, Milano, 1971.

Cova U,, Trieste e il suo hinterland in epoca austriaca: rapporti economico-istituzionali con Carinzia, Stiria,
Carniola, Gorizia, Istria e Veneto, Del Bianco, Udine, 2005.

Cozzi G., Knapton M., La Repubblica di Venezia nelleta moderna. Dalla guerra di Chioggia al 1517, Utet,
Torino, 1986 (Storia d'Italia, dir. da G. Galasso, XII/1).

Cozzi G., Knapton M., Scarabello G., La Repubblica di Venezia nell'eta moderna. Dal 1517 alla fine della
Repubblica, Utet, Torino, 1992 (Storia d'Italia, dir. da G. Galasso, XII/2).

Crainz G., Il dolore e l'esilio. L'Istria e le memorie divise d'Europa, Donzelli, Roma, 2005.

Crkva i društvo uz Jadran - vrela i rezultati istraživanja. Zbornik radova, urednik V. Kapitanović, Katolički
bogoslovni fakultet, Split, 2006.

Crna Gora. Izvještaji mletačkih providura (1687-1735), preveo sa italijanskog jezika D. Mraović, Cid,

374

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Podgorica, 1998.

Croatia in the Early Middle Ages, Philip Wilson Publishers, AGM, Croatian Academy of Sciences and
Arts, London-Zagreb, 1999.

Croatia in the late Middle Ages and the Renaissance, Philip Wilson Publishers, Školska knjiga, Croatian
Academy of Sciences and Arts, London-Zagreb, 2008.

Croatia since independence. War, politics, society, foreign relations, edited by S.P. Ramet, K. Clewing, R.
Lukić, Oldenbourg, Munchen, 2008.

Croatica. Hrvatski udio u svjetskoj baštini, urednik N. Budak, Profil, Zagreb 2007 (2 voll.).
Crouzet-Pavan E., Venise triomphante. Les horizons d'un mythe, Albin Michel, Paris, 1999.
Cvijić J., La peninsule balkanique. Geographie humaine, A. Colin, Paris, 1918.

Cvijić J., Balkansko poluostrvo, urednik V. Čubrilović, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd,
1985.

Czoernig K. F. v., Ethnographie der Osterreichischen Monarchie, K.K. Direction der administrativen
Statistik, Wien, 1857 (3 voll.).

Ćirković S.M., The Serbs, Blackwell, Malden (Ma), 2004.
Ćirković S.M., Srbi u srednjem veku, Idea-Službeni glasnik, Beograd, 1995.

Ćosić S., Dubrovnik nakon pada Republike (1808.-1848.), Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1999.

Ćosić S., Vekarić N., Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi, HAZU Zavod za
povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2005.

D'Alessio V., ll cuore conteso. II nazionalismo in una comunita multietnica:I'Istria asburgica, Filema, Napoli,
2003.

Daljinar Jadranskog mora, urednik B. Vosila, Hidrografski institut Jugoslavenske ratne mornarice, Split,
1977.

Dall'Adriatico al Danubio. Lillirico nelleta greca e romana. Atti del Convegno internazionale, Cividale del
Friuli, 25-27 settembre 2003, a cura di G. Urso, Ets, Pisa, 2004.

Dall'Impero austro-ungarico alle foibe: conflitti nell'area alto-adriatica, Bollati Boringhieri, Torino, 2009.
Dalmacija 1870., urednik D. Foretić, Matica hrvatska, Zadar, 1972.

Dalmacija 1870-ih u svjetlu bečke politike i “istočnoga pitanja“, priredili J. Vrandečić, M. Trogrlić, Odjel za
povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2007.

Dalmacija za francuske uprave (1806.-1813.) / La Dalmatie sous administration francaise (1806-1813).
Zbornik radova, sous la direction de M. Trogrlić, J. Vrandečić, Književni krug, Split, 2011.

Dalmatia. Research in the Roman province 1970-2001: papers in honour of J.J. Wilkes, ed. by D. Davison, V.
Gaffney, E. Marin, Archaeopress, Oxford, 2006.

Dalmatien als europćischer Kulturraum. Beitraege zu den Internationalen wissenchaftlichen Symposien
“Dalmatien als Raum europaeischer Kultursynthese“, Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za
povijest, Split, 2010.

Dalmatinska zagora. Nepoznata zemlja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Galerija Klovićevi
dvori, Zagreb, 2007.

375

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Dassovich M., «Appendice (1870-1947)», in Praga G., Storia di Dalmazia, Dall'Oglio, Milano, 1981, p.
279-362.

Dašić M., Vasojevići od pomena do 1860., Narodna knjiga, Beograd, 1986.

Da Venezia a Cattaro. Le localita costiere dell/Adriatico orientale nelle cartoline depoca, a cura di P.
Ambrosini, R. Rossini, Cierre edizioni, Regione del Veneto, Sommacampagna-Venezia, 2010.

De Benvenuti A., Storia di Zara dal 1409 al 1797, Bocca, Milano, 1944.
De Benvenuti A., Storia di Zara dal 1797 al 1918, Bocca, Milano-Roma, 1953.

De Benvenuti A., Fortificazioni venete in Dalmazia, Scuola dalmata dei ss. Giorgio e Trifone, Venezia,
2006.

De Franceschi, Camillo, // comune polese e la Signoria dei, Castropola con documenti inediti, Parenzo,
Coana, 1905.

De Franceschi Camillo, Storia documentata della Contea di Pisino, a cura del figlio Carlo, Societa istriana
di archeologia e storia patria, Venezia, 1963.

De Franceschi Carlo, LIstria. Note storiche, Coana, Parenzo, 1879.
Degrassi A., Il confine nord-orientale dell'Italia romana, A. Francke, Berna, 1954.

Descriptio Austriae. Osterreich und seine Nachbarn im Kartenbild von das Spćitantike bis ins 19. Jh., (Hgs.)
J. Dorflinger, R. Wagner, F. Wawrik, Tusch, Wien, 1977.

Desnica B., Istorija kotarskih uskoka 1646-1684 , Naučna knjiga, Beograd, 1950 (2 voll.).

De Vergottini G., Lineamenti storici della costituzione politica dell'lstria durante il Medioevo, Societa
istriana di archeologia e storia patria, Trieste, 1974 (Roma, 1924).

Di Giusto S., Operations zone Adriatisches Kustenland: Udine, Gorizia, Trieste, Pola, Fiume eLubiana durante
[occupazione tedesca, 1943-1945, Istituto friulano per la storia del movimento di liberazione,
Udine, 2005.

Diklić M., Dalmacija u XIX. stoljeću. Povijesni pregled 1797.-1918./20, Matica hrvatska, Zadar, 2010.
Dogo M., Profitto e devozione. La comunita serbo-illirica di Trieste, 1748-1908, Lint, Trieste, 2000.

Dorflinger J., Die osterreichische Kartographie im 18. und zu Beginn des 19. Jahrhunderts. Unter Besonderer
Beriicksichtigung der Privatkartographie zwischen 1780 und 1820, Osterreichische Akademie der
Wissenschaften, Wien, 1984.

Doumerc B., «LAdriatique du Xllle au XVlle sičcle», in Histoire de I'/Adriatique, sur la direction de P.
Cabanes, Seuil, Paris, 2001, p. 201-312.

Društveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljeća do početka 20. stoljeća), uredila M. Gross, Liber, Zagreb, 1981.

Ducellier A., La facade maritime de VAlbanie au Moyen Age. Durazzo et Valona du Xle au XVe sičcle, Institute
for Balkan studies, Thessalonique, 1981.

Ducellier A., «LAdriatique du IVe au Xllle sičcle», in Histoire de I/Adriatique, sur la direction de P. Cabanes,
Seuil, Paris, 2001, p. 107-199.

Dudan A., La Dalmazia nell'arte italiana. Venti secoli di civilta, Unione italiana Fiume, Universita popolare
Trieste, Centro di ricerche storiche Rovigno, Trieste-Rovigno 1999 (Milano, 1921-1922).

Duka F., Berati ne kohen osmane. Shek. XVI-XVII, Botimet Toena, Tirane, 2001.

376

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Duka F., Shekujt osmane ne hapesiren shqiptare. Studime dhe dokumente, UET Press, Tiran&, 2009.
Dugi otok. Zbornik radova, urednici Š. Batović, S. Obad, I. Petricioli, Matica hrvatska, Zadar, 1997.
Dukovski D., Svi svjetovi istarski ili Još-ne-povijest Istre prve polovice XX. stoljeća, C.a.s.h., Pula, 1997.
Dukovski D., Fašizam u Istri 1918-1943, C.a.s.h., Pula, 1998.

Dukovski D., Rat i mir istarski. Model povijesne prijelomnice (1943.-1955.), C.a.s.h., Pula, 2001.
Dukovski D., Istra i Rijeka u prvoj polovici 20. stoljeća (1918.-1947.), Denona, Zagreb, 2010.

Dukovski D., Povijest Pule. Deterministički kaos i jahači Apokalipse, Istarski ogranak Društva hrvatskih
književnika, Pula, 2011.

Durresi. V&eshtrim gjeografiko-ekonomik, red. |. Xaxa, A. Shuka, A. Papajani, Globus, Tirane, 2004.

Dusa J., The medieval Dalmatian episcopal cities. Development and transformation, P. Lang, New York,
1991.

Dzino D., llyricum in Roman politics, 229 BC-AD 68, Cambridge University Press, Cambridge-New York,
2010.

Dzino D., Becoming Slav, becoming Croat. Identity transformations in post-Roman and early medieval
Dalmatia, Brill, Leiden-Boston, 2010.

Džaja S.M., Konfessionalitat und Nationalit&t Bosniens und der Herzegowina. Voremanzipatorische Phase,
1463-1804, Oldenbourg, Munchen, 1984.

Đurđev B., Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena. Odabrani radovi, Prosveta,
Beograd, 1984.

EickhoffE., Venedig, WienunddieOsmanen. Umbruchin Siidosteuropa 1645-1700, Callwey, Munchen,1970.
Elba E., Miniatura in Dalmazia. I codici in beneventana, XI-XIII secolo, Congedo, Galatina (Lecce), 2011.

Erber T., Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, Societa dalmata di storia patria, Scuola dalmata dei ss.
Giorgio e Trifone, Venezia, 1990-1991.

Ercolani A., Da Fiume a Rijeka. Profilo storico-politico dal 1918 al 1947, Rubbettino, Soveria Mannelli,
2009.

Esodi. Trasferimenti forzati di popolazione nel Novecento europeo, a cura di M. Cattaruzza, M. Dogo, R.
Pupo, Edizioni scientifiche italiane, Napoli, 2000.

Etnogeneza Hrvata - Ethnogeny of the Croats, urednik N. Budak, Matica hrvatska, Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1995.

Europa adriatica. Storia, relazioni, economia, cura di F. Botta, |. Garzia, Laterza, Roma-Bari, 2004.

Faber E., Litorale austriaco. Das osterreichische und kroatische Kustenland, 1700-1780, Historisk institutt
Universitet i Trondheim, Steiermarkisches Landesarchiv, Trondheim-Graz, 1995.

Faričić J., Geografija sjevernodalmatinskih otoka, Školska knjiga, Zadar-Zagreb, 2012.

Fenomenologia di una macro regione. Sviluppi economici, mutamenti giuridici ed evoluzioni istituzionali
nell'alto Adriatico tra eta moderna e contemporanea, vol. 1, Percorsi storici e storico-giuridici, a cura
di G. de Vergottini, D. Rossi, G.F. Siboni; vol. 2, Percorsi economici ed istituzionali, a cura di G. de
Vergottini, G. Cevolin, I. Russo, Leone, Milano, 2012.

Ferluga J., Byzantium on the Balkans. Studies on the Byzantine administration and the Southern Slavs from

3/7

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

the VlIth to the XIIth centuries, A.M. Hakkert, Amsterdam, 1976.

Ferluga J., Lamministrazione bizantina in Dalmazia, Deputazione di storia patria per le Venezie, Venezia,
1978.

Fiori F., Un mare. Orizzonte adriatico, Diabasis, Reggio Emilia, 2005.

Fine J.V.A., The early medieval Balkans. A critical survey from the sixth to the late twelfth century, University
of Michigan Press, Ann Arbor (Mi), 1983.

Fine J.V.A., The late medieval Balkans. A critical survey from the late twelfth century to the Ottoman
conquest, University of Michigan Press, Ann Arbor (Mi), 1987.

Fine J.V.A., When ethnicity did not matter in the Balkans. A study of identity in pre-nationalist Croatia,
Dalmatia, and Slavonia in the medieval and early-modern periods, University of Michigan Press,
Ann Arbor (Mi), 2006.

Five centuries of map printing, ed. by D. Woodward, The University of Chicago Press, Chicago-London,
1975.

Five centuries of maps and charts of Croatia. Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske, uredili
D. Novak, M. Lapaine, D. Mlinarić, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Folena G., Culture e lingue nel Veneto medievale, Editoriale Programma, Padova, 1990.

Foretić V., Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1940.

Foretić V., Povijest Dubrovnika do 1808., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1980 (2 voll.).

Fortis A., Viaggio in Dalmazia, a cura di E. Viani, introduzione di G. Pizzamiglio, Marsilio, Venezia, 1987.
Frascani P,, 1! mare, il Mulino, Bologna, 2008.

Friuli e Venezia Giulia. Storia del “900, Libreria editrice goriziana, Gorizia, 1997.

Geografie confessionali. Cattolici e ortodossi nel crepuscolo della Repubblica di Venezia (1718-1797), a cura
di G. Gullino, E. Ivetic, FrancoAngeli, Milano, 2009.

Geografija Slovenije, ur. 1. Gams, |. Vrišer, Slovenska matica, Ljubljana, 1998.

Geschichte der Firmen Artaria & Compagnie und Freytag-Berndt und Artaria. Ein Riuickblick auf 200 Jahre
Wiener Privatkartographie, 1770-1970, Freytag-Berndt und Artaria, Wien-Innsbruck, 1970.

Gestrin F., Trgovina slovenskega zaledja s primorskimi mesti od 13. do konca 16. stoletja, Slovenska
akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, 1965.

Ghisalberti C., Da Campoformio a Osimo. La frontiera orientale tra storia e storiografia, Edizioni scientifiche
italiane, Napoli, 2001.

Ghisalberti C., Adriatico e confine orientale dal Risorgimento alla Repubblica, Edizioni scientifiche italiane,
Napoli, 2008.

Giuricin E. e L., La comunita nazionale italiana, Centro di ricerche storiche di Rovigno, Rovigno, 2008 (2
Voll.).

Gli accordi con Curzola, 1352-1421, a cura di E. Orlando, Viella, Roma, 2002.

Gli italiani del/Adriatico orientale: esperienze politiche e cultura civile, a cura di L. Nuovo, S. Spadaro,
Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2012.

378

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Gobetti E., Alleati del nemico. Loccupazione italiana in Jugoslavia (1941-1943), Laterza, Roma, Bari, 2013.

Goldstein I., Bizant na Jadranu. Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I., Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1992.

Goldstein|., Hrvatskiranisrednjivijek, NoviLiber, Zavod za hrvatsku povijestFilozofskog fakulteta, Zagreb,
1995.

Goldstein I., Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003.
Goldstein I., Hrvatska 1918-2008, Novi Liber, Zagreb, 2008.

Grgin B., Počeci rasapa. Kralj Matijaš Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb,
2002.

Gross, M., Počeci moderne Hrvatske. Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850-1860., Globus,
Zagreb, 1985.

Gross, M., Die Anfdnge des modernen Kroatien. Gesellschaft, Politik und Kultur in Zivil-Kroatien und
Slavonien in den dreissig Jahren nach 1848., B&hlau, Wien-K&lIn-Weimar, 1993.

Guerra e dopoguerra. Spunti e riflessioni per la ricerca, a cura di A.M. Vinci, Istituto regionale per la storia
del Movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giulia, Trieste, 2003.

Gullino G., Atlante della repubblica veneta 1790, Istituto veneto di scienze, lettere ed arti, Cierre edizioni,
Venezia-Sommacampagna Verona, 2007.

Hajduci u Boki Kotorskoj, 1648-1718, priredio M. Milošević, urednik D. Dimo Vujović, Prosveta, Crnogorska
akademija nauka i umetnosti, Beograd-Titograd, 1988.

Hammond N.G.L., Epirus. The geography, the ancient remains, the history and topography of Epirus and
adjacent areas, Clarendon, Oxford, 1967.

Herrschaft verorten. Politische Kartographie im Mittelalters und in der friihen Neuzeit, (Hg.) I. Baumgartner,
M. Stercken, Chronos, Zurich, 2012.

Histoire de I/Adriatique, sur la direction de P. Cabanes, Seuil, Paris, 2001.
Histoire de la Mediterranee, sous la direction de J. Carpentier, F. Lebrun, Seuil, Paris, 1998.
Historia e popullit shqiptar, Botimet Toena, Tiran&, 2002 (2 voll.).

Historia e Shqiperise, voll. 2, 3,4, Akademia e Shkencave e RPS t& Shqiperise, Instituti i Historisa, Tirane,
1983.

Historija naroda Jugoslavije, v. 1, Školska knjiga, Zagreb, 1954.
Historija naroda Jugoslavije, v. 2, Školska knjiga, Zagreb, 1959.
Hocquet J.-C., Venise et la mer, 12.-18. sičcle, Fayard, Paris, 2006.

Homo Adriaticus: identita culturale e autocoscienza attraverso i secoli. Atti del convegno internazionale di
studio, Ancona 9-12 novembre 1993, a cura di N. Falaschini, S. Graciotti, S. Sconocchia, Diabasis,
Reggio Emilia, 1998.

Horden P, Purcell N., The corrupting sea. A study of Mediterranean history, Blackwell, Malden (Ma)-
Oxford, 2000.

Hrvati Boke Kotorske, urednik S. Obad, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2003.

Hrvatski kartografi. Biografski leksikon, priredili M. Lapaine, I. Kljajić, Golden marketing,Tehnička knjiga,

379

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Zagreb, 2009.
Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, urednik J. Ravlić, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
Hrvatski povijesni atlas, priredili K. Regan, T. Kaniški, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003.
Hrvatsko-talijanski književni odnosi. Zbornik, vol. 1, Liber, Zagreb, 1989.

Hum i Hercegovina kroz povijest. Zbornik radova, uredio |. Lučić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,
2011 (2 voll.).

Hvar kroz stoljeća, urednik G. Novak, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1972.
I Croati a Trieste, a cura di J.C.D. Murković, Edizioni Comunita Croata di Trieste, Trieste, 2007.

Identitet Istre. Ishodište i perspektive, urednik M. Manin, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb,
2006.

I ftiamminghi e I'Europa. Lo spazio e la sua rappresentazione, a cura di L. Federzoni, Patron, Bologna, 2001.

Il confine mobile. Atlante storico dell'Alto Adriatico, 1866-1992: Austria, Croazia, Italia, Slovenia, Istituto
regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli-Venezia Giulia, Edizioni della
laguna, Monfalcone, 1995.

Il confine orientale. Una storia rimossa, a cura di F. Cecotti, R. Pupo, Bruno Mondadori, Milano, 1998 (“I
viaggi di Erodoto“).

II Giorno del Ricordo. La tragedia delle foibe, a cura di P. Pallante, Editori Riuniti, Roma, 2010.

II libro nel bacino adriatico, secoli XV-XVIII, a cura di S. Graciotti, Olschki, Firenze, 1992.

Imago mundi et Italiae. La versione del mondo e la scoperta dell"Italia nella cartografia antica (secoli X-XVI),
a cura di L. Lago, La Mongolftera, Trieste, 1992.

Imago Sardiniae. Cartografia storica di un'isola mediterranea, Consiglio regionale della Sardegna,
Cagliari, 1999.

Imago Siciliae. Cartografia storica della Sicilia 1420-1860, a cura di L. Dufour, A. La Gumina, Sanfilippo,
Catania, 2007.

Imamović M., Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1998.

Immaginare IAdriatico. Contributi alla riscoperta sociale di uno spazio di frontiera, a cura di E. Cocco, E.
Minardi, FrancoAngeli, Milano, 2007.

Individual, ideologies and society. Tracing the mosaicof Mediterranean history, ed. by K. Virtanen, Tampere
peace research Institute, Tampere, 2001.

International hydrographic organization, Limits of oceans and seas, Monte Carlo, 1953 (Special
publication n. 28, 3“ edition), p. 17.

Istarska enciklopedija, urednici M. Bertoša, R. Matijašić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb,
2005.

Istorija Crne Gore, vol. 1, Od najstarijih vremena do kraja XII vijeka, Redakcija za istoriju Crne Gore,
Titograd, 1967.

Istorija Crne Gore, vol. 2, Od kraja XII do kraja XV vijeka, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1970.

Istorija Crne Gore, vol. 3, Od početka XVI do kraja XVIII vijeka, t. 1, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd,
1975.

380

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Istorija Crne Gore, vol. 4, Sazdanje crnogorske nacionalne države, 1796-1878, t. 1-2, urednik B. Pavićević,
Istorijski institut Crne Gore-Pobjeda, Podgorica, 2004-2006.

Istorija srpskog naroda, vol. 1, Od najstarijih vremena do maričke bitke (1371), Srpska književna zadruga,
Beograd, 1981.

Istorija srpskog naroda, vol. 2, Doba borbi za očuvanje i obnovu države (1371-1537), Srpska književna
zadruga, Beograd, 1981.

Istorija srpskog naroda, vol. 3, t. 1-2, Srbi pod tuđinskom vlašću (1537-1699), Srpska književna zadruga,
Beograd, 1993.

Istorija srpskog naroda, vol. 4, t. 1-2, Srbi u XVIII veku, Srpska književna zadruga, Beograd, 1986.

Istorija srpskog naroda, vol. 5, t. 1-2, Od prvog ustanka do Berlinskog kongresa, 1804-1878, Srpska
književna zadruga, Beograd, 1981.

Istorija srpskog naroda, vol. 6, t. 1-2, Od Berlinskog kongresa do ujedinjenja, 1878-1918, Srpska književna
zadruga, Beograd, 1983.

Istria e Dalmazia nel periodo asburgico: dal 1815 al 1848, a cura di G. Padoan, Longo editore, Ravenna,
1993.

Istria nel tempo. Manuale di storia regionale dell“Istria con riferimenti alla citta di Fiume, a cura di E. Ivetic,
Centro di ricerche storiche di Rovigno, Rovigno, 2006.

Italia del Risorgimento e mondo danubiano-balcanico, Del Bianco, Udine 1958.
Italia e Croazia, Reale Accademia d'Italia, Roma, 1942.

Italia e Slovenia fra passato, presente e futuro, a cura di M. Bucarelli, L. Monzali, Edizioni Studium, Roma,
2009.

Ivanišević F., Poljica. Narodni život i običaji, Književni krug, Split, 1987 (1903-1906).

Ivetic E., La popolazione dell'lstria nelleta moderna. Lineamenti evolutivi, Centro di ricerche storiche
Rovigno, Unione italiana Fiume, Universita popolare Trieste, Trieste-Rovigno, 1997.

Ivetic E., Oltremare. L'Istria nell'ultimo dominio veneto, Istituto veneto di scienze, lettere ed arti, Venezia,
2000.

Ivetic E., Le guerre balcaniche, il Mulino, Bologna, 2006.
Ivetic E., L'Istria moderna 1500-1797. Una regione confine, Cierre, Sommacampagna Verona, 2010.

Ivetic E., Un confine nel Mediterraneo. LAdriatico orientale tra Italia e Slavia (1300-1900), Viella, Roma,
2012.

Jačov M., Le guerre veneto-turche del XVII secolo in Dalmazia, Societa dalmata di storia patria, Scuola
dalmata dei ss. Giorgio e Trifone, Venezia, 1991.

Jačov M., | Balcani tra Impero ottomano e potenze europee, secoli XVI e XVII. II ruolo della diplomazia
pontificia, Periferia, Cosenza, 1997.

«Jadransko more», in Pomorska enciklopedia, vol. 6, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža,
Zagreb, 1985, p. 135-214.

Jakir A., Dalmatien zwischen den Weltkriegen. Agrarische und urbane Lebenswelt und das Scheitern der
jugoslawischen Integration, Oldenbourg, Munchen, 1999.

Jireček C., Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters, K. Akademie der

381

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Wissenschaften, Wien, 1901-1904.

Jireček C., Leredita di Roma nelle citta della Dalmazia durante il Medioevo, a cura di G. Bonfante, A.
Budrovich, R. Tolomeo, Societa dalmata di storia patria, Roma, 1984-1986 (3 voll.).

Jugoslawien in den 1960er Jahren : auf dem Weg zu einem (a)normalen Staat?, (Hrsg.) H. Grandits, H.
Sundhaussen, Harrassowitz Verlag, Wiesbaden, 2013.

Jung P,, La Grande Guerra nell'Alto Adriatico, Libreria editrice goriziana, Gorizia, 2014.

Kacin Wohinz M., Vivere al confine. Sloveni e italiani negli anni 1918-1941, Goriška Mohorjeva družba,
Gorizia, 2004.

KalcA., Tržaško prebivalstvo v 18. stoletju. Priseljevanjekotgibalo demografske rastiin družbenih sprememb,
Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče, Založba Annales, Zgodovinsko
društvo za južno Primorsko, Narodna in študijska knjižnica, Koper-Trst, 2008.

Kandler P, Codice diplomatico istriano, Trieste, 1846-1852.

Kapetanić N., Vekarić N., Stanovništvo Konavla, Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1998-1999 (2 voll.).

Karaman I., Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću, Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest,
Zagreb, 1972.

Karaman I., Hrvatska na pragu modernizacije 1750-1918., Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.

Kartographie der Gegenwart in Osterreich, herausgegeben vom Institut fur Kartographie der
Osterreichischen Akademie der Wissenschaften und der Osterreichischen Kartographischen
Kommission der Osterreichischen Geographischen Gesellschaft unter Redaktion von Erik
Arnberger, Die Akademie, Wien, 1984.

Kaser K., Slidosteuropćische Geschichte und Geschichtwissenshaft, B&hlau, Wien-K&6lIn-Weimar, 2002.
Kaser K., Balkan und Naher Osten. Einfiihrung in eine gemeinsame Geschichte, B&ohlau, Wien-Kčln, 2011.

Kayser B., Mediterranće, une gćographie de la fracture, Edisud, Alif, Toubkal, Aix-en-Provence-Tunis-
Casablanca, 1996.

Kawerau P, Ostkirchengeschichte, vol. 4, Das Christentum in Siidost- und Osteuropa, E. Peeters, Lovanii,
1984.

Kearney M., The Indian Ocean in world history, Routledge, New York, 2004

Kisić-Kolanović N., NDH i Italija. Političke veze i diplomatski odnosi, Ljevak, Hrvatski institut za povijest,
Zagreb, 2001.

Klaić N., Petricioli I., Zadar u srednjem vijeku do 1409., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru, Zadar, 1976.
Kos M., Zgodovina Slovencev. Od naselitve do petnajstega stoletja, Slovenska matica, Ljubljana, 1955.

Kozličić M., Kartografski spomenici hrvatskoga Jadrana. Izbor karata, planova i veduta do kraja 17. stoljeća,
Agm, Zagreb, 1995.

Kozličić M., Istočni Jadran u djelu Beautemps-Beauprea / Eastern Adriatic in the work of Beautemps-
Beaupre, Hidrografski institut, Split, 2006.

Krekić B., Dubrovnik in the 14th and 15th centuries. A city between East and West, University of Oklahoma
Press, Norman (OK), 1972.

Krekić B., Dubrovnik. A Mediterrranean urban society, 1300-1600, Variorum, Aldershot-Brookfield (Vt),

382

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

1997.

Krekić B., Unequal rivals. Essays on relations between Dubrovnik and Venice in the thirteenth and fourteenth
centuries, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2007.

Kretschmer., Dorflinger J., Wawrik F., Osterreichische Kartographie von den Anfčingen im 15. Jahrhundert
bis zum 21. Jahrhundert, Institut fur Geographie und Regionalforschung der Universitat Wien,
Kartographie und Geoinformation, Wien, 2004.

Krizman B., NDH između Hitlera i Mussolinija, Globus, Zagreb, 1986 (1983).
Krpina Z., Litalia agli occhi dei Croati, Edit, Fiume, 2005.
Kužić K., Povijest dalmatinske Zagore od 7 st. do 1918., Književni krug, Split, 1997.

La comunitđ nazionale italiana nei censimenti jugoslavi, 1945-1991, Universita popolare Trieste, Unione
italiana Fiume, Centro di ricerche storiche Rovigno, Trieste-Rovigno, 2001.

Lacoste Y., Gćopolitique de la Mediterranće, A. Colin, Paris, 2006.

LAdriatico dalla tarda antichita all'eta carolingia, a cura di G. Brogiolo, P Delogu, All'insegna del giglio,
Firenze, 2005.

LAdriatico. Incontri e separazioni (XVIII-XIX secolo). Atti del Convegno Internazionale di Studi. Corfu, 29-
30 aprile 2010, a cura di F. Bruni, C. Maltezou, Istituto veneto di scienze, lettere ed arti, Istituto
ellenico di studi bizantini e postbizantini di Venezia, Universita dello lonio (Corfu), Venezia-Atina,
2011.

LAdriatico. Mare di scambi tra Oriente e Occidente, |stituto regionale studi europei Friuli Venezia Giulia,
Pordenone, 2003.

LAdriatico tra Mediterraneo e penisola balcanica nell'antichita, Istituto per la storia e |'archeologia della
Magna Grecia, Taranto, 1983.

La Dalmazia e l'altra sponda: problemi di archaiologhia adriatica, a cura di L. Braccesi, S. Graciotti, Olschki,
Firenze, 1999.

La Dalmazia nelle relazioni di viaggiatori e pellegrini da Venezia tra Quattro e Seicento, a cura di S. Graciotti,
Bardi, Roma, 2009.

La frontiera orientale. Conflitti, relazioni, memorie. Atti del Convegno internazionale (Ancona, 10 febbraio
2007), a cura di N. Re, prefazione di P. Matvejević, II lavoro editoriale, Ancona, 2007.

Lago L., Theatrum Adriae. Dalle Alpi all'/Adriatico nella cartografia del passato (secoli X-XVIII), Lint, Trieste,
1989.

Lago L., Imago Adriae. La patria del Friuli, IIstria e la Dalmazia nella cartografia antica, La Mongolfiera,
Trieste, 1996.

Lago L., Imago ltaliae. The making ofltaly in the history of cartography from the Middle Ages to the modern
era: reality, image and imagination from the Codices of Claudius Ptolemy to the Atlante of Giovanni
Antonio Magini, Goliardica, Trieste, 2000.

Lago L., Rossit C., Descriptio Histriae. La penisola istriana in alcuni momenti significativi delle sua tradizione
cartografica sino a tutto il secolo XVIII. Per una corologia storica, Lint-Centro di ricerche storiche
Rovigno, Trieste, 1981.

La laguna di Venezia nella cartografia storica a stampa del Museo Correr, a cura di G. Baso, M. Scarso, C.
Tonini, Musei civici veneziani, IUAV, Marsilio, Venezia, 2003.

383

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

La questione adriatica e I'allargamento dell'Unione europea, a cura di F. Botta, |. Garzia, PD, Guaragnella,
FrancoAngeli, Milano, 2007.

La Venezia Giulia e la Dalmazia nella rivoluzione nazionale del 1848-1849. Studi e documenti, Del Bianco,
Udine, 1949-1950 (3 voll.).

La toponomastica in Istria, Fiume e Dalmazia, Istituto geografico militare, Firenze, 2009 (2 voll.).

La vittoria senza pace. Le occupazioni militari italiane alla fine della Grande Guerra, a cura di R. Pupo,
Laterza, Roma, Bari, 2014.

Le citta del Mediterraneo all'apogeo dello sviluppo medievale: aspetti economici e sociali. Atti del
diciottesimo Convegno internazionale di studi (Pistoia, 18-21 maggio 2001), Centro italiano di
studi di storia e d'arte, Pistoia, 2003.

Lederer 1.J., La Jugoslavia dalla conferenza della pace al trattato di Rapallo, 1919-1920, |I Saggiatore,
Milano, 1966.

Le missioni cattoliche nei Balcani tra le due grandi guerre: Candia (1645-1669), Vienna e Morea (1683-1699),
a cura di M. Jačov, Biblioteca apostolica Vaticana, Citta del Vaticano, 1998.

Le parole rimaste. Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento, a cura
di N. Milani, R. Dobran, Pietas lulia, Edit, Pola-Fiume, 2010 (2 voll.).

Le identita delle Venezie, 1866-1918. Confini storici, culturali, linguistici, a cura di T. Agostini, Antenore,
Roma 2002.

Lesplorazione del golfo di Venezia. I disegni del naturalista chioggiotto Stefano Chiereghin per Lazzaro
Spallanzani, a cura di C. Gibin, T&G, Conselve, 1997.

Les routes de I'Adriatique antique. Gćographie et ćconomie — Putevi antičkog Jadrana. Geografija i
gospodarstvo, Textes rćunis par S. Čače, A. Kurilić, F. Tassaux, Institut Ausonius, Universitć de
Zadar, Bordeaux-Zadar, 2006.

Lezioni per VAdriatico. Argomenti a favore di una nuova euroregione, a cura di F. Botta e G. Scianatico,
introduzione di F. Cassano, FrancoAngeli, Milano, 2010.

Llllyrie mćridionale et I'Epire dans IAntiquite. Actes du 5e colloque internationale de Grenoble, rćunis
par J.-L. Lamboley, M-P. Castiglioni, De Boccard, Paris, 2011.

LIstria fra le due guerre. Contributi per una storia sociale, prefazione T. Sala, Ediesse, Roma, 1985.

Livanjski kraj u povijesti, urednik B. Marijan, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Općinsko
hrvatsko vijeće obrane Livno, Split-Livno, 1994.

Loccupazione italiana della lugoslavia, 1941-1943, a cura di F. Caccamo, L. Monzali, Le lettere, Firenze,
2008.

Luke istočnog Jadrana. Zbornik pomorskog muzeja Orebić, urednik M. Kozličić, Zaklada Cvito Fisković,
Orebić, 2006.

Major problems in Atlantic history. Documents and essays, edited by A. Games, A. Rothman, Houghton
Mifflin, Boston, 2008.

Manin M., Zapadna Istra u katastru Franje I. (1818.-1840.), Srednja Europa, Zagreb, 2006.

ManinM., lstra na raskrižju. O povijesti migracija pučanstva Istre, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb,
2010.

Mappe e potere. Pubbliche istituzioni e cartografia nella Toscana moderna e contemporanea (secoli XVI-

384

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

XIX), a cura di A. Guarducci, All'insegna del giglio, Firenze, 2006.

Maranelli C., Dizionario geografico dell'Alto Adige, del Trentino, della Venezia Giulia e della Dalmazia,
Laterza, Bari, 1915 (Centro di ricerche storiche Rovigno, Rovigno, 2012).

Marche e Dalmazia tra umanesimo e barocco, a cura di S. Graciotti, M. Massa, G. Pirani, Diabasis, Reggio
Emilia, 1993.

Marchiori A., Oltre la costa. Centuriazione e insediamento nell"Istria romana, Circolo di cultura istro-
veneta Istria, Trieste, 2013.

Marcotti G., LAdriatico orientale da Venezia a Corfu. Guida illustrata, Bemporad, Firenze, 1899.

Margetić L., Histrica et Adriatica. Raccolta di saggi storico-giuridici e storici, Unione degli italiani dell“Istria
e di Fiume, Universita popolare Trieste, Centro di ricerche storiche Rovigno, Trieste, 1983.

Margetić L., Iz ranije hrvatske povijesti. Odabrane studije, Književni krug, Split, 1997.
Margetić L., Dolazak Hrvata. Ankunft der Kroaten, Književni krug, Split, 2001.
Margetić L., O etnogenezi Hrvata i Slavena, Književni krug, Split, 2007.

Marković M., Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do
pojave prvih topografskih karata, Naprijed, Zagreb, 1993.

Marković M., Descriptio Bosnae et Hercegovinae. Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima, Agm,
Zagreb, 1998.

Marković M., Gorski kotar. Stanovništvo i naselja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.
Marković M., Hrvatski otoci na Jadranu, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.

Marković M., Dalmacija. Stanovništvo i naselja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.
Marković M., Kvarnersko primorje. Stanovništvo i naselja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.

Matijašić R., Gospodarstvo antičke Istre. Arheološki ostaci kao izvori za poznavanje društveno-gospodarskih
odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr. - III st. posl. Kr.), Žakan Juri, Pula, 1998.

Matijašić R., Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Leykam International, Zagreb 2009.

Matsuda M.K., Pacific worlds. A history of seas, peoples, and cultures, Cambridge University Press,
Cambridge-New York, 2011.

Mayhew T., Dalmatia between Ottoman and Venetian rule. Contado di Zara, 1645-1718, Viella, Roma,
2008.

Mezulić H., Jelić R., O talijanskoj upravi u Istri i Dalmaciji, 1918-1943. Nasilno potalijančivanje prezimena,
imena i mjesta, Dom i svijet, Zagreb, 2005.

Miculian A., Protestantizam u Istri (XVI. i XVII. stoljeće). U svjetlu novih arhivističkih istraživanja, Žakan
Juri, Pula, 2006.

Mihovilić K., «Preistoria dell'Istria», in Preistoria e protostoria del Friuli Venezia Giulia e dell'Istria, Giardini,
Firenze-Pisa, 1994, p. 101-118.

Migracije in slovenski prostor od antike do danes, ur. P. Štih, B. Balkovec, Zveza zgodovinskih društev
Slovenije, Ljubljana, 2010.

Mikolić M., Istra 1941.-1947. Godine velikih preokreta, Barbat, Zagreb, 2003.

Milak E., Italija i Jugoslavija, 1931-1937, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987.

385

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Milanović B., Hrvatski narodni preporod u Istri, Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Pazin, 1967-
1973 (2 voll.).

Milaš N., Pravoslavna Dalmacija: istorijski pregled, Sfairos, Beograd, 1989 (1901).

Miović Perić V., Na razmeđu. Osmansko-dubrovačka granica (1667. - 1806.), Zavod za povijesne znanosti
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1997.

Mirdita Z., Vlasi. Starobalkanski narod. Od povijesne pojave do danas, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,
2009.

Mito e antimito di Venezia nel bacino adriatico, secoli XV-XIX, a cura di S. Graciotti, II Calamo, Roma, 2001.

Mlacović D., The nobility and the island. The fall and rise of the Rab nobility, Leykam international, Zagreb,
2012 (Ljubljana, 2008).

Moačanin N., Turska Hrvatska. Hrvati pod vlašću Osmanskog Carstva do 1791. Preispitavanja, Matica
hrvatska, Zagreb, 1999.

Monzali L., Italiani di Dalmazia, dal Risorgimento alla Grande guerra, Le lettere, Firenze, 2004.
Monzali L., Italiani di Dalmazia, 1914-1924, Le lettere, Firenze, 2007.

Monzali L., // sogno dell'egemonia. LItalia, la questione jugoslava e I'Europa centrale (1918-1941), Le
lettere, Firenze, 2010.

Moroni M., Tra le due sponde dell'Adriatico. Rapporti economici, culturali e devozionali in eta moderna,
Edizioni scientifiche italiane, Napoli, 2010.

Moroni M., Limpero di San Biagio. Ragusa e i commerci balcanici dopo la conquista turca (1521-1620), il
Mulino, Bologna, 2011.

Moroni M., Nel medio Adriatico. Risorse, traffici, citta fra basso Medioevo ed eta moderna, Edizioni
scientifiche italiane, Napoli, 2012.

Moscati S., Civilta del mare. I fondamenti della storia mediterranea, Liguori, Napoli, 2001.

Munić D., Kastav u srednjem vijeku. Društveni odnosi u kastavskoj općini u razvijenom srednjem vijeku,
Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1986.

Naci S.N., Pashalleku i Shkodres n&n sundimin e Bushatllive ne gjysmen e dyte te shekullit te XVIII (1757-
1796), Universiteti Shtet&ror i Tiranes, Instituti i Historise dhe Gjuhščsisć, Tirane, 1964.

Naci S.N., Pashallčku i Shkodres ne vitet e para te shek. XIX, 1796-1831, Akademia e Shkencave e RPS ta
Shqipćrise, Instituti i Historise, Tirane, 1986.

Napoleon na Jadranu. Napoleon dans IAdriatique, uredil J. Šumrada, Univerza na Primorskem,
Znanstveno-raziskovalno središče, Koper, 2006.

Naufraghi della pace. Il 1945, i profughi e le memorie divise d'Europa, a cura di G. Crainz, R. Pupo, S.
Salvatici, Donzelli, Roma, 2008.

Nazionalismi di frontiera. Identita contrapposte sul/Adriatico nord-orientale, 1850-1950, a cura di M.
Cattaruzza, Rubbettino, Soveria Mannelli, 2003.

Nemec G., Nascita di una minoranza. Istria 1947- 1965: storia e memoria degli italiani rimasti nell'area
istro-quarnerina, Centro di ricerche storiche Rovigno, Rovigno, 2012.

New Directions in Albanian archaeology. Studies presented to Muzafer Korkuti, ed. by L. Bejko, R. Hodges,
International Centre for Albanian Archaeology, Tirana, 2006.

386

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Notizie di Ragusa, a cura di R. Tolomeo, Societa dalmata di storia patria, Roma, 2004.
Novak G., Prošlost Dalmacije, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1944 (2 voll.).

Novak G., Povijest Splita. Od prethistorijskih vremena do definitivnog gubitka pune autonomije 1420.
godine, Matica hrvatska, Split, 1957.

Novak G., Hvar kroz stoljeća, Narodni odbor općine, Hvar, 1960.

Novak G., Povijest Splita. Od 1420. godine do 1797. godine, Matica hrvatska, Split, 1961.

Novak G., Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, Vojno delo, Beograd, 1962.

Novak G., Povijest Splita. Od 1797. godine do 1882. godine, Matica hrvatska, Split, 1965.

Obad S., Dalmacija revolucionarne 1848/49. godine. Odabrani izvori, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1987.

Obad S., Dalmatinsko selo u prošlosti (od sredine osamnaestog stoljeća do prvog svjetskog rata),
Logos, Split, 1990.

Obad S., Dokoza S., Martinović S., Južne granice Dalmacije od 15. stoljeća do danas, Državni arhiv, Zadar,
2005.

Omiš i Poljica, urednik Ž. Domljan, Naklada Ljevak, Zagreb-Omiš, 2006.
Oppidum Nesactium. Una citta istro-romana, a cura di G. Rosada, Canova, Treviso, 1999.

Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, obradili F.Dž. Spaho, A.S Aličić, priredila B. Zlatar,
Orijentalni institut, Sarajevo, 2007.

Oreb F., Otok Korčula u doba druge austrijske uprave, Naklada Bošković, Split, 2007.

OrtalliG.,“II ducato ela'civitas Rivoalti“": tra carolingi, bizantini e sassoni“, in Storia di Venezia, vol. 1, Origini,
Eta ducale, a cura di L. Cracco Ruggini, M. Pavan, G. Cracco, G. Ortalli, Istituto dell'Enciclopedia
italiana Treccani, Roma, 1992, p. 725-789.

Ortalli G., «II ruolo degli statuti tra autonomie e dipendenze: Curzola e il dominio veneziano», Rivista
storica italiana, 98 /1 (1986), p. 195-220.

Ortalli G., «Beyond the coast - Venice and the Western Balkans: the origins of a long relationship», in
Balcani Occidentali, Adriatico e Venezia fra XIII e XVIII secolo-Der westliche Balkan, der Adriaraum
und Venedig (13.-18. Jahrhundert, a cura di G. Ortalli, OJ. Schmitt, Osterreichische Akademie der
Wissenschaften, Wien, 2009, p. 9-25.

Otoci Isti Škarda, urednik J. Faričić, Sveučilište u Zadru, Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije,
Matica hrvatska, Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 2010.

Otok Rava, urednik J. Faričić, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2008.

Paci R., La scala“ di Spalato e il commercio veneziano nei Balcani fra Cinque e Seicento, Deputazione di
storia patria per le Venezie, Venezia, 1971.

Paladini F.M., Un caos che spaventa. Poteri, territori e religioni di frontiera nella Dalmazia della tarda etđ
veneta, Marsilio, Venezia, 2003.

Panciera W., “La frontiera dalmata nel XVI secolo: fonti e problemi“, Societd e Storia, 114 (2006), p. 783-
804.

Panjek A., Človek, zemlja, kamen in Burja. Zgodovina kulturne krajine Krasa (oris od 16. do 20. stoletja),
Annales, Koper, 2006.

387

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Parlato G., Mezzo secolo di Fiume. Economia e societa a Fiume nella prima meta del Novecento, Cantagalli,
Siena, 2009.

Pedani M.P, Dalla frontiera al confine, Herder, Roma, 2002.
Pederin I., Mletačka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409. - 1797.), Dubrovnik, Dubrovnik, 1990.
Pederin I., Jadransko pitanje, Maveda, Rijeka, 2007.

Peričić Š., Dalmacija uoči pada Mletačke republike, Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti,
Odjel za Hrvatsku povijest, Zagreb, 1980.

Peričić Š., Gospodarske prilike Dalmacije od 1797. do 1818., Književni krug, Split, 1993.
Peričić Š.T., Povijest Dalmacije od 1797. do 1860., Matica hrvatska, Zadar, 2006.

Perselli G., /censimenti della popolazione dell'Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune citta della Dalmazia tra
il 1850 e il 1936, Universita popolare Trieste, Unione italiana Fiume, Centro di ricerche storiche
Rovigno, Trieste-Rovigno, 1993.

Petriciolil., RaukarT., Peričić Š., Prošlost Zadra, vol. 3, Zadar pod mletačkom upravom 1409-1797, Filozofski
fakultet, Zadar, 1987.

Petrović R., Nacionalno pitanje u Dalmaciji u 19. stoljeću (Narodna stranka i nacionalno pitanje 1860-
1880), Svjetlost-Prosvjeta, Sarajevo-Zagreb, 1982 (Sarajevo, 1968).

Pirjevec J., Trst je naš! Boj Slovencev za morje (1848-1954), Nova Revija, Ljubljana, 2008.
Pirjevec J., Foibe. Una storia d'Italia, Einaudi, Torino, 2009.
Pirjevec J., Kacin Wohinc M., Storia degli Sloveni in Italia, 1866-1998, Marsilio, Venezia, 1998.

Portolano del Mediterraneo. Adriatico occidentale e settentrionale da Capo Santa Maria di Leuca a Capo
Promontore, Istituto idrografico della R. Marina, Genova, 1939.

Povijest i tradicije otoka Zlarina, urednik D. Rihtman Augustin, Zavod za istraživanje folklora Instituta za
filologiju i folkloristiku, Zagreb, 1982.

Povijest Rijeke, urednik D. Klen, Matica hrvatska, Rijeka, 1988.
Praga G., Storia di Dalmazia, Dall'Oglio, Milano, 1981.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, vol. 1, Paleolitsko i mezolitsko doba, ur. A. Benac, Svjetlost, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, vol. 2, Neolitsko doba, ur. A. Benac, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, vol. 3, Eneolitsko doba, ur. A. Benac, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, vol. 4, Bronzano doba, ur. A. Benac, Svjetlost, Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1983.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, vol. 5, Željezno doba, ur. A. Benac, Svjetlost, Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.

Preistoria e protostoria dell'alto Adriatico. Atti della 21. settimana di studi aquileiesi, Arti grafiche friulane,
Udine, 1991.

Pupo R., La rifondazione della politica estera italiana. La questione giuliana (1944-46): linee interpretative,

388

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Del Bianco, Udine, 1979.
Pupo R., Guerra e dopoguerra al confine orientale d'Italia, 1938-1956, Del Bianco, Udine 1999.
Pupo R.., 1l lungo esilio. Istria: le persecuzioni, le foibe, l'esilio, Rizzoli, Milano, 2005.
PupoR., /Iconfinescomparso. Saggi sulla storia dell'Adriatico orientale nel Novecento, IRSML, Trieste, 2007.
PupoR.., Trieste “45, Laterza, Roma-Bari, 2010.
Pupo R., Spazzali R., Foibe, B. Mondadori, Milano, 2003.
Quaini M., «LItalia dei cartografi», in Storia d'Italia, vol. 6, Atlante, Einaudi, Torino, 1976, p. 6-24.
Quarantotti G., Trieste e I'Istria nell'etanapoleonica, Sansoni, Firenze, 1954.

Quarta crociata. Venezia, Bisanzio, impero latino, a cura di G. Ortalli, G. Ravegnani, P. Schreiner, Istituto
veneto di scienze, lettere ed arti, Venezia, 2006 (2 voll.).

Radonić J., Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka, Srpska akademija nauka, Beograd,
1950.

Radossi G., La toponomastica di Rovigno d'lstria, Centro di ricerche storiche Rovigno, Rovigno 2008.

Radossi G., Documenti dell'Unione degli Italiani dell'Istria e di Fiume (gennaio 1947 - maggio 1948), con
la collaborazione di A. Radossi, M. Radossi, Centro di ricerche storiche Rovigno, Rovigno, 2010.

Rak O., The rhyton from Danilo. Structure and symbolism of a middle neolithic cult-vessel, Oxbow Books,
Oxford-Oakville, 2011.

Ramet S.P, The three Yugoslavias. State building and legitimation 1918-2005, \Voodrow Wilson Center
Press, Indiana University Press, Washington, Bloomington (In.), 2006.

Raspudić N., Jadranski (polu)orijentalizam. Prikazi Hrvata u talijanskoj književnosti, Jurčić, Zagreb, 2010.

Ratti A., Le immagini dell'isola di Creta nella cartografia storica, a cura di E. Bevilacqua, Istituto veneto di
scienze lettere ed arti, Venezia, 1997.

Raukar T., Zadar u XV stoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi, Sveučilište u Zagrebu, Institut za
hrvatsku povijest, Zagreb, 1977.

Raukar T., Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Školska knjiga, Zagreb, 2007 (1997).
Raukar T., Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku, Književni krug, Split, 2007.

Ravegnani G., Bisanzio e Venezia, il Mulino, Bologna, 2006.

Ravlić J., Makarska i njezino Primorje, Matica hrvatska, Makarska, 2000.

Reinterpreting Indian Ocean worlds: essays in honour of Kirti N. Chaudhuri, edited by S.C.A. Halikowski
Smith, Cambridge scholars, Newcastle upon Tyne, 2011.

Rethinking the Mediterranean, edited by W.V Harris, Oxford University Press, Oxford-New York, 2005.
Riosa A., Adriatico irredento. Italiani e slavi sotto la lente francese (1793-1918), Guida, Napoli, 2009.

Rodogno D., I! nuovo ordine mediterraneo. Le politiche di occupazione dell'Italia fascista (1940-1943),
Bollati Boringhieri, Torino, 2002.

Roksandić D., Vojna Hrvatska-La Croatie militaire. Krajiško društvo u Francuskom Carstvu (1809-1813),
Školska knjiga-Stvarnost, Zagreb, 1988 (2 voll.).

Roksandić D., Triplex Confinium ili O granicama i regijama hrvatske povijesti, 1500. - 1800., Barbat, Zagreb,

389

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

2003.
Roksandić D., Etnos, konfesija, tolerancija, Prosvjeta, Zagreb, 2004.

Rogić V., Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga 1. Prirodna osnova i historijska geografija, Školska
knjiga, Zagreb, 1990.

Roglić J., Jadranske teme, Geografsko društvo, Split, 2005.

Roglić J., Geografske regije Hrvatske i susjednih zemalja: geografske posebnosti i razvojni procesi, Školska
knjiga, Geografsko društvo, Zagreb-Split, 2006.

Rotte adriatiche tra Italia, Balcani e Mediterraneo, a cura di S. Trinchese, F. Caccamo, FrancoAngeli,
Milano, 2011.

Rusinow D., Italy's Austrian heritage, 1919-1946, Clarendon press, Oxford, 1969.

Rusinow D., LItalia e l'eredita austriaca 1919-1946, introduzione di M. Cattaruzza, La Musa Talia, Venezia,
2010.

Sangalli M., Le smanie per leducazione. Gli scolopi a Venezia tra Sei e Settecento, Viella, Roma, 2012.
Schiffrer C., Sguardo storico su i rapporti italiani e slavi nella Venezia Giulia, Trieste, 1946.

Saggio di cartografia della regione veneta, a cura di G. Marinelli, Regia Deputazione veneta di storia
patria, Venezia, 1881.

Schiffrer C., La questione etnica ai confini orientali d“Italia. Antologia, a cura di F. Verani, Italo Svevo,
Trieste, 1990.

Schmitt O.J., Das venezianische Albanien (1392-1479), Oldenbourg, Munchen, 2001.

Schmitt O.J., Skanderbeg. Der neue Alexander auf dem Balkan, Friedrich Pustet, Regensburg, 2009.
Scrittura di viaggio: le terre del'Adriatico, a cura di G. Scianatico, Palomar, Bari, 2007.

Sea changes. Historicizing the ocean, ed. By B. Klein, G. Mackenthun, Routledge, New York, 2004.

Seascapes. Maritime histories, littoral cultures, and transoceanic exchanges, ed. by J.H. Bentley, R.
Bridenthal, K. Wigen, University of Hawaii Press, Honolulu, 2007.

Sedam stoljeća Šibenske biskupije. Zbornik radova, Juraj Šižgorić, Šibenik, 2001.
Seduzione e coercizione in Adriatico. Reti, attori e strategie, a cura di F. Botta, FrancoAngeli, Milano, 2009.

Serbia since 1989. Politics and society under Milošević and after, edited by S.P. Ramet, V. Pavlaković,
University of Washington Press, Seattle, London, 2007.

Sestan E., Venezia Giulia. Lineamenti di una storia etnica e culturale, Bari, 1965 (Roma, 1946; Udine, 1997).

Setton K.M., Venice, Austria and the Turks in the Seventeenth Century, American philosophical society,
Philadelphia, 1991.

Siboni G.F, I! confine orientale da Campoformio all'approdo europeo, Oltre edizioni, Sestri Levante, 2012.

Sivignon M., «Le cadre naturel», in Histoire de KAdriatique, sur la direction de P. Cabanes, Seuil, Paris,
2001, p. 13-22.

Sivignon M., «LAdriatique de 1918 a nos jours», in Histoire de KAdriatique, sur la direction de P Cabanes,
Seuil, Paris, 2001, p. 507-587.

Skok P, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Toponomastička ispitivanja, Jadranski institut

390

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950.
Slovenski zgodovinski atlas, Nova revija, Ljubljana, 2011.

Slovensko-italijanski odnosi 1880-1956. I raporti italo-sloveni 1880-1956. Slovene-Italian relations 1880-
1956.Poročilo slovensko-italijanskezgodovinsko-kulturnekomisije. Relazione della commissione
storico-culturale italo-slovena. Report of the Slovene-Italian historical and cultural commission
(Koper-Capodistria, 14. julij - luglio - July 2000), Nova revija, Ljubljana, 2001.

Slukan-Altić M., Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za
povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 2001.

Spataro M, The first farming communities of the Adriatic. Pottery production and circulation in the Early
and Middle Neolithic, Svevo, Trieste, 2002.

Spisi apostolskih vizitacija Hvarske biskupije iz godina 1579., 1602./1603. i 1624./1625., Hrvatski povijesni
institut u Rimu, Rim/Roma, 2005.

Splitsko-Makarska nadbiskupija. Župe i ustanove, urednik M. Vidović, Crkva u svijetu, Split, 2004.
Stanković Dj., Nikola Pašić, saveznici i stvaranje Jugoslavije, Nolit, Beograd, 1984.
Stanojević G., Crna Gora pred stvaranje države, 1773-1796, Istorijski institut Beograd, Beograd, 1962.

Stanojević G., Jugoslavenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Istorijski institut
Beograd, Beograd, 1970.

Stanojević G., Katastri Herceg-Novog i Risna iz 1704. godine, Srpska akademija nauka i umetnosti,
Beograd, 1983.

Stanojević G., Dalmatinske krajine u XVIII vijeku, Istorijski institut Beograd, Prosvjeta, Beograd-Zagreb,
1987.

Steindorff L., Die dalmatinischen Stćidte im 12. Jahrhundert. Studien zu ihrer politischen Stellung und
gesellschaftlichen Entwicklung, B&hlau, K&ln-Wien, 1984.

Stipčević A., The Illyrians. History and culture, Noyes Press, Park Ridge (N.J.) 1977.

Stoianovich T., Between East and West. The Balkan and Mediterranean worlds, Caratzas, New Rochelle
(NY), 1992-1995 (4 voll.).

Stoianovich T., Balkan worlds. The first and last Europe, Sharpe, Armonk (NY)-London, 1994.

Storia della civilta veneziana, vol. 1, Dalle origini al secolo di Marco Polo, a cura V. Branca, Sansoni, Firenze,
1979.

Storia della civilta veneziana, vol. 2, Autunno del medioevo e Rinascimento, a cura V. Branca, Sansoni,
Firenze, 1979.

Storia della civilta veneziana, vol. 3, Dall'eta barocca all"Italia contemporanea, a cura V. Branca, Sansoni,
Firenze, 1979.

Storia d'Italia, vol. 6, Atlante, Einaudi, Torino, 1976.

Storia d'Italia. Le regioni dall'Unita a oggi, ll Friuli Venezia Giulia, a cura di R. Finzi, C. Magris, G. Miccoli,
Einaudi, Torino, 2002.

Storia di Venezia, vol. 1, Origini, Eta ducale, a cura di L. Cracco Ruggini, M. Pavan, G. Cracco, G. Ortalli,
Istituto dell'Enciclopedia italiana Treccani, Roma, 1992.

Storia di Venezia, vol. 2, leta del Comune, a cura di G. Cracco, G. Ortalli, Istituto dell'Enciclopedia italiana

271

Treccani, Roma, 1995.

Storia di Venezia, vol. 3, La formazione dello Stato patrizio, a cura di G. Arnaldi, G. Cracco, A. Tenenti,
Istituto dell'Enciclopedia italiana Treccani, Roma, 1997.

Storia di Venezia, vol. 4, II Rinascimento. Politica e cultura, a cura di A. Tenenti, U. Tucci, Istituto
dell'Enciclopedia italiana Treccani, Roma, 1996.

Storia di Venezia, vol. 5, II Rinascimento. Societa ed economia, a cura di A. Tenenti, U. Tucci, Istituto
dell'Enciclopedia italiana Treccani, Roma, 1996.

Storia di Venezia, vol. 6, Dal Rinascimento al barocco, a cura di G. Cozzi, P. Prodi, Istituto dell'Enciclopedia
italiana Treccani, Roma, 1994.

Storia di Venezia, vol. 7, La Venezia barocca, a cura di G. Benzoni, G. Cozzi, Istituto dell'Enciclopedia
italiana Treccani, Roma, 1997.

Storia di Venezia, vol. 8, Lultima fase della Serenissima, a cura di P Del Negro, P. Preto, Istituto
dell'Enciclopedia italiana Treccani, Roma, 1998.

Storia economica e sociale di Trieste, vol. 1, La citta dei gruppi, 1719-1918, a cura di R. Finzi, G. Panjek, Lint,
Trieste, 2001.

Storia economica e sociale di Trieste, vol. 2, La citta dei traffici, 1719-1918, a cura di R. Finzi, L. Panariti, G.
Panjek, Lint, Trieste, 2003.

Strutture portuali e rotte marittime nell/Adriatico di eta romana. Atti della 29. Settimana di studi aquileiesi,
a cura di C. Zaccaria, Centro di antichita altoadriatiche, Ecole francaise de Rome, Trieste-Roma,
2001.

Stuhlpfarrer K.,Lezone d'operazione Prealpi e Litorale adriatico, 1943-1945, Libreria Adamo, Gorizia, 1979.

Stulli B., Prijedlozi i projekti željezničkih pruga u Hrvatskoj 1825-1863, Sveučilište u Zagrebu Institut za
hrvatsku povijest, Zagreb, 1975 (2 voll.).

Stulli B., Istarsko okružje 1825-1860., Historijski arhiv, Pazin-Rijeka, 1984.

Stvaranje jugoslovenske države 1918. godine. Zbornik radova, urednik V. Čubrilović, Naučna knjiga,
Beograd, 1989.

Suić M., Antički grad na istočnom Jadranu, Golden marketing, Zagreb, 2003.

Sundhaussen H., Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011. Eine ungewohnliche Geschichte des
Gewohnlichen, B&hlau Verlag, Wien, 2012.

Suppan A., Oblikovanje nacije u građanskoj Hrvatskoj (1835.-1918.), Naprijed, Zagreb, 1999.
Sviluppo e impresa in Albania, a cura di G. Ancona, F. Botta, Cacucci, Bari, 2002.
Šabanović H., Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982.

Šehić Z., Historischer Atlas Bosnien und Herzegowina. Bosnien und Herzegowina auf geographischen und
historischen Karten, Sejtarija, Sarajevo, 2007.

Šepić D,, Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje: 1914-1918, Školska knjiga, Zagreb, 1970.

Šidak J., Gross M., Karaman I., Šepić D., Povijest hrvatskoga naroda g. 1860-1914., Školska knjiga, Zagreb,
1968.

Šimunović P., Istočnojadranska toponimija, Logos, Split, 1986.

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Štih P, Simoniti V., Vodopivec P, Slowenische Geschichte. Gesellschaft - Politik - Kultur, Leykam, Graz,
2008.

Štih P, The Middle Ages between the eastern Alps and the northern Adriatic. Select papers on Slovene
historiography and medieval history, Brill, Leiden-Boston, 2010.

Šunjić M., Dalmacija u XV stoljeću. Uspostavljanje i organizacija mletačke vlasti u Dalmaciji u XV stoljeću,
Svjetlost, Sarajevo, 1967.

Talbert R.JJ.A., Rome's world. The Peutinger map reconsidered, Cambridge University Press, Cambridge-
New York, 2010.

Tenenti A., Venezia e il senso del mare. Storia di un prisma culturale dal XIII al XVIII secolo, Guerrini, Milano,
1999.

Th&ngjilli P, Renta feudale dhe evoluimiisaj ne vise shqiptare. Shek. XVII-mesiiShek. XVIII, Sht&pia Botuese
e Librit Universitar, Tirane, 1990.

Th&ngjilli P, Historia e popullit shqiptar, 395-1875, Sht&pia Botuese e Librit Universitar, Tiran&, 1999.
Th&ngjilli P, Shqiptar&t midis lindjes dhe perčndimit, 1506-1839, Maluka, Tirana, 2002.

The Adriatic-Balkan Area from Transition to Integration, edited by G. Canullo, F. Chiapparino, G. Cingolani,
Edizioni scientifiche italiane, Napoli, 2011.

The creation of Yugoslavia, 1914-1918, (ed.) D. Djordjević, Clio Books, Santa Barbara (Ca.), 1980.

The history of cartography, vol. 3, t.1-2, Cartography in the European Renaissance, edited D. Woodward,
The University of Chicago Press, Chicago, 2007.

The land between. A history of Slovenia, Peter Lang, Frankfurt am Main, 2013.
The Mediterranean in history, ed. by D. Abulafia, Thames and Hudson, London, 2003.

The Peace of Passarowitz 1718, (eds.) Ch. Ingrao, J. Pešalj, N. Samardžić, Purdue University Press, West
Lafayette (In.), 2011.

TheTRANSMEDatlas. The Mediterranean region from crustto mantle:geologicalandgeophysical framework
of the Mediterranean and the surrounding areas, eds. W. Cavazza, F.M. Roure, W. Spakman, G.M.
Stampfli, PA. Ziegler, Springer-Verlag, New York - Berlin - Heidelberg, 2004.

Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova, uredili Ž. Puljić, N.A. Ančić, Biskupski ordinarijat,
Crkva u svijetu, Dubrovnik, Split, 2001.

Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the “Other' on the Borderlands. Eastern
Adriatic and beyond, 1500-1800, ed. by E. Ivetic, D. Roksandić, Cleup, Padova, 2007.

Transizione nei Balcani e reti transadriatiche. II valore della prossimita, a cura di F. Botta, M. Capriati,
Cacucci, Bari, 2003.

Trebbi G., II Friuli dal 1420 al 1797. La storia politica e sociale, Casamassima, Udine, 1998.
Trevat shqiptare: gjeografi, histori, ekonomi, red. M. Dolima, E. Samimi, Dajti 2000, Tiran&, 2008.
Triplex confinium, 1500-1800: ekohistorija, urednik D. Roksandić, Književni krug, Split-Zagreb, 2003.

Tucci U., «Credenze geografiche e cartografia», in Storia d'Italia, vol. 5/1, Idocumenti, a cura di L. Cracco
Ruggini, G. Cracco, Finaudi, Torino, 1973, pp. 50-85.

Un intellettuale europeo e il suo universo: Vincenzo Coronelli (1650-1718), a cura di M.G. Tavoni, Costa,
Bologna, 1999.

393

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Un'epoca senza rispetto. Antologia sulla questione adriatica tra '800 e primo '900, a cura di F. Pappucia, in
collaborazione con F. Cecotti, Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel
Friuli Venezia Giulia, Trieste, 2011.

Valle G., Pianta di Padova (1784), a cura di L. Gaudenzio, Randi, Padova, 1968.

Vekarić N., Stanovništvo poluotoka Pelješca, Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, Dubrovnik, 1992-1993 (2 voll.).

Veneto, Istria e Dalmazia tra Sette e Ottocento. Aspetti economici, sociali ed ecclesiastici, a cura di F.
Agostini, Marsilio, Venezia, 1999.

Venturi F., Settecento riformatore, vol. V/2, La Repubblica di Venezia, 1761-1797, Einaudi, Torino, 1990.
Venezia Giulia e Dalmazia, Touring Club Italiano, Milano, 1934.
Venezia e Dalmazia, a cura di U. Israel, O.J. Schmitt, Viella, Roma, 2013.

Venezia e ilLevante fino al secolo XV, vol. 1, Storia, diritto, economia, a cura di A. Pertusi, Olschki, Firenze,
1973.

Venezia e la difesa del Levante. Da Lepanto a Candia 1570-1670, Arsenale, Venezia, 1985.

Venezia ela Dalmazia anno Mille. Secoli di vicende comuni, a cura di N. Fiorentin, Regione Veneto, Canova,
Treviso, 2002.

Venezia e la guerra di Morea. Guerra, politica e cultura alla fine del “600, a cura di M. Infelise, A. Stouraiti,
FrancoAngeli, Milano, 2005.

Venise et la Mediterranće, a cura di S.G. Franchini, G. Ortalli, G. Toscano, Istituto veneto di scienze lettere
ed arti, Venezia, 2011.

Verginella M., I! confine degli altri. La questione giuliana e la memoria
slovena, prefazione G. Crainz, Donzelli, Roma, 2008.

Verginella M., Volk A., Colja K., Storia e memoria degli Sloveni del Litorale. Fascismo, guerra e resistenza,
Quaderni di Qualestoria, Trieste, 1994.

Vinci A.M., Sentinelle della patria. II fascismo al confine orientale 1918-1941, Laterza, Roma-Bari, 2011.

Violich F., The bridge to Dalmatia. A search for the meaning of place, Johns Hopkins University Press,
Baltimore (Md), 1998.

Vis. Od VI. stoljeća pr. n. e. do 1941., urednik G. Novak, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1961.

Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, priredio 1. Mužić, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split,
2010.

von Duringsfeld I., Reise-Skizzen. Aus Dalmatien, Bellmann, Prag, 1857 (3 voll.).

West R., Black lamb and grey falcon. A journey through Yugoslavia, The Viking Press, New York, 1941 (2
Voll.).

Wiggermann_F., K.u.K. Kriegsmarine und Politik. Ein Beitrag zur Geschichte der italienischen
Nationalbewegung in Istrien, Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 2004.

Wilkes J.J., Dalmatia, Routledge & K. Paul, London, 1969.
Wilkes J.J., The Illyrians, Blackwell, Cambridge (Mass.),1992.

394

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Wolff L., Venice and the Slavs. The discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment, Stanford University
Press, Stanford (Ca), 2001.

Woodward D., Catalogue of watermarks in italian printed maps ca. 1540-1600, University of Chicago
Press, Chicago, 1996.

Woodward D., Cartografia a stampa nell'Italia del Rinascimento. Produttori, distributori e destinatari,
Sylvestre Bonnard, Milano, 2002.

Worsdorfer R., Krisenherd Adria 1915-1955. Konstruktion und Artikulation des Nationalen im italienisch-
jugoslawischen Grenzraum, Schoningh, Paderborn, 2004.

Worsdorfer R., Il confine orientale. Italia e Jugoslavia dal 1915 al 1955, il Mulino, Bologna, 2009.
Yriarte C., Les bords de IAdriatique et le Montenegro, Librairie Hachette, Paris, 1878.

Yugoslavia's sunny side. A history of tourism in socialism (1950s-1980s), edited by H. Grandits, K. Taylor,
Central European University Press, Budapest, New York, 2010.

Zadar i okolica od Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata. Zbornik radova, urednik T. Oršolić, HAZU
Zavod za povijesne znanosti, Zadar, 2009.

Zadar za austrijske uprave, Matica hrvatska, Zadar, 2011.
Zadarsko otočje. Zbornik, Narodni muzej, Zadar, 1974.

Zeni W., Giovanni Valle. Un cartografo veneto tra Rivoluzione e restaurazione, Centro grafico editoriale,
Padova, 1989.

Zgodovina Slovencev, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1979.

Zotović R., Population and economy of the eastern part of the Roman province of Dalmatia, Archaeopress,
Oxford, 2002.

323

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Kazalo slika

Sl. 1. Veduta pulskog amfiteatra G. B. Piranesija, 1748.

Sl. 2. Veduta Augostovog hrama u Puli, iz knjige Voyage Pittoresque, autora L. F. Cassas - J. Lavallće, 1802.
Sl. 3. Asklepijev hram u Splitu, grafika iz 1842.

Sl. 4. Antička Salona, rekonstrukcija, 18. st. (?)

SI. 5. Peristil Dioklecijanove palače u Splitu, crtež objavljen u Londonu u prvoj polovici 19. stoljeća.

Sl. 6. Grad Trst 1625. (crtež perom).

Sl. 7. Topografski plan Venecije, kojeg su objavili nasljednici Johanna Baptiste Homanna, Nurnberg, 1762.

Sl. 8. Plan Kopra kojeg je nacrtao Giacomo Fino 1619., po narudžbi Koparskog podestata i kapetana Ber-
narda Malipiera.

Sl. 9. Rovinj u Coronellijevoj grafici, 1708.

Sl. 10. Opsada Knina i stavljanje grada pod mletačku vlast 11. rujna 1688., crtež V. M. Coronellija, 1687.
SI
SI
Sl. 13. Dvorac San Servolo - Socerb pored Trsta, grafika J.W. Valvasora, Ljubljana, 1679.
SI
SI
SI
SI,
SI.
SI
S

11. Coronellijev prikaz grada Osora, oko 1700.

12. Povlačenje i bijeg Turaka s Cerničkog polja, 1689., crtež perom.

14. Pulski kaštel, veduta mletačke utvrde V. M. Coronellija, 1708.

15. Riječki samostan Reda Pustinjaka sv. Augustina, na Liburniji, Steidlin, oko 1730.

16. Plan Zadra i okolice, P Mortier, Amsterdam 1704.

17. Prikaz Nadinske tvrđave u Dalmaciji djelo V. M. Coronellija, 1686.

18. Prikaz Karinske utvrde u Dalmaciji, djelo V. M. Coronellija, 1708.

19. Bakrorez naselja i utvrde Poličnik u Dalmaciji, djelo P Mortiera, 1704.

. 20. Grad Šibenik i tvrđava sv. Nikole, crtež V. M. Coronellija objavljen također u djelu Viaggio di mons.
G. Spon in Dalmazia..., 1688.

Sl. 21. Klis s Istoka, crtež V. M. Coronellija, 1708.
Sl. 22. Vedute Novigrada i Kotora, crteži P Mortiera, Amsterdam, 1704.

Sl. 23. S.Veit am Flaum, prospekt i plan Rijeke, M. Merian, Frankfurt, 1649.

397

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Sl. 24. Plan Zadra, glavnog grada Dalmacije, iz Petit Atlas Maritime J.N. Bellina, 1764.
Sl. 25. Veduta i plan šibenske tvrđave i luke, P. Mortier, 1704.

SI. 26. Plan Trogira i otoka Čiova, autor Pierre Mortier, Amsterdam, 1704.

Sl 27. Plan Splita u prikazu Pierrea Mortiera, Amsterdam, 1704.

SI. 28. Veduta Pule, biskupskog grada... V. M. Coronellija, 1708.

Sl. 29. Veduta Rovinja, autor G. Rosaccio, Venecija, 1598.

SI. 30. Plan grada Rovinja i njegove luke, oko 1750.

Sl. 31. Port St. George sur I'Isle de Lissa, (Luka sv. Juraj na otoku Visu) Josepha Rouxa, karta iz jednog izdanja
s početka 19. stoljeća.

Sl. 32. Nautička karta hvarske luke i Paklinskih otoka, 18.st. (?).

SI. 33. Hvar, grafika iz 18.st. (?).

SI. 34. Mapa Boke kotorske Josepha Rouxa, karta iz jednog izdanja s početka 19. stoljeća.
SI. 35. Prikaz Herceg Novog, G. F. Camocio, 1574.

Sl. 36. Pospekt luke i grada Trsta Albrechta Carla Seuttera, Augsburg, oko 1760.

Sl. 37. Urbis lustinopolis Prospectus, veduta Kopra Marca Sebastiana Giampiccolija i Francesca del Pedra,
oko 1781.

SI. 38. Veduta grada Rijeke, crtež J. W. Valvasora, 1689.

SI. 39. Veduta grada Senja - Zeng, oko 1690.

SI. 40. Veduta Raba, otoka pored Kvarnera, iz djela Universus terrarum orbis Raffaella Savonarole, 1713.
SI. 41. Veduta otoka i grada Paga, djelo G. Rosaccija, 1606.

SI. 42. Vedute Šibenika i Poreča, autori G. Brauni F.Hogenberg, iz djela De praecipuis, totius universi urbibus,
1573.

SI. 43. Veduta Skradina G. Rosaccija, izdana 1606.
SI. 44. Veduta Grada Šibenika. Glavni grad Okruga u mletačkoj Dalmaciji, 17. st. (7)
Sl. 45. Donji Obrovac u Dalmaciji, P. Mortier, Amsterdam, 1704.

Sl. 46. Opća veduta Dubrovnika, kombinirana s onom Eubeje (Negroponte na mletačkom), djelo M.
Meriana, Frankfurt, 1638.

Sl. 47. Prikaz Kotorskog zaljeva P Mortiera, Amsterdam, 1704.

SI. 48. Plan Budve iz knjige Put iz Venecije do Carigrada G. Rosaccija, 1606.

Sl. 49. Veduta Bara u graviri G. Rosaccija iz djela Put iz Venecije do Carigrada, 1606.

SI. 50. Veduta Pirana, grafika s kraja 19. stoljeća.

Sl. 51. Rt Savudrija, prikaz pomorskog svjetionika, crtež Giuseppea Brollija, Graz, oko 1830.
SI. 52. Mala veduta Pule, tiskana u Staatsdruckerei, oko 1840.

Sl. 53. Veduta Malog Lošinja u Kvarnerskom zaljevu, grafika iz djela Emporio pittoresco, oko 1850.

398

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

SI. 54.
Sk29.
5,56.
Sk52.
5158.
SI. 59.
SI. 60.

SI. 61.

SI. 62.
SRB.
SI. 64.
SI. 65.
SI. 66.
SI. 67.

SI. 68.

SI. 69.

SI. 70.

Sk7I:

5K 72
5k 73.
SI. 74.

SL 75.

Mala veduta Krka, tiskana u Staatsdruckerei, oko 1840.

Kromolitografija C. i K. Vojno pomorske Akademije u Rijeci, Beč, Reiffenstein-Rosch, 1860.
Mala veduta Viške luke, tiskana u Staatsdruckerei, oko 1840.

Veduta grada Korčule u Dalmaciji, djelo R. Alta i J. Zahradniczeka, Beč, 1841.

Cavtat u Dalmaciji, Beč, oko 1840.

Veduta grada Herceg Novog Františeka Chalupe, českog slikara i ilustratora, 1875.

Prospekt grada Rijeke, veduta A. C. von Mayera, tiskana u Beču, izdavač Mansfeld & Comp., oko
1840.

Golf von Quarnero (Kvarnerski zaljev) razglednica s početka 20. stoljeća koju je u Opatiji izdao
Tomašić.

Pomorske baze na dvijema obalama Jadrana, razglednica, objavljena oko 1918.
Mjesta ratovanja na Jadranu, razglednica iz 1915.

Crveni križ u Prvom svjetskom ratu, u pozadini Kopar, razglednica izdana 1916.
Nove granice Italije, razglednica izdana u Bergamu 1920.

Hćinde weg! (Dolje ruke!), razglednica ratne propagande, Salzburg, 1915.-1917. (?).

Granice na temelju Londonskog ugovora i granice nametnute kompromisom Lloyd George - Nitti,
izdanje 1920. (7).

Plan Trsta i njegovog teritorija, razglednica s početka tridesetih godina 20. st., izdanje De
Agostini, Novara.

Plan Rijeke i njenog teritorija, razglednica s početka tridesetih godina 20. st., izdanje De Agostini,
Novara.

Plan Zadra i njegovog teritorija, razglednica s početka tridesetih godina 20. st., izdanje De
Agostini, Novara.

Idroscalo P L. Penzo Puntisella (Fasana d'lstria) - (Hidrobaza Puntižela), razglednica ratne propagan-
de objavljena u Rimu 1940.

Trogir, Kaštel Kamerlengo - 15. st., razglednica Talijanskog zavoda za turizam, Genova, 1942.
Mittelmeer-Karte (Karta Sredozemlja), autor Paul Faltz, izdanje Metzer Verlagsanstalt, Metz, 1943.

Plan granice između SFR Jugoslavije i Republike Italije, izdavač Talijanski vojni geografički insti-
tut, 1980.

Politička karta jadranskog prostora (2010.).

399

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

400

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Kazalo tematskih karata

1. Jadran

2. Jadran prije 15.000 godina

3. Paleolitska nalazišta (27.000.-5.000. pr. Kr.)

4. Neolitik: kulture impresso-keramike

5. Danilska kultura

6. Ilirska plemena

7. Gradine u Istri

8. Grčke kolonije

9, Plovidba na Jadranu u Antici

10. Italske regije u doba Augusta

11. Deseta pokrajina Venetia et Histria (istočni dio)

12. Dalmatia: upravno uređenje i putevi u augustovom dobu
13. Rimski putevi u X. pokrajini Venetia et Histria

14. Rimske pokrajine u jugoistočnoj Europi (1.- 3. st. po. Kr.)
15. Dioklecijanovo doba: upravno uređenje (285. po. Kr.)
16. Rimska Pula

17. Rimski Zadar

18. Salona

19. Budva

20. Duklja - Dioclea

21. Dioklecijanova palača

22. Centurijacija u južnoj Istri

23. Stanovništvo i poljoprivredne djelatnosti u rimskoj Istri
24. Zadarski ager

25. Via Egnatia

26. Kršćanske crkve u 3.-4. stoljeću

27. Rimsko-barbarska kraljevstva: Teodorikovo doba

28. Jadran u Ostrogotskom Kraljevstvu

29. Rat između Bizanta i Ostrogota 535.-552.

30. Jadran 600. godine

401

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

3
32. Akvilejska mitropolija oko 820.

33. Akvilejska biskupija, 928.-964.

34. Marka Verone i Akvileje, 800.-924.
35. Hrvatska oko 950.

36. Bavarsko vojvodstvo, 952.-976.

37. Akvilejska patrijarhija 1000. godine

2

. Franačko kraljevstvo (812.)

38. Rasprostranjenost glagoljice (10.-15. stoljeće)

39. Hrvatska 1053. godine

40. Ugarska i Hrvatska 1102. godine

41. Raška 1180. godine

42. Bizantski posjedi na Jadranu 1180. godine

43. Kneževina Arber, 1050.-1200.

44. Mletački posjedi na Istočnom Jadranu 1204.-1283.
45. Posjedi Goričkih grofova, 1250.

46. Istra 1283. godine

47. Kraljevina Albanija, 1271.-1289. (Karlo I. Anžuvinac)
48. Epirska Despotovina 1205.-1230.

49. Gospoštija Sergijevaca (Castropola) u Istri, 1320.
50. Hrvatska 1358. godine (Zadarski mir)

51. Istra 1382. godine

52. Franjevački samostani na Istočnom Jadranu 1230.-1400.

2

2

53. Dominikanski samostani na Istočnom Jadranu 1250.-1400.
54. Sjedišta biskupija na Istočnom Jadranu

55. Bosna od 12. do 15. stoljeća i njeno širenje do kraljevstva
56. Srpsko Carstvo u doba Dušana, 1350.

57. Srpska Despotovina 1420.-1455.

58. Feudalci na sjeveroistočnom Jadranu, 15. stoljeće

59. Mletačka Dalmacija 1420. godine (gradovi i podesterije)
60. Ceste i trgovački putevi Zapadnog Balkana, 1500.-1700.
61. Mletačka Dalmacija 1573. godine

62. Mletačka Istra, 1516.-1797.

63. Dubrovačka Republika, 15.-18. stoljeće

64. Osmanski Istočni Jadran oko 1573. godine

2

65. Bosanski pašaluk 1606. godine

66. Kretanja stanovništva na dinarskom području, 14.-18. stoljeće
67. Pećka patrijaršija: Srpska pravoslavna crkva, 1557.-1763.

68. Istra, biskupije 1535.-1783.

69. Dalmacija, biskupije, 15.-18. stoljeće

70. Istočni Jadran, 1573.-1645.

71. Osmanski posjedi u Dalmaciji i Hrvatskoj, 1540.-1699.

402

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

72. Mletačka Dalmacija, širenja, 1669.-1718.

73. Mletačka Dalmacija 1718. godine

74. Zadarski okrug, 1671.

75. Zadarski okrug, 1700.

76. Subregionalna područja u Istri, 16.-18. stoljeće
77. \starska područja zahvaćena kolonizacijom (1520.-1670.)
78. Prisutnost Isusovaca na Istočnom Jadranu

79. Središta proizvodnje soli, 15.-18. stoljeće

80. Habsburška Vojna krajina, 1718.

81. Jadran 1718. godine

82. Jadran 1799. godine

83. Jadran 1806. godine

84. Ilirske pokrajine, 1809. godine

2

85. Austrijsko Primorje, 1815. godine

86. Kraljevina Dalmacija, 1815.-1848.

87. Njemačka konfederacija, 1848. godine
88. Istarska markgrofovija, 1860.-1918.

89. Upravno uređenje Istre, 1860.-1918.

90. Upravno uređenje Dalmacije, 1860.-1918.
9
92. Narodi i upravna podjela Istre 1910. godine

93. Hrvatska-Slavonija, 1848.-1881.

94. Hrvatska-Slavonija, 1881.-1918.

95. Katolici, pravoslavci, muslimani na Zapadnom Balkanu

96. Kosovski vilajet, 1881.-1912.

97. Kraljevina Crna Gora 1913. godine

98. Srbija 1913. godine

99. Trst 1910. godine

100. Londonski ugovor, 1915. - područja obećana Kraljevini Italiji

2

. Narodi Austrijskog Carstva oko 1860. godine

101. Londonski ugovor, 1915. - područja obećana Kraljevini Srbiji
102. Dalmacija prema Londonskom ugovoru

103. Pretpostavljena južnoslavenska država unutar Habsburškog Carstva
104. Albanija 1918. godine

105. Slobodna Država Rijeka, 1920.-1924.

106. Julijska krajina, 1925.

107. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, oblasti 1922.-1929.

108. Kraljevina Jugoslavija, banovine 1929.-1939.

109. Trst 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

110. Kopar 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

111. Pula 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

112. Rijeka 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

403

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

113. Zadar 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

114. Split 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

115. Dubrovnik 1930. godine (TCI - Talijanski touring klub)

116. Banovina Hrvatska, 1939. godine

117. Okupacija Jugoslavije, 1941.-1943.

118. Albanija kao dio Talijanskog carstva

119. Nezavisna Država Hrvatska (NDH), 1941.-1943.

120. Okupacija Jugoslavije, 1943.-1945.

121. Nezavisna Država Hrvatska (NDH), 1943.-1945.

122. Operativna zona Jadransko Primorje (Adriatisches Kuistenland), 1943.-1945.
123. Pravci djelovanja jugoslavenske vojske na sjeveroistočnom Jadranu, travanj-svibanj 1945.
124. Julijska krajina, 1945.-1947.

125. Slobodni Teritorij Trsta, 1947.-1954.

126. Glavna stratišta (fojbe) u Istri i na području Trsta

127. Italija, Jugoslavija, Albanija 1954.-1991.

128. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, republike i autonomne pokrajine 1963.-1991.
129. Socijalistička Republika Hrvatska, kotarevi 1955.-1962.

130. Socijalistička Republika Hrvatska, upravno uređenje 1974.-1991.
131. Socijalistička Republika Slovenija, upravno uređenje 1974.-1991.
132. Socijalistička Republika Crna Gora, upravno uređenje 1974.-1991.
133. Podjela Jugoslavije 1991.-1995.

134. Hrvatska, područja sukoba 1991.-1995. (Krajine)

135. Slovenija, pokrajine

136. Slovenija, statističke regije (2005.-2013.)

137. Slovenija, zemljopisne regije

138. Hrvatska, upravna podjela (županije), 1993.-2013.

139. Bosna i Hercegovina, kantoni i narodi (1995.-2013.)

140. Crna Gora, upravna podjela, općine (2006.)

141. Crna Gora, narodi (2001.)

142. Albanija, upravna podjela, okruzi (2006.)

143. Albanija, manjine (2001.)

144. Zapadni Balkan 2001. godine

145. Talijanske zajednice na Istočnom Jadranu 2010. godine

146. Jadran u Europskoj uniji 2013. godine

147. Jadran, 2014. - države i luke

148. Radna zajednica Alpe Jadran, 1990. godine

149. Jadranska euroregija, pokrajine

150. Jadransko-jonska europska makroregija

404

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Kazalo kartografskih reprodukcija

Karta I. - Qvinta Evropae. Tabula, Ptolomejski prikaz M. Waldseemillera, izdan u Strasbourgu 1513.

Karta II. - Magne Germanie Pars. Zemljopisna karta koju je izdao Hugonem a Porta, vjerojatno u Lyonu
1541.

Karta III. - Girolamo Ruscelli, Evropae tabvla V, Venecija, 1561.
Karta IV. - Orteliusova karta Pannoniae, et Illyrici veteris tabvla, koja je 1590. objavljena u djelu Peregon.

Karta V. - Pannonia Moesia Dacia et Illyricum za vrijeme Rimskog carstva Christophera Kellera, zemljovid
tiskan početkom 18. stoljeća.

Karta VI. - Regiones Danvbianae Pannoniae Dacia Moesiae cum Vicino Illyrico, djelo Christopha Weigellija,
izdano u Nurnbergu 1720.

Karta VII.- Regnvmlllyricvm etlllyricvm aRomanis. Tabula Secunda. Ilirska kraljevinai llirikprema Rimljanima,
autor Pieter van der Aa, 1729.

Karta VIII. - Pannonia Dacia Illyricum et Moesia Rigoberta Bonnea, objavljena u djelu Atlas Encyclopedique,
oko 1787.

Karta IX. - Italia antiqua cum insulis Jeana Baptista Bourguignona d'Anvillea, objavljena u djelu Atlante di
geografia universale preceduto da un vocabolario de' nomi tecnici della geografia..., izdano u Firenci
1838.

Karta X. - Karta Ilirika prema Minsteru, iz djela Geographia Universalis, 1552.
Karta XI. - Tavola nuova di Schiavonia Girolama Ruscellija, koju je izdao u Veneciji Vincenzo Valgrisi 1561.

Karta XII. - Orteliusova karta Augustina Hirschvogela, Schlavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae,
finitimarvmgve regionvm nova descriptio, 1570.

Karta XIII. - Illyricvm Giovannija Sambuca, prikazan u Orteliusovom djelu, 1573.
Karta XIV. - Sjeverni Jadran prikazan u Orteliusovom zemljovidu Fori Ivlii Accvrata Descriptio, 1573.
Karta XV. - Histriae tabula, mappa Istre Pietra Coppa, iz Orteliusovog Theatrvm Orbis Terrarvm, 1573.

Karta XVI. - Goritiae, Karstii, Chaczeolae, Carniolae, Histriae, et Windorvm Marchae Descrip, Orteliusova karta
Wolfganga Laziusa, 1573.

Karta XVII. - Zemljovid Zadra i Šibenika Bonifacia Natalea, oko 1592.

Karta XVIII. - Mysiam hanc svperiorem Daciaeqve partem, Libvrniam Dalmatiamqve, karta Ilirika Augustina
Hirschvogela, uvrštena u djelu Specvlvm orbis terrarum Gerarda de Jodea, 1593.

Karta XIX. - Descriptio Istriae - Histria Pietra Coppa, uvrštena u djelu Cosmographiae Generalis Paula van
Merlea, 1605.

405

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XX. - Dominio veneto nell'Italia, karta Giovannija Antonija Maginija, tiskana u Bologni 1620.
Karta XXI. - Istria olim lapidia, Giovannija Antonija Maginija, 1620.

Karta XXII. - Istria olim lapidia, Hendricka Hondiusa izdana u Amsterdamu oko 1630.

Karta XXIII. - Zadar, Šibenik i Nin s okolnim otocima, autor Joannes Jansonius, Amsterdam 1630.

Karta XXIV. - Forum lulium Karstia, Carniola, Histria etc., Mercatora i Hondiusa, uvrštena u Atlas minor i
objavljena u Amsterdamu 1634.

Karta XXV. - Dominio Veneto nell"Italia, autor W. Blaeu, tiskana u Amsterdamu 1635.

Karta XXVI. - Situs particularis Comitatus Sebeniciani, qui est pars Dalmatiae. Karta šibenskog područja
Theodora de Brya, koju je izdao M. Merian u Frankfurtu oko 1650.

Karta XXVII. - Delineatio Situsve Provinciae circa Clissam & Spalatum, M. Meriana, izdanje iz 1652.

Karta XXVIII.- Zemljovid Karstia, Carniola et Histria Vindorvm Marchia, prikaz W. Blaeua koji prati Mercatorov
model, 1663.

Karta XXIX. - Istria olim lapidia, Joana Blaeua, izdana u Amsterdamu 1663.

Karta XXIX.a - Carte vande Golf van Venetien Waar in vertoont wert de Zeekusten van Italien Dalmatien...
autor Jan van Loon, zemljovid iz druge polovice 17. stoljeća.

Karta XXX - Zemljovid dalmatinske obale podijeljene na mletačke, dubrovačke i osmanske posjede, autor
Nicolas Sanson, Paris, 1664.

Karta XXXI - Statt Ragusa... Cataro. Dubrovnik, Herceg Novi i Kotor, autor M. Merian, izdavač A. Merian,
Frankfurt, 1668.

Karta XXXII. - /llyricvm hodiernvm, autor J. Blaeu, objavljena u Amsterdamu 1669.

Karta XXXIII. - Dalmatia, Istria, Bosnia, Servia, Croatia e parte di Schiavonia, autor Giacomo Cantelli Vignola,
tiskar Giovanni Giacomo de Rossi, Rim, 1684.

Karta XXXIV. - Topografska karta Boke kotorske, \. M. Coronellija, 1688.

Karta XXXV. - Contado di Zara. Parte della Dalmazia - Zadarski okrug - Dio Dalmacije, mapa Vincenza Marie
Coronellija, tiskana u Veneciji 1688.

Karta XXXVI. - Mletački zaljev, zemljovid V. M. Coronellija, objavljen u Veneciji 1688.

Karta XXXVL.a - Dalmatia maritima Occidentale Dalmatia maritima Orientale, kartografski prikaz Giacoma
Cantellija da Vignola, kojeg je u Rimu objavio Gio. Giacomo Rossi, 1689.

Karta XXXVII. - Hrvatska i Zadarsko okružje u opisu Giacoma Cantellija da Vignola, zemljovid kojeg je u
Rimu tiskao Gio. Giacomo de Rossi, 1690.

Karta XXXVIII. - Italia als Dalmatia en Griecken. Inde Golffvan Venetien. Nautička karta loannesa van Keulena,
objavljena u Amsterdamu oko 1690.

Karta XXXIX. - Tok rijeke Neretve od grada Čitluka do mora, V. M. Coronelli, 1694. U okviru gore desno
tvrđava Opuzen koju je dao izgraditi general Pietro Valier.

Karta XXXIX.a - Regnum Croatiae, zemljovid Kraljevine Hrvatske Johanna van der Bruggena, Venecija, oko
1740.

Karta XL. - Zapadni dio Pokrajine Dalmacije. Podijeljene prema svojim okruzima, iz djela Isolario V. M.
Coronellija, Venecija, 1696.-1698.

Karta XLI. - Istočni dio Pokrajine Dalmacije. Podijeljene prema svojim okruzima, iz djela lsolario V. M.
Coronellija, Venecija, 1696.-1698.

Karta XLII. - Kraljevina Dalmacija, zemljovid V. M. Coronellija i J. B. Nolina izdan u Parizu oko 1700.

406

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta XLIII. - Zemljovid Sjevernog Jadrana kojeg je sastavio J. B. Nolin: Fond du Golfe de Venise ou sont les
Bouches du Po et de IAdige avec I'Istrie dont les Venitiens possedent la plus gran de partie I'Empereur
tient a Trieste et a Fiume..., Pariz, 1701.

Karta XLIV. - Golfe de Venise, avec les Cotes maritimes Bayes et Ports, etc. de la Grece, Dalmatie et Italie,
nautička karta Jadrana objavljena u Thesaurus Antiquitatum et Historiarum Italiae , autor Pieter van
der Aa, izdano u Leidenu između 1704. i 1723.

Karta XLIV.a - Carte de geographie des differents etats de la Republique de Venise..., autor Henry Chatelain,
objavljeno u Amsterdamu 1708.

Karta XLV. - Hungaria, Sclavonia, Bosnia, Dalmatia et Servia cum vicinis aliis Regionibus Danubii Fluminis,
središnji dio karte na tri lista Johanna Baptiste Homanna, koja prikazuje tok Dunava od izvora do
ušća, objavljena između 1716. i 1730.

Karta XLVI. - Zemljovid Dalmatia Albania i okolnih pokrajina, kojeg je nacrtao Christophoro Weigelio iz
Nurnberga, 1718.

Karta XLVII. - Karta Les isles et coste de la Dalmatie, na kojoj je posebno prikazan teritorij Dubrovačke
Republike, autor J. Chiquet, izdana u Parizu 1719.

Karta XLVIII. - Le Golfe de Venise, karta koju je nacrtao N. De Fer i gravirao Starckman, objavljena u Parizu
oko 1720.

Karta XLIX. - Tabula ducatus Carnioliae Vindorum Marchiae et Histriae Johanna Baptiste Homanna,
Nurnberg, 1724.

Karta L. - Nova et accurata Tabula Regnorum et Provinciarum Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Bosniae,
Serviae, Istriae, et Reip. Ragusanae, cum finitimis Regionibus, M. Seuttera, izdavač Augustae Vindelicor,
Augsburg, između 1728. i 1736.

Karta LI. - Italija podijeljena prema njenim državama, G. Danet, 1729.

Karta LII. - Dalmatia, Sclavonia, Croatia, Bosnia, Servia et Istria, autori Gerardum i Leonardum Valk, oko
1730.

Karta LIII. - Zemljovid Riječkog zaljeva Gabriela Bodenehra, objavljen između 1730. i 1751.

Karta LIV. - Buccari samt dessen Seehafen..., plan Bakarskog zaljeva i luke, Gabriel Bodenehr, izdano u
Augsburgu 1730.

Karta LV - Zemljovid Dubrovačke Republike Vincenza Marije Coronellija, posvećen G. A. Petrisu, objavljen
u Amsterdamu oko 1730. izdavač Pieter Schenk; u okviru: ,,Otoci Cres i Osor“.

Karta LVI. - Zemljovid zapadnog Ilirika, autor N. Sanson, izdavači: |. Covens i C. Mortier, Amsterdam, oko
1730.

Karta LVII. - Regnum Dalmatiae. Karta koju je nacrtao Johann Bruggen oko 1737.

Karta LVIII - Topografski prikaz teritorije samostana sv. Mihovila nad Limom, kopija iz 1737. godine Fra
Maurovog djela.

Karta LIX. - Središnja Europa i Mletački zaljev, grafika iz 18. stoljeća.

Karta LX. - LFtat de la Republique de Venise. Partie orientale de la Republique de Venise, N. Sansona, izdavač
Pierre Mortier, Amsterdam, prva polovica 18. stoljeća.

Karta LXI. - Mer Mediterranće, Seconde Feuille contenant L'italie, Sicile, Golphe de Venise, Costes de Dalmatie,
Albanie..., nautička karta Sredozemlja na tri lista, izdana u Parizu 1745.

Karta LXII. - Nova karta Kraljevine Dalmacije podijeljene prema teritorijama i okruzima, autori: G. de LIsle,
V. M. Coronelli, G. I. Rossi i 1. Nolin; izdavač: R. i 1. Ottens, Amsterdam, oko 1750.

407

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Karta LXIII. - Zemljopisna karta Istre, Giovannija Salmona, 1753.

Karta LXIV. - A Sea Chart of the Gulph of Venice, nautička karta Jadrana, autori Mont i Page, iz djela The
English pilot, tiskanog u Londonu oko 1753.

Karta LXV. - Carte desIsles Elaphites, Stagno, etla coste de Raguse - Karta Elafitskog otočja, Stona iDubrovnika,
zemljovid objavljen oko 1764.

Karta LXVI. - Plan du Port de Pole dans I"Istrie, Jacques Nicolas Bellin, plan luke u Puli iz atlasa Petit Atlas
Maritime, objavljenog u Parizu 1764.

Karta LXVII. - Hidrografska karta Jadrana, J.N. Bellin, 1771.

Karta LXVIII. - /contadi di Trav; Spalatro, e Macarska, il Primorie, e Narenta, coll'isole aggiacenti. Per servire al
Volume II del Viaggio in Dalmazia - Područje Trogira, Splita, Makarske, Primorja i Neretve s okolnim
otocima. Za drugi tom ,Put po Dalmaciji“ Alberta Fortisa, 1774.

Karta LXIX. - Nouvelle Carte de I"Istrie, nova karta Istre koju je nacrtao Pietro Santini 1780.
Karta LXX. - Nova karta zapadnog dijela Dalmacije, autori P. Santini - M. Remondini, Venecija, 1780.

Karta LXXI. - Nova karta istočnog dijela Dalmacije, autori P. Santini - M. Remondini, Venecija, 1780. U
okviru desno dolje prikazana je Boka kotorska.

Karta LXXII. - Hrvatska, Bosna i Srbija. Zemljovid izdan u Veneciji 1782. u tiskari Antonija Zatte, gravire G.
Zulianija i G. Pitterija

Karta LXXIII. - // Regno d'Vngaria, Transilvania, Schiavonia, Bosnia, Crovatia, Dalmatia. Divisi da Guglielmo
Sansone, karta tiskana u 18. stoljeću.

Karta LXXIV. - Zemljovid Istre Giovannija Vallea na dva lista: sjeverni i južni dio. Tiskano u Veneciji 1784. u
tiskari Antonio Zatta e Figli.

Karta LXXV. - Mletačka Dalmazia, Giovanni Valle Giustinopolitano. Tiskano u Veneciji u tiskari Antonio
Zatta e Figli 1784.

Karta LXXVI. - Dio Osmanskog carstva koji graniči s Austrijskom i Mletačkom državom. Tiskano u Veneciji
u tiskari Antonio Zatta e Figli, 1788.

Karta LXXVII. - Dalmacija s okolnim otocima, G. M. Cassinija, Rim, 1792.

Karta LXXVIII. - Karta Istre. Revidirao i povećao Carski i Kraljevski inženjer Gio. Antonio Capelaris. Godina
1797. Objavljena u Trstu u izdanju Giovannija Torricelle.

Karta LXXIX. - Kvarnerski zaljev, karta iz djela Ducatus Carnioliae Janeza Dizme Florjančića, izdanog u
Ljubljani 1799.

Karta LXXX. - Zemljovidi Istre i Dalmacije koje je sastavio L.F. Cassas tokom svojih putovanja dužjadranske
obale, izdani u Parizu 1802.

Karta LXXXI. - List br. 15. s prikazom Kvarnera, iz djela Carte gćnćrale du theđdtre de la guerre en Italie et dans
les Alpes, autor Bacler d'Albe, 1803.

Karta LXXXII. - Der Osterreichische Kreis - Austrijski krug. Karta koju je T. Mollo izdao u Beču 1803.
Karta LXXXIII. - Zemljovid Hrvatske Karla Josepha Kipferlinga. Beč, 1803.

Karta LXXXIV. - Pokrajina Venecija s austrijskom Istrom i Dalmacijom, J. M. Freiherren von Liechtenstern,
Beč 1805.

Karta LXXXV. - Karta Ilirskih pokrajina, Srbije i Bosne, autori Giraldon i J. B. M. Chamouin, objavljena u
Parizu 1812.

Karta LXXXVI. - Zemljovid s opisom istočnog dijela Francuskog Carstva, nove Kraljevine Italije i Ilirskih

408

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

pokrajina (Trst, Istra, Koruška, Kranjska, banska Hrvatska i Vojna krajina), autori Conrad Malte - Brun
i Pierre Lapie, objavljena u Parizu 1812.

Karta LXXXVII. - Italia divisa ne suoi presenti Confini - Italija podijeljena prema sadašnjim granicama. Kartu
je nacrtao Ignaz Heymann i izdao Joseph Riedl u Beču 1815.

Karta LXXXVIII. - Karta Kraljevine Dalmacije - Zadarski okrug (Der Zaraer Kreis), izdanje H. F. Muller, Beč, 1841.

Karta LXXXIX. - Karta Kraljevine Dalmacije - Splitski okrug (Der Spalatoer Kreis), izdanje H. F. Miller, Beč, 1841.

Karta XC. - Karta Kraljevine Dalmacije - Dubrovački okrug (Der Ragusaer Kreis), izdanje H. F. Muller, Beč, 1841.

Karta XCI - Post Strassen und Gebirgs karte des Konigreiches Illirien, karta poštanskih puteva i planina u
Kraljevini Iliriji, Graz, 1849.

Karta XCII. - Furopđische Tirkey in IV blčittern, Europska Turska u 4 lista, vojna karta (list 1.), J.Grassl,
Hildburghausen, 1860.

Karta XCIII. - Specijalna karta Kraljevine Dalmacije, (21 list) u izdanju c. i k. Vojno-geografskog instituta u
Beču, 1861.-1863.

Karta XCIV. - LEurope Divisće en ses Grands Etats, Europa podijeljena prema njenim velikim državama;
zemljovid iz druge polovice 19. stoljeća.

Karta XCV. - Opća karta Austro-Ugarske Monarhije, autor F. Handtke, izdavač Carl Flemmings, oko 1890.

Karta XCVI. - Karta Istre - Grad Trsti okolni teritorij - Grad i kotar Rijeka. Furlanija, Kraška visoravan i Hrvatsko
primorje. Zemljovid je nacrtao Enrico Bombig, a izdala Knjižara F.H. Schimpff iz Trsta 1900. god.

Karta XCVII. - Generalkarte von Kdrnten, Krain, Gorz mit Gradiska, Istrien und d. Gebiete der Stadt Triest -
Opća karta Koruške, Kranjske, Gorice s Gradiškom, Istre i područja Grada Trsta R. A. Schulza, izdavač
Artaria & C., Beč, 1907.-1908.

Karta XCVIII. - New Europe - Nova Europa, izdavač Matthews-Northrup, Buffalo-N. York, 1919.

Karta XCIX. - // confine orientale d'Italia. Province di Trieste e Pola - Istočna granica Italije. Provincije Trst i
Pula, autor Pio Galli, izdavač Vallardi, Milano, oko 1924. Schimpff iz Trsta, 1900.

Karta C. - Julijska krajina, školska fizičko-politička karta u izdanju Mondadori, Milano, 1929.
Karta CI. - Nezavisna Država Hrvatska, oko 1941.

Karta CII. - Karte von Italien - Karta Italije, 1942.

Karta CIII. - Turistička karta Slovenije, nacrtao I. Selan, izdana u Ljubljani 1952.

Karta CIV. - Mala školska karta FNR Jugoslavije, izdana u Beogradu 1961.

Karta CV. - Prometna karta Jugoslavije, izdanje Leksikografskog zavoda,

409

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

410

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Povzetek

Kartiranje pomeni razumeti, urediti znanja, začrtati pot; tematska geografija katalogizira narativna doži-
vetja, ki nam pripadajo, najsi bodo literarna, umetniška ali preprosto zgodovinska. Na podlagi teh ugo-
tovitev je v Središču za zgodovinska raziskovanja v Rovinju dozorela zamisel o Zgodovinskem atlasu
vzhodnega Jadrana, ki je sedaj ugledal luč sveta. Torej zgodovinska geografija kot besedilo o preteklosti;
zgodovinski atlas kot sredstvo za razumevanje in način pretekle komunikacije obalne regije, bogate s
pomeni. Namen atlasa je večplastni pregled preteklih dogodkov in transnacionalna ponazoritev diahro-
nije v zvezi z nekdanjimi in sedanjimi mejami med političnimi subjekti, verskimi subjekti, civilizacijami,
kulturami, narodi in državami.

Kaj je vzhodni Jadran? Seveda je primorje, obalna črta, fizični prostor med celino in morjem. Obalna
območja prevzemajo vse bolj pomembno vlogo pri opazovanju dolgotrajnih zgodovinskih procesov.
Zgodovina morij in obalnih območij v zadnjih nekaj letih doživlja plodno obdobje, kar velja tako za oce-
ane kot za Sredozemlje. Sam Jadran pridobiva na pomenu kot zgodovinski mejni in stični prostor sredo-
zemskih in evropskih civilizacijskih modelov. Prostor, kjer se je delitvam med jeziki, med lingvističnimi
geografijami, kot na primer med romansko/italijansko in slovansko, in delitvam med veroizpovedmi in
verami (katolicizem, pravoslavje in islam), skozi stoletja pridružila še »stroga« meja med cesarstvi, kralje-
stvi in državami. Tako je razmejitvena črta med beneškimi posestmi, habsburško monarhijo in otoman-
skim cesarstvom od 16. do 18. stoletja vse do danes pustila otipljiv pečat. Vzhodni Jadran povezujejo ra-
zlične geografije. Nahajamo se na območju sredi različnih miselnih in dejanskih pristojnosti, med srednjo
Evropo in Sredozemljem, med zahodno in jugovzhodno Evropo, med kar sedmimi državami. Potrebno je
ponuditi, kar je tudi je smisel tega atlasa, alternativne sheme nacionalnim geografijam. In tu je vzhodni
Jadran kot obalna regija z lastno zgodovino; tu je Jadran kot morska regija. Vse to podpira prepričanje o
jadranski civilizaciji kot celoti krajevnih kultur, jadranskih različic nacionalnih kultur, kljub vsem poseb-
nostim in vsem razlikam, kljub priznanju sodobnosti in nacionalnih delitev. Da obstaja določena jadran-
skost kot samozavedanje te pretekle in sedanje jadranske civilizacije. Zamisel je več kot primerna za to
nemirno Sredozemlje.

Atlas sestavljajo trije deli. Začne se z opredelitvijo vzhodnega Jadrana in njegovega zgodovinskega pro-
fila. Na obali, ki je med najbolj členovitimi v Sredozemlju in v Evropi, so si sledili civilizacije in cesarstva,
narodi in države. Besedilo povzema vsebine, obravnavane v mojih drugih delih in razpravah. Sledijo Te-
matske karte oziroma tematske karte, skupaj jih je 150, ki prikazujejo preteklost obalnega območja. Po-
leg splošnih shem (politične ureditve) so tu še posebne karte za regije in mesta, pa tudi načrti glavnih
krajev. Tretji del z naslovom Kartografska pričevanja je potovanje v kartografijo preteklosti, ki je skozi ob-
dobja prikazovala ozemlja vzhodnega Jadrana. Ta obširni sklop je nastal zahvaljujoč bogati kartografski
dediščini, s katerimi razpolaga Središče za zgodovinska raziskovanja v Rovinju. Med preko 700 katalogizi-
ranimi kosi, razstavljenimi v velikih prostorih na sedežu Središča, smo izbrali najbolj reprezentativne, tako
z vidika splošnega pregleda obale kot posebnih območij. V bistvu gre za tri pristope: besedilo, tematske
karte in kartografske prikaze. Trije načini za rekonstrukcijo in pripoved o tem, kaj je bil in kakšen je bil
pogled na vzhodni Jadran.

411

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 -415

412

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

Summary

Creating thematic geography through a thematic atlas has become necessary, as for the transfer of
new knowledge and research. Considering these facts, the Rovinj Centre for Historical Research came
up with the idea of creating a historical atlas of the Eastern Adriatic that is now embodied in a book.
The intention was to create a historical atlas as a mean of understanding and as a way to transmit the
past of_an important coastal area. The Atlas sets itself, with the power of its documentary mission,
transversely in relation to the historical events which it discusses and in relation to different historical
times, even trans-nationally, in relation to past and present boundaries, political and religious entities,
civilizations, cultures, peoples and nations. It is an instrument and a cultural testimony of our time.
Why the Eastern Adriatic? What is the Eastern Adriatic? Surely it is a coast, a coastline, a physical space
between the land and sea. This doesn't mean thatit is a predictable place. Coastal areas are constantly
receiving increasingly important roles in the observation of a lengthy historical process. At present,
the history of the sea and the coast is experiencing its fruitful period, especially regarding the ocean
or the Mediterranean. The Adriatic is gaining importance as a historical border and meeting place of
Mediterranean and European models of civilization. It is an area in which the linguistic divisions and
geographic areas, such as the one between the Roman / Italian and Slavic, and religious divisions
(Catholicism, Orthodoxy and Islam) added on over the centuries and “hard“ boundaries were formed
between the empires, kingdoms and states. The dividing line between the Venetian possessions, the
Habsburg Empire and the Ottoman Empire from the 16th to the 18th century left a tangible mark to
this day.

Various geographical characteristics are present the East Adriatic. In the context of the Mediterranean,
it is the special coast that evokes a complex historical situation, such as the large Mediterranean trade
centers.

Other instances in which language and religion intertwined for centuries, such as in the Ottoman Le-
vant, in this wide and indented area (including Cyprus) where the Turkish and Greek language, Islam
and Orthodoxy lived in harmony until the 20th century, or Lebanon and Palestine, or medieval An-
dalusia, where Arabic, Castilian and Hebrew, as well as Christianity, Islam and Judaism were present at
the same time. The eastern Adriatic is part of the wider area which we now call the Western Balkans;
a questionable name, but certainly necessary to designate States created on the ground of former
Yugoslavia. It's part, in the case of today's Venezia Giulia, the Slovenian and Croatian coast (including
Dalmatia) of the Central Europe Kulturkreis as well.

Itisa concrete border between Italy, Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Albania
and Greece. We are, therefore, in a central area that is subject to various attributions, both conceptual
and factual, between Central Europe and the Mediterranean, between West and Southeast Europe,
between even seven countries.

Due to these characteristics has the East Adriatic become a favorite place to writers and travelers, from
Alberto Fortis and Rebecca West to others, to the present day; but to historians it was never the subject
of research as a whole. It is discouraging because of a plethora of national history that is intertwined

413

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

here, such as a substantial of national historiography, each with its variants, self-promoting vision,
contradictions and controversies. There is one Italian, Slovenian, Croatian, Serbian, Bosnian Muslim,
Montenegro, Albanian and, to a lesser extent Greek (eighth). And to them should two more be added:
German (Austrian) and Hungarian. There is no fragment of coast, from the area of Gorizia to Epirus, that
does not have at least two interpretive versions.

So, from the historian of the Adriatic, or from the one who wants to be a historian, not only is knowled-
ge of the Adriatic languages required (four, without the Greek), but also a good knowledge of national
cultures that are declared Adriatic, historical perspectives and/or historiographical traditions, which
are often in conflict with each other due to a border area, or some event. Certainly, a long and careful
study is necessary to learn the language and to travel, to be able to penetrate into the core of the area
which geographers recognize as something unique, but that historians, who see the tree but can not
see the forest, miss.

However, what is European history, but a collection of extremely complex and multifaceted history
that is difficult to tell and connect? It seems, moreover, that the homogeneity contained in the national
narrative structure, in national history consisting of ups and downs, crises and transformations, unifor-
mity and disunity, alienated us from complicated situations (complexity - not trite to say - occurs when
there exists a relationship between at least three or four different factors). Specialization has weake-
ned ourability to compare and synthesize, that we really are Europeans (or really Mediterraneans), and
complex. Therefore, it is necessary to propose an alternative scheme of national geography. And here
it is the Eastern Adriatic coastal area with its history, and that is the Adriatic as a marine area. One to-
pos in which we observe, at different angles, national histories that meet here, and all this in the belief
that there is one Adriatic civilization as the sum of the local cultures, the Adriatic variants of national
cultures, in spite of all the specifics and all differences, despite the homogenization of modernity and
national divisions.

The Atlas consists of three parts: the first part gives the definition of the Eastern Adriatic and the hi-
storical overview of events from ancient times to the present. The coast, which is among the most in-
dented in the Mediterranean and Europe, is lined with civilizations and empires, peoples and nations.
In the text, several parts were taken from some of my other books and essays. Then the maps follow,
and thematic maps, a total of 150 of them, which show the history of the coast. In addition to general
political maps, there are also those particular relations to certain areas and cities, and the planimetry
of important places.

The third part, entitled The Map of Testimony, is a journey through the past, cartography, which, in
various epochs, shows the countries of the Eastern Adriatic. This extensive chapter was made possible
thanks to the rich cartographic fund of the Rovinj Historical Research Centre. From more than 600
catalogued specimen, we chose only those who give the most representative general picture of the
shoreline and certain locations. Essentially, there are three parts: text, maps and cartographic repre-
sentations. Three ways to reconstruct and tell what it was and the way the Eastern Adriatic was seen.

M4

E. IVETIC, Istočni Jadran. Povijesni atlas jednog sredozemnog primorja. Collana degli Atti, br. 44, 2017., str. 1 - 415

415